Prošao je derbi, ostala je gorčina. Ostalo je gađenje. Isplivali su primitivci, "moralne gromade". Isplivali.
Iskreno, već duži vremenski period strahujem za budućnost ove naše lepe zemlje. Za ono u šta će izrasti današnja dečurlija. Zašto? Mnogo je razloga, ali mi je, kao sportskom novinaru, prirodno najbliža ta tema. Meni su idoli bili neka gospoda, umerena u izjavama, neuzvišena u pobedi, pristojna u porazu. A deci danas?
A njima se, jadna im majka, servira neki polusvet, primitivci, bahati momci puni kinte. Njima su idoli neki Gobeljići, koji skidaju šorts pred rivalom, neke Kange, koji se hvataju za međunožje u proslavi pobede, neke Sume, koji bacaju medalju Fudbalskog saveza Srbije (Srbije koja ih hrani), neki ostali, koji su sve samo ne primer kulture i ponašanja dostojnog odrasloj i zreloj osobi. Ponašanja nekog ko je idol dečurliji. Oni će da "siluju", da ".... mamu", da ovo i ono. I to sve u kamere da deca lepo vide kako se treba ponašati na sportskom borilištu. Kako biti vitez!
Da podvučemo crtu na ovaj tekst, a voleo bih da dočekam da je podvučemo i ispod svih gadosti kojima svedočimo i da ih gurnemo i zakopamo u prošlost. Da sportu vratimo smisao, da bude ono što su neki mudri ljudi zamislili. Dakle, da podvučemo crtu. Niti sam kompetentan, niti imam viziju kako izaći na kraj sa šundom, primitivizmom, nevaspitanjem i nemoralom koji nas okružuju, ali mi je jasno da je za to krajnje vreme prošlo poodavno. Postaje mi jasno i to da je sad možda kasno. Što bi rekao pokojni Đorđe Balašević: "Krivi smo mi što smo ih pustili."
Kurir sport/Gojko Filipović-komentar