TRAGEDIJA ZBOG KOJE NIŠLIJE I DANAS LIJU SUZE: Fudbaler nastradao od udara groma, iza sebe ostavio bebu od 29 dana! Pismo porodice SLAMA SRCA
Foto: Pritnscreen/Facebook

18 GODINA JE PROŠLO

TRAGEDIJA ZBOG KOJE NIŠLIJE I DANAS LIJU SUZE: Fudbaler nastradao od udara groma, iza sebe ostavio bebu od 29 dana! Pismo porodice SLAMA SRCA

Fudbal -

Tog 29. maja 2000. od udara groma na pomoćnom terenu stadiona "Čair" poginuo je posle Dragana Stojkovića Piksija najtalentovaniji niški fudbaler Ivan Krstić. Imao je svega 20 godina, a iza sebe je ostavio suprugu Anu i bebu od 29 dana, Ivana juniora.

Udarac groma na treningu prekinuo je život mladog fudbalera i ugasio karijeru u usponu.

NAVIJAČI NE ZABORAVLJAJU

Meraklije ni dan danas ne zaboravljaju svog heroja zbog kojeg prvih 10 minuta svake utakmice ćute i time mu odaju počast, a svako njihovo navijanje nakon toga počinje povicima „Beli Krstić“!

Klub sa Čaira takođe se trudi da sačuva svog tragično preminulog igrača od zaborava, pa će tako u njegov pomen organizovati turnir za mlade fudbalere uzrasta 2007, 2008, 2009. i 2010. godište a ekipe koje su potvrdile učešće dolaze iz Niša, Leskovca, Soko banje, Kruševca, Zaječara, Paraćina i još mnogih gradova Srbije.

PISMO PORODICE

Ostao si sa nama, Beli Beli moj... Još jedna godina bez tebe.

Osamnaest ih je proletelo. A vreme ko vreme, ne leči rane, samo te uči kako ranjen da preživiš. Kako da nastaviš kad sve u tebi stane.

Kad jedan svet prestane da postoji. Naš mali, ušuškani svet. Svet u kome sam redovna na utakmicama Radničkog svaki put kad Real sa Nišave gostuje u Beogradu.

Svet u kome jedva čekam da se ta utakmica završi, pa da mi ispričaš kako mi je Ana i kada će porođaj i biću tetka, jupi! I ti ćeš biti ponosni tata. I karijera ide super. Igraš i za juniorsku reprezentaciju. Planiraš put u Francusku. Transfer. U timu odlične partije. Golovi! A sin? Zvaće se Ivan kao i ti, i igraće fudbal kao i ti.

Moj Beli... 29. maj 2000. Kad ti da sve. Pa ti sve i uzme. Bez objašnjenja. Jer eto, padala je kiša i vi ste trenirali, više za svoju dušu jer kraj je prvenstva, hajde još malo…

A onda je u centru Niša, na pomoćnom terenu stadiona Čair, grom udario najmlađeg i najnižeg prvotimca. Svi su ustali. Samo ti nisi. Muk. Bol. Neverica.

Svi ti spakovani koferi. I beba od 29 dana. I talenat koji je tek dobio krila. Rezervisane karte. Bračni život koji je tek počinjao. Nedočekani dvadeseti rođendan. I osmeh i prijateljstvo i ljubav i ono obećano pivo koje nikada nismo popili. I tvoj broj mobilnog, još uvek ga znam napamet. I snimak vaše svadbe koji ni posle šesnaest godina nisam pogledala.

Sedamnaest predugih godina. A kao da je sve bilo juče. Svaki detalj tog prokletog dana preživljen bezbroj puta. Pamte tvoje „meraklije“. Zastava sa tvojim dresom i dalje stoji na jugu kao sećanje, kao poštovanje, kao uspomena. Kao HVALA! Što si toliko voleo svoj Radnički.

Hvala što si za fudbal živeo. Tvoj sin, tvoj Ivan sada nosi dres sa brojem deset. Tvoj dres. Tvoj broj. U klubu koji nosi tvoje ime.

I živimo. Da te pamtimo. Jer čovek zaista umire tek kada poslednja priča o njemu utihne. A to ne smemo da dozvolimo. Biseru Čaira. Nedostaješ. Mnogo nedostaješ. Tvoja svastika.

Vesna Zakonović Arežina

kurir.rs / kurir sport

foto: Printskrin/Facebook

POGLEDAJTE BONUS VIDEO:

KURIR SPORT: Partizan ovako planira da vrati titulu u Humsku

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track