Ponosni stanovnik Žabljaka koji je nosio krst na ovoj fotografiji simbolu zove se Isak Simićević.
Guslar Slavko Perošević napisao je pesmu posvećenu Simićeviću:
DURMITORSKI KRSTONOŠA
Evo uzeh pero britko
Da pozdravim iz Šavnika
Durmitorskog „Krstonošu“
Mog čestitog brata Ika
U zlom vaktu kad se Hristos
Protiv crnog bori vraga
Sve te srpstvo danas slavi
Od Tokija do Čikaga
Gledajuć te, đe krst nosiš
Po snijegu i po studi
Svim Srbima na svijetu
S ponosom se pune grudi
U ovome crnom vaktu
I vremenu teških vrenja
Tvoja slika posta simbol
Pravde, časti i poštenja
Ti si Iko, ljudska dika
Suri oro i gromada
Na Mojkovcu nosio bi
Krstaš barjak Giljen Rada
Što je pao u jurišu
Na Čelinsku kletu Kosu
Brate Iko srpski zmaju
Srpska diko i ponosu
Zor Srbine od čelika
Druže u zlu i nevolji
Ko to ima pod Durmitor
Danas od te da je bolji
Ni po časti ni poštenju
Po ljepoti i po stasu
Bog sa neba nek te čuva
Durmitorski gorastasu
Na čuvenom tarskom mostu
Obavjenom gustim dimom
Pred turske bi zulumćare
Stajo s Tripkom i Ćor Simom
Sa Žugićem Božidarom
Na njemački tenk bi skaka
Malo danas ima takvih
Šaranaca i Drobnjaka
Ko Gavrilo Šibalija
Ispred svoje hrabre čete
Gazio si, s krstom časnim
Kroz mećavu i namete
Tu đe munje, nebo kroje
A sjeverac ledi žile
Durmitorski Srbi hrabro
Stajali su ispred sile
Dok orlovi suri klikću
S Pirlitora i Prutaša
Neće časni Durmitorci
Ić‘ u crkvu kod Miraša
Dokle teče Bukovica
I žubori hladna Tara
Stajaćemo na braniku
Srpskih crkvi i oltara
Durmitorci ići neće
Tragovima kletog Jude
Dok je krsta i svijeće
Srpske gusle dokle gude
Branićemo srpsku crkvu
I sve njene tekovine
Još srpskijem srcem dišu
Šavnik, Žabljak i Plužine
Dok vrhove Durmitora
Led i vječni snijeg kite
Uzeti nam crkve neće
Zelenaši i „komite“
Ja ne mogu tačno reći
Da l‘ nas brojem ima više
Al‘ svi znaju da viteštvom
Naše srpsko srce diše
(Kurir.rs/In4s.net, Foto: Printscreen/Facebook)
NE PROPUSTITE
