NEJEDNAKA POSTUPANJA: Hrvati odbijaju tužbe srpskih firmi, a srpski sudovi vraćaju imovinu hrvatskim preduzećima
Foto: EPA

suprotno stavu Evropskog suda za ljudska prava

NEJEDNAKA POSTUPANJA: Hrvati odbijaju tužbe srpskih firmi, a srpski sudovi vraćaju imovinu hrvatskim preduzećima

Društvo -

Dok se u Hrvatskoj, bez izuzetka nastavlja odbijanje tužbi za povraćaj imovine srpskih preduzeća, srpski sudovi direktnom primenom Sporazuma o pitanjima sukcesije vraćaju imovinu hrvatskim preduzećima u Srbiji i tako, prema tumačenju stručnjaka, postupaju nesrazmerno načelu reciprociteta i suprotno pravnom stavu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Zbog toga je, prema mišljenju beogradskog advokata Ivana Simića, neophodno da srpski sudovi preispitaju svoje odluke o vraćanju imovine hrvatskim firmama u Srbiji. Evropski sud je, najpre u slučaju Mladost turist protiv Hrvatske", prošle godine odbacio (iz procesnih razloga - racione temporis) predstavku srpske komanije i zauzeo načelni stav da sam Sporazum o pitanjima sukcesije, odnosno njegov Anex G, ne daje fizičkim i pravnim licima pravni osnov za povraćaj imovine nakon raspada SFRJ. Odbacivanjem predstavke, Evropski sud je zapravo odbio da raspravlja o hrvatskim zakonima koji su omogućili nacionalizaciju imovine srpskih fizičkih i pravnih lica, a što je, suprotno svim imovinsko-pravnim normama savremenog demokratstvog društva.

Evropski sud smatra da bi povraćaj imovine eventualno bio moguć tek kada bude sklopljen dodatni bilateralni ugovor između Hrvatske i Srbije, kojim bi se konkretizovale odredbe Anexa G i rešila imovinska pitanja. Pored toga, u odlukama sudova Srbije i Hrvatske vidiljivo je odsustvo reciprociteta, jednog od osnovnih načela u odnosu između dve države, smatraju stručnjaci, i skreću pažnju da je potrebna promena stava Ustavnog suda Srbije oko vraćanja imovine hrvatskim preduzećima, tako da se on rukovodi principom reciprociteta i odlukom Evropskog suda, koja je nakon slučaja Mladost turist, po automatizmu primenjena i na slučajeve Jugobanke i Investbanke.

Simić smatra da Ustavni sud treba takav stav da zauzme u slučaju primene Sporazuma o pitanjima sukcesije u nekon budućem postupku koji bi pokrenula preduzeća iz Srbije protiv kojih preduzeća iz Hrvatske vode postupak u Srbiji za dodelu imovine koju traže.

foto: EPA

Simić, koji je savetnik za praćenje postupaka za vraćanje imovine srpskih preduzeća i fizičkih lica u Hrvatskoj, smatra da u odlukama srpskog Ustavnog suda dominira stanovište da Prilog G Sporazuma o pitanjima sukcesije ima jaču pravnu snagu u odnosu na sve lokalne zakone i propise. Sa druge strane, pravni poredak Hrvatske, kako kaže, čvrsto stoji na stanovištu da međudržavni ratifikovani sporazum sam po sebi, gotovo po pravilu, ima nedostake koji onemogućavaju diretknu primenu Sporazuma, a to stanovište potvrdio je i Evropski sud za ljudska prava.

Zbog toga je, prema mišljenju Simića, neophodno da srpski sudovi preispitaju svoje odluke o vraćanju imovine hrvatskim firmama u Srbiji, jer su one donete direktnom primenom Sporazuma, što je suprotno odluci Evropskog suda i načelu reciprociteta.

Ukazuje da bi preispitivanje takvih odluka moglo da se izvrši u predmetima koji još nisu okončani, tako što bi sprska preduzeća protiv kojih hrvatska preduzaća vode postupak u Srbiji za dodelu imovine, obratila Ustavnom sudu i naglasila povredu prava na pravično suđenje zbog novonastale činjenice - odluke Evropskog suda. Postupak pred Ustavnim sudom mogu da iniciraju svi oni koji još uvek nemaju odluku Ustavnog suda o potraživanju hrvatskih preduzeća prema imovini srpskih preduzeća u Srbiji.

- Ustavni sud bi trebalo da zauzme stav koji ne može biti drugačiji od stava suda u Strazburu - da nema direktne primene Sporazuma o sukcesiji kada je reč o vraćanju imovine hrvatskih preduzeća u Srbiji - smatra Simić i podseća da su odluke Evrospkog suda obavezne za sve države članice Saveta Evrope, pa i za Srbiju.

Eventualna odluka Ustavnog suda Srbije, koja bi bila u skladu sa odlukom Evropskog suda, bila bi dalje osnov za ponavljanje svih postupaka u kojima je Hrvatskim preduzećima dosuđivana imovina u Srbiju. - Ovo bi bilo svrsishodno ukoliko bi odluka Ustavnog suda Srbije bila doneta u što skorijem vremenskom periodu, kako ne bi došlo do eventualnog propuštanja rokova i tako se dodatno otežao polozaj srpskih preduzeća - naglašava Simić.

Sa ovim gledištem saglasan je u profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici, Dejan Mirović, koji je skeptičan da li će, kako kaže, Ustavni sud imati hrabrosti da se bavi ovako važnim pitanjem. On je u izjavi Tanjugu pokazao rezervu i kada je u pitanju primena načela reciprociteta u Srbiji i podseća na položaj hrvatskih firmi na srpskom tržištu. Njihov položaj je, kako kaže, više nego povlašćen, dok na hrvatskom tržištu sprovodi diskriminacija prema srpskim firmama.

Kada je u u pitanju primena Sporazuma o sukcesiji, profesor nije iznenađen što ga Hrvatska ne poštuje i podseća da ta država nije primenila ni odluku Arbitraže u Hagu u sporu sa Slovenijom, na koju je pristala. - Iznenađuje me ponašanje naših vlasti koje ni nakon svega što nam je priređeno od Zagreba i ne pomišljaju na reciprocitet kao osnovno načelo međunarodnog prava - zaključio je profesor.

(Kurir.rs/Tanjug)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track