Prve moderne Olimpijske igre 1896. Grčka krajem 19. veka. Pozivu da se takmiče odazvalo se samo 14. država. Srbija nije bila među njima, ali to ne znači da u Atini te 1896. godine nije bilo Srba.
Svečanom otvaranju prvih Igara modernog sveta prisustvovao je kralj Aleksandar Obrenović kao jedini strani zvaničnik. Među učesnicima, pod zastavom Austro-Ugarske, takmičio se i Momčilo Tapavica, Srbin iz sela Nadalj u Vojvodini.
Momčilo Tapavica bio je arhitekta koji je u slobodno vreme trčao, dizao tegove i igrao tenis. Važio je jednog od najjačih ljudi u Vojvodini, snažnog i veoma razvijenog.
Kada je došao poziv da se takmiči na obnovljenim Olimpijskim igrama, Momčilo se odazvao i to rešivši da se oproba u četiri discipline – atletici, rvanju, dizanju tegova i tenisu.
Od ukupno šest medalja koliko je Austro-Ugarska, osvojila u Atini, Momčilo Tapavica odneo je jednu, ali su mu ostale izmakle “za dlaku”. Bio je četvrti u rvanju i šesti u dizanju tegova. Zbog povrede je morao da odustane od takmičenja u atletici.
Kruna Momčilovog takmmičenja bila je bronzana medalju u tenisu. Nakon njega, ovaj uspeh je za Srbiju ponovio tek Novak Đoković više od veka kasnije, na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine.
“Niko mu nije bio ravan u rvanju, a još manje u dizanju tereta i bacanju kamena s ramena. Bavio se raznim granama sporta i bio je umno i fizički iznad svojih vršnjaka, a kao diplomirani arhitekta nadvisio je intelektualno neškolovane u gardi. Zatim, kao najistaknutiji član Saveza za telesno vaspitanje, postao je pojam u očima vojnika. Imao je samo jednu manu: precenio je snagu i to mu se osvetilo na Olimpijskim igrama u Atini, piše Ferenc Kemenji, potpredsednik MOK i generalni sekretar Olimpijskog komiteta Mađarske o Momčilu Tapavici u svojim memoarima Posle Igara Momčilo Tapavica se vratio svom zanimanju. Sportom se bavio rekreativno.
Postao je poznati i priznati arhitekta. Projektovao zdanje Državne banke Crne Gore na Cetinju, velelepni hotel “Boka” u Herceg Novom, kao i zgradu Matice srpske u Novom Sadu čijoj se lepoti i danas dive.
U 76. godini oboleo je od hronične žutice, koja se iskomplikovala. Umro je u Puli 10. januara 1949. gde je posle Drugog svetskog rata radio kao glavni urbanista.
U Herceg Novom mu je 1999. godine postavljena spomen bista “prvom olimpijskom putniku iz Jugoslavije”, a spomenik od februara 2020. ima i u Novom Sadu.
Iako je olimpijsku medalju osvojio za reprezentaciju današnje Mađarske, Međunarodna teniska federacija Momčila Tapavicu vodi kao jugoslovenskog tenisera, jer se mesto njegovog rođenja i života nalazi u Vojvodini.
Kurir sport / istorijskizabavnik.rs