Hrvatski sajt Maksportal pokrenuo je nedavno priču o jedinoj hrvatskoj podmornici koja 20 godina se nalazi na suvom i samuje ispod čempresa u ratnoj luci Lora.
Kako ovaj portal naovodi umesto da podmornica P-01 „Velebit“ bude javno izloženi relikt umeća i veština nekadašnje splitske brodogradnje, "ovom čeličnom plovilu iz dubina preti opasnosti, gore od torpediranja. Kako se može čuti po vojnim kuloarima, namjera je vrha Ratne mornarice da se podmornica ukloni iz prostora ratne luke na način da se izreže na delove i baci u staro železo".
" Takva informacija izazvala je pravu konsternaciju u pomorskim i muzealskim krugovima. Zašto bi neko nepoznat iz vojnog vrha hteo da se „Velebit“ razreže, razuman odgovor teško je dati. Navodno, podmornica dužine 21 metar smeta u Lori", piše ovaj portal.
"Na njenom mestu, gde stoji na klocnama, planira se izgradnja hangara za vojne potrebe. S obzirom da je podmornica otpisana iz sastava HRM-a i pre nekoliko godina predana u vlasništvo Vojnog muzeja u Zagrebu, mnogi strahuju da bi ponos splitske ratne brodogradnje mogao zaploviti prema – Zagrebu, a kao glavni artefakt buduće muzejske ustanove Ministarstva odbrane koja, usput rečeno, još nema ni vlastiti izložbeni prostor, kao i stalnu postavku.
Dva šamara
Splitska pomorska baština kako navodi ovaj portal prvi šamar dobila je odlukom Ministarstva odbrane (u SDP-ovom mandatu) da se „Velebit“ pokloni Vojnom muzeju MORH-a, umesto, što nalaže i zdrava logika, Hrvatskom pomorskom muzeju na Gripama. Zatim sledi drugi šamar, jer se spremaju scenariji koji nipošto ne predviđaju mogućnost da „Velebit“ ostane u Splitu kao trajni spomen splitskoj i hrvatskoj brodogradnji, ali i spomen prvoj podmornici Hrvatske ratne mornarice.
Njezina dislokacija iz Lore negdje u javni gradski prostor bilo bi, u prvom redu, priznanje domaćoj, hrvatskoj pameti koja je znala projektirati i izgraditi podmornicu, koja po svojoj složenosti, kao i svemirska raketa sa astronautima, spada u najkompleksniji proizvod ljudskog roda.
DIVERZANTSKE PODMORNICE KLASE P-911
Podmornice tipa B-71 i B-72 bile su namenjene za delovanje u Srednjem i Južnom Jadranu, Jonskom i Sredozemnom moru, pa je bilo nužno da se konstruiše podmornica koja će svojim delovanjem da pokrije područje od oko 2/3 površine jadranskoga pomorskog vojišta, s izobatama manjim od 150 metara severno od spojnice ostrva Molat – Ankona. Za tu su svrhu bile su pogodne manje torpedno-napadne i diverzantske podmornice. Studija sa predlozima rešenja diverzantskih plovnih sredstava izrađena je u Brodarskom institutu – Zagreb još 1971. godine.
Prve prethodne analize za malu torpedno-napadnu podmornicu tipa M-100 i malu diverzantsku podmornicu tipa M-40 izrađene su 1974. na temelju preliminarnih Taktičko tehničkih zahteva Uprave ratne mornarice. Program realizacije za malu diverzantsku podmornicu usvojen je nekoliko godina posle jer je u periodu do 1978. težišni zadatak JRM bio projekt i gradnja podmornica tipa B-72. Varijanta male dizel-električne podmornice nije usvojena zbog nerešivih problema nabavke malih torpeda s pripadajućom hidroakustičnom opremom i uređajem za upravljanje torpednim gađanjem i zbog više investicione i eksploatacione cene. U naredne dve godine izrađen je glavni projekt u saradnji sa Brodoprojektom – Rijeka. Paralelna gradnja dva prototipna objekta, pod novom oznakom R-3E, ugovorena je s BSO Brodosplit – Split krajem 1979. godine.
Na čelu tima je od izrade prve studije do osnivanja i prototipnih ispitivanja podmornica klase Una bio mornaričko tehnički potpukovnik Davorin Kajić, dipl. ing. U periodu između 1981-1986 prema projektu Brodarskog insituta iz Zagreba izgrađeno je bilo šest diverzantskih podmornica koje su dobile imena po jugoslovenskim rekama. Tako je podmornica P-911 dobila ime “ Tisa“, P-912 “ Una“, P-913 “ Soča“, P-914 “ Zeta“, P-915 “ Vardar“ i P-916 “ Kupa“.
U Brodarskom institut Zagreb izrađena su bila idejna rešenja za usavršavanje postojećih ili izgradnju sedme diverzantske podmornice tipa R-3SE sa stirling-električnim pogonom. Zbog raspada SFRJ i građanskog rata koji je usledio početkom 1990 tih godina prošlog veka to se nije dogodilo.
Sudbina podmornica:
P-911 Tisa porinuta je 11.03.1983, primljena u flotnu listu 29.7.1983 godine. Podmornica je 27.7.1993 godine izvađena iz mora i knzervisana. Odlukom MO CG poklonjena Srbiji, nalazi se na beogradskom Ušću.
P-912 Una porinuta je 7.9.1983. U Flotnu listu upisana je 24.02.1984. Ova podmornica je takođe 27.7.1993 dignuta iz mora i konzervisana. Nalazi se u muzeju u Tivtu u stalnoj postavci.
P-913 Zeta porinuta je 16.8.1985, a u flotnu listu upisana 27.6. 1986. Poslednje ronjenje podmornice je bilo 23.12.2003. Podmornica je u aprilu 2011 predata Vojnom muzeju Pivka u Sloveniji.
P-914 Soča porinuta je 26.11.1985 godine, a u flotnu listu je upisana 27.6.1986. godine. Septembra 1991 pala je u ruke ZNG dok je bila na remontu. Iz nje su izvađeni svi vitalni sklopovi. Ova podmornica je kasnije modernizovana na osnovu planova Brodarskog instituta. Podmornica je zbog ugradnje dizel-generatora produžena za oko 2 metra, zbog čega je i površinski deplasman povećan za oko 10 tona. Uz to je, opremljena suvremenim uređajima za navigaciju, komunikaciju i automatsko držanje kursa i zadane dubine. Podmornica je uvrštena u sastav HRM-a 1996. pod novom flotnom oznakom i imenom kao P 01 Velebit.
P-915 Kupa porinuta je 6.7.1988, a uvrštena u Flotnu listu 2.9.1988. Ova podmornica je povučena iz operativne upotrebe 2005 i izrezana u Tivtu.
P-916 Vardar, porinuta 2.8.1988, a u Flotnu listu upisana 2.9.1988. Od 1998 godine se nalazi van upotrebe, a definitivno je povučena iz flote 2005 i dignuta iz mora i nalazi se na potkladama u Pristanu čekajući muzejsko odredište.
Kurir.rs/Maxportal/A.M.
NE PROPUSTITE
