Dok je živeo u Švedskoj imao je želju da se skloni iz Jugoslavije koja je polako počela da pokazuje svoje pravo lice, lice ljudi koji su nekoliko godina unazad ugovarali svoju korist nakon građanskog rata koji još nije ni počeo. Da će se Jugoslavija raspasti vrlo krvavo i prljavo znao je pre mnogih zato što je bio u krugovima ljudi koji su socijalizam sekli hirurškim nožem, i uzimali deo torte zvane profitabilana socijalistička preduzeća za sebe i svoje saradnike bez obzira na nacionalnost.
Pod velom patriotizma, kokarde, šahovnice i zlatnog ljiljana ratovalo se za profit. Za sebe kaže da je uvučen u ratni sukob već na samom početku. Njegova jedinica bila je optužena i osuđena na 130 godina za ratne zločine na području Bosne i Hercegovine, a suđenje pripadnicima „Žutih osa“ bilo je prvo suđenje za ratne zločine u Jugoslaviji 1997. godine. Kada je video da se država za koju je radio okrenula protiv njega i da više nema prijatelje u strukturama državne bezbednosti odlučio je da se tokom akcije „Sablja“ 2003. godine sam preda haškom tribunalu da bi, kako kaže, sa svojih leđa skinuo sve nametnute zločine. Smatra da dok nije dao svoj iskaz haškom tribunalu klupko nije počelo da se odmotava.
Ne propustite još jedno izdanje emisije "Crna hronika" večeras u 19.15 časova samo na Kurir televiziji!
