HIRURG SA INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU OTKRIVA SVE O KANCERU DOJKE: Dr Marko Buta govori o tome da li je rak izlečiv i ima li istine da šećeri hrane maligne tumore
Foto: Youtube

intervju povodom nacionalnog dana borbe protiv raka dojke

HIRURG SA INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU OTKRIVA SVE O KANCERU DOJKE: Dr Marko Buta govori o tome da li je rak izlečiv i ima li istine da šećeri hrane maligne tumore

Društvo -

Rak nije smrtna presuda. Kancer se može izlečiti, posebno ako se bolest detektuje u najranijem stadijumu, kaže u intervjuu za Kurir asistent na Medicinskom fakultetu u Beogradu, doktor medicinskih nauka Marko Buta, hirurg na Institutu za onkologiju i radiologiju u Beogradu.

Sa dr Butom razgovaramo povodom 20. marta Nacionalnog dana borbe protiv raka dojke.

Postoji li doktore nešto što žene mogu da urade da smanje rizik od nastanka ove zloćudne bolesti?

Opšte preporuke su mediteranski način ishrane, regulisanje telesne mase i redovna fizička aktivnost. One žene koje su gojazne, pogotovu u postmenopauznom dobu, a stepen gojaznosti se izražava prema BMI (body mass index-u) imaju veći rizik od dobijanja raka dojke u odnosu na opštu populaciju. Izbegavanje stresa se podrazumeva.

Ako govorimo o skriningu na šta treba obratiti posebnu pažnju, kada žena treba da ide na namografiju a kada na pregled ultrazvukom?

Sve žene koje imaju više od 50 godina bi trebalo da rade skrining mamografiju na svake dve godine. Cilj je da se otkrije tumor u predkliničkoj fazi. To znači da se otkrije tumor koji ne može da se napipa. Dakle bitna je rana detekcija tumora. Rana detekcija znači da pacijentkinje imaju veće šanse za izlečenje. Kada je tumor mali, kada nije dao metastaze, velike su šanse da žena iz te borbe izađe kao pobednik.

Zbog čega je za žene starije od 50 godina bolje da idu na mamografiju nego na ultrazvuk?

Za mamografiju kažemo da je zlatni standard u detekciji raka dojke. Sa godinama se kod žena gubi žlezdano tkivo i ono se zamenjuje masnim tkivom. Što je gušće žlezdano tkivo mamografija je nepreciznija i tada uz mamografski pregled savetujemo i ultrazvučni. Ne treba zaboraviti i magnetnu rezonanciju koja je sastavni deo moderne dijagnostike.

Samo da naglasimo da kada lekar kaže tumor - to ne znači u startu da se radi o malignoj izraslini.

Da, mi tumor zovemo svaku izraslinu bilo da je ona dobroćudna (benigna) bilo da je zloćudna (maligna).

Kako izgleda priprema za operaciju žene kojoj je dijagnostikovan rak dojke?

Pre svake operacije žena odlazi na konzilijum koji čini nekoliko lekara. Posle pregleda se pravi plan operacije. Standard je da žena danas pre operacije mora da ima urađenu biopsiju tumora u dojci. U zavisnosti od veličine i tipa tumora nekad se savetuje poštedna operacija, da se dojka sačuva dok smo nekad prinuđeni da predložimo radikalnu operaciju kada se uklanja cela dojka. Neke pacijentkinje su kandidati sa jednovremenu ili odloženu rekonstrukciju dojke. Dešava se da žena dođe kasno na pregled i da ne može biti odmah operisana već prvo mora da primi neku vrstu terapiju da bi se tumor sveo na operabilan nivo. Veoma je bitno razgovarati sa pacijentkinjom i u dogovoru sa njom odabrati najbolju terapijsku opciju.

foto: Youtube

Mnoge žene smatraju da biopsija nije dobra jer se time, kako tvrde, tumor može razasuti po telu. Da li u tome ima istine?

