"MILOŠEVIĆU SE NIJE DOPALO TO ŠTO SAM REKAO TADA" Vučić o sastanku iz 2000: "Rekao sam im da se to sprema i za nas, zato što mi manji deo kolača u velikoj igri"
Nosilac liste "Ujedinjena Srbija" Aleksandar Vučić prisetio se večeras situacije koja je vladala devedesetih godina i detaljno objasnio kako se tada odvijala politička borba.
- Podsetiću vas na 1996-1997: kreću urbani protesti protiv Miloševića. Naravno, težak je život, ali tada po prvi put vidimo kako to izgleda kada je nešto spolja inicirano. Da li je bilo opravdanog razloga zbog nepriznavanja rezultata lokalnih izbora? Da, bilo je. Ali je i to već tada bilo spolja značajno finansirano, sa željom da se skloni Milošević, da on bude okrivljen za sve što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije, da oni operu ruke koji su učestvovali u rastakanju i razbijanju Jugoslavije sa zapada, dakle. I tada je već uloženo mnogo novca, a svako je pronalazio Lajbnicov dovoljan razlog da nešto kaže i učini protiv Miloševića, da bude "in", da bude socijalno prihvatljiv, i da to po prvi put se osete na takav način strahovito snažne negativne emocije kojima se teško suprotstaviti. I težak život. Dolazimo na agresiju na našu zemlju, 1999. godina, i posle toga uspostavljanje potpuno novog poretka. Apsolutno po diktatu spolja - rekao je Vučić i nastavio:
- Uz sve to što bismo mogli da se saglasimo da je Milošević grešio: ekonomija očajna, da nije razumeo da ne možeš da budeš samodovoljan, da moraš da imaš saradnju sa različitim delovima sveta. Tada nije bilo multipolarnosti. Apsolutna dominacija, najsnažnija dominacija Zapada u istoriji je bila upravo posle pada Berlinskog zida, od 1990. do 2000. i neke godine, dakle od 1990. do 2005., tih 15 godina apsolutne, potpune dominacije Zapada. Gde imate Ameriku kao neprikosnovenu vojnu i ekonomsku silu, i Evropu kao svetionik mira, svetionik dobrog života i svega drugog. Dakle, potpuna dominacija. I vi sad dolazite, ja ispričaću vam jedan detalj: u januaru 2000, verovatno se Vojislav toga seća, jedanput sam otišao na taj neki sastanak gde su bili Gorica Gajević, mislim da je bio Milomir, Milošević, i tako, još nekoliko ljudi je bilo. Ja sam im rekao tada, sećam se velikih promena u Hrvatskoj, ja sam im rekao: "Ovo se sprema i za nas, zato što mi smo samo deo, manji deo kolača u jednoj velikoj igri." I nije im se dopalo to što sam rekao. Mislim da se nije dopalo ni Miloševiću, ne mislim da su imali bilo šta protiv mene, naprotiv, ali nije im se dopalo to što sam rekao. Nisu se slagali sa tim. I Šešelj mi je tada rekao: "Ma pusti to, ko će da glasa za Svilanovića, za Đinđića, za ne znam ovoga, onoga, za ove izdajnike" i tako dalje, kako on to već govori. Ja sam mu rekao: "Vojo, neće oni da glasaju za njih. Naći će dovoljan razlog zašto da glasaju. Glasaće za bilo koga. Zato što će da glasaju.
On kaže da je tada došlo je do drugačijeg stvaranja emocije.
- A ta emocija je stvarana ogromnim novcem spolja i proizvodnjom mržnje, proizvodnjom mržnje kroz različite medije, kroz različite načine obraćanja javnosti, kroz različite priče i laži nemogućeg tipa, otprilike: "Marija je ubica, a Marko je najbogatiji čovek na svetu zato što, zamislite, ima diskoteku u Požarevcu." Tako je. Ovde u studiju znam bar troje, četvoro bogatijih nego što je bio Marko Milošević, a to nisam ja. Ali šta vredi, koga briga za to? To je tako bilo, i to je tako išlo, i to niko živ nije mogao da zaustavi. I tada, kada dođe takva emocija, onda vam se izlije to na ulicu. Posle pola godine, polovina tih ljudi koji su bili na ulici, koji su spaljivali skupštinu, koji su spaljivali skupštinu, kažu: "Vidi kakva sam ja budala, u čemu sam ja učestvovao, šta sam ja radio. " Ali više od tog kajanja nema, nema, nema ništa - naveo je on.
Prema njegovim rečima, onda smo ostali bez Crne Gore, pustili braću Mazreku na slobodu, ostali bez Kosova, bar iz ugla zapadnih zemalja, ne iz našeg.
- Dakle, ostali bez 500.000 ljudi koji su izgubili svoj posao. Kad kažem ostali bez njih, ostali bez njihovog posla, zaposlenja, doprinosa BDP-u i svemu drugom. Dakle, uništili svoju ekonomiju, do ruba propasti došli.