Čujemo i mi takve priče ali to nije tačno. U Evropi, SAD i Japanu nijedna žena neće leći na operacioni sto bez potvrđenog karcinoma. Cilj je da se preoperativna histopatološka dijagnoza postavi kod preko 90 odsto pacijenata. U svetu je standard da se prvo uradi biopsija pa tek onda da se radi operacija.

Ono što svakako najviše zanima sve pacijente je prognoza. Na čemu se ona zasniva kada je u pitanju rak dojke?

Veličina tumora, broj zahvaćenih limfnih čvorova, status steroidnih receptora za estrogen, progesteron, HER2 pozitivnost ili negativnost kao i vrednosti indeksa proliferativnosti Ki67 su parametri koji određuju prognozu. Da bismo predvideli petogodišnje preživljavanje bitan nam je pre svega stadijum bolesti koga određuju najpre veličina tumora i status limfnih čvorova pazušne jame. Treba naglasiti da su tumori koji se otkrivaju u Srbiji veći od onih koji se otkrivaju u Evropi. Žene se kasnije javljaju na preglede nego u zemljama EU.

U svetu se smatra da su mali tumori oni manji od jednog centimetra. A kod nas?

Srbija se ne razlikuje od sveta i mi primenjujemo aktuelne svetske i domaće vodiče za dijagnostikovanje i lečenje raka dojke. Tumori do 2 centimentra su svrstani u grupu T1, dakle u početnu grupu i ove tumore možemo nazvati malim tumorima. Pacijentkinje koje imaju takve tumore, bez zahvaćenih limfnih čvorova, svrstavaju se u odličnu prognostičku grupu. Ovo ne znači da će pacijentkinje koje imaju tumor preko 2 centimetra sa zahvaćenim limfnim čvorovima loše proći. S druge strane imamo pacijentkinje koje imaju male tumore ali zahvaćene limfne čvorove... Sve je to individualno. Lečenje se pravi za svakog pacijenta individualno.

Pomenuli ste petogodišnje preživljavanje. Šta to konkretno znači?

Postoje četiri stadijuma bolesti. Rizik za povraćaj bolesti je najveći u prvih pet godina. Zato su kontrole u tom periodu češće. Posle perioda od pet godina, pacijentkinje uglavnom dolaze jednom godišnje na kontrolu. Pacijenti koji se jave u prvom stadijumu imaju skoro 100 odsto šanse za preživljavanje u prvih pet godina. To naravno ne znači da neće živeti više od toga.

Mislim da je važno da Vas zbog pacijenata pitam direktno - da li je rak izlečiva bolest?

Rak jeste izlečiv i to ne samo u prvoj fazi već i u nekim drugim stadijumima. To zavisi od mnogo faktora ali je činjenica da je šansa za izlečenje veća ako se pacijenktinja javi ranije na pregled. Terapija koju dobijaju pacijenktinje u Srbiji je veoma savremena. Mi uglavnom preporučujemo ono što je svetski standard i što mogu da dobiju preko Fonda zdravstvenog osiguranja. Ono što je najvažnije nema bojazni - naše pacijentkinje su dobro lečene i nema razloga da se neko plaši da će mu biti uskraćen neki lek koji mu je potreban.

I za kraj - mnogo se govori o zdravoj ishrani, o tome kako su se neki ishranom izlečili od raka, dok s druge strane govori se kako određene namirnice, poput šećera “hrane rak”. Šta je istina?

Ima puno kontroveznih članaka u vezi sa ishranom. Nijedna studija nije pokazala da osoba koja ima kancer ili je imala kancer treba da menja ishranu. Da je to slučaj, mi bismo tako nešto preporučivali našim pacijentima. Ishrana mora da bude prilagođena određenim fazama lečenja i treba da bude bazirana na namirnicama bogatim vitaminima, mineralima, antioksidantima, sa manje “loših” masti... I da ne bude nekih zabuna - ishranom se ne možete izlečiti od raka.

Kurir.rs/Petar Latinović

POGLEDAJTE BONUS VIDEO:

One nisu dozvolile da ih zloćudna bolest savlada: Ove dame su iz borbe sa rakom dojke izašle kao pobednice

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track