Slušaj vest

General policije Sreten Lukić izručen je Haškom tribunalu 4. aprila 2005. iz bolničke postelje u pidžami i papučama, što potvrđuju tadašnje izjave neposrednog svedoka tog događaja, kao i  advokata Siniše Simića!

Tadašnja vlada Srbije izdala je  istog dana saopštenje u kome je navedeno da je Lukić otputovao u Hag i da će Srbija pružiti sve potrebne garancije da bi se on branio sa slobode.

Svedoci

Istinistost priče potvrdio je za Kurir  Vojislav Šešelj, koji je proveo skoro 12 godina u pritvoru u Hagu u periodu od 2003. do 2014, bez pravosnažne presude:

Vojislav Šešelj
Vojislav Šešelj Foto: Screenshot

 - Ta priča vam je tačna, Lukić je direktno iz bolnice odveden na aerodrom - rekao je Šešelj.

Lukić je, kako je za "Blic" tada pričao jedan od lekara iz tima koji je pratio stanje generala posle operacije, bukvalno u pidžami odveden za Hag.

- Posle pregleda koje smo obavili rano ujutro trebalo je da ga otpustimo kući. On je krenuo uz pratnju bolničara ka obližnjoj zgradi, gde je odeljenje na kom je ležao. Na pola puta prišli su mu policajci u civilu, oko njega našlo se pet-šest džipova i jedna sanitetska kola kojima su Lukića odvezli, bukvalno u pidžami. Posle desetak minuta pozvao je neki lekar i pitao koje lekove general pije – izjavio je tada sagovornik koji je insistirao na anonimnosti.

sreten-lukic.jpg
Sreten Lukić na suđenju u Hagu Foto: Rojters

Advokat Siniša Simić, koji je zastupao Lukića, izjavio je tada da general, koji je trebalo tog dana da bude otpušten iz bolnice, nije preuzeo otpusnu listu u Kliničkom centru Srbije i da mu je u bolnici rečeno da su ga odveli ljudi iz Vlade Srbije da razgovaraju sa njim. On je rekao da je posle saznanja da je Lukić u Hagu, zatražio prijem kod predsednika Nacionalnog saveta za saradnju s Haškim tribunalom Rasimom Ljajićem, koji ga je obavestio da on "nije doneo nikakvo rešenje u vezi s izručenjem generala Lukića Haškom tribunalu, a koje je po zakonu obavezno i isključivo u njegovoj nadležnosti".

"Oteli ga najamnici"

O dešavanjima u vezi sa izručenjem Sretena Lukića svedoči i izjava lidera Demohrišćanske stranke Srbije Vladana Batića, koji je optužio tadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunicu da je lično naredio "otmicu" Sretena Lukića. 

batic-zorana-jevtic.jpg
Vladan Batić Foto: Zorana Jevtić

- Lukić je bio na Klinici za kardiovaskularne bolesti gde je operisan i krenuo na Institut Kliničkog centra kako bi mu bio urađen ultrazvuk. Na ulazu u zgradu Kliničkog centra prišla su mu petorica Koštuničinih najamnika u belim mantilima, oterali Lukićevog pratioca, i u pidžami, papučama i sa iglom od infuzije na ruci strpali ga u džip kojim su ga prebacili do aerodroma i aviona za Roterdam. Tek u Roterdamu su ga obukli - rekao je Batić u aprilu 2005, na konferenciji za novinare, ističući da Lukiću nije bilo dozvoljeno da se javi porodici niti svom braniocu, kao i da je BIA naterala jednog lekara da potpiše otpusnu listu.

S druge strane, tadašnji ministar pravde Zoran Stojković tvrdio je da je general Lukić postigao direktan dogovor o dobrovoljnoj predaji sa predstavnicima Haškog tribunala i da je ceo "aranžman" urađen mimo vlade, zbog čega ga niko zvanično nije ispratio, niti su mu odmah date garancije. 

Presuda

Izručenje optuženih generala i zvaničnika Haškom tribunalu (MKSJ) bilo je ključni politički uslov za deblokadu i nastavak procesa evropskih integracija Srbije, odnosno za njeno približavanje i potencijalno članstvo u Evropskoj uniji.

Generali vojske i policije, među kojima i Sreten Lukić, optuženi su pred Tribunalom u pet tačaka za zločine protiv čovečnosti nad kosovskim Albancima i kršenje zakona i običaja rata, tokom sukoba na Kosovu i Metohiji 1999. Prvostepenom presudom Lukić je osuđen  2009. godine na 22 godine zatvora, a kazna je pravosnažnom presudom smanjena za dve godine.

Kontraditornosti

Izručenje Sretena Lukića desilo se u danu kada su mediji prenosili generalovo saopštenje da neće u Hag dok mu se zdravstveno stanje ne stabilizuje, jer je on nakon primanja optužnice u septembru 2003. dobio i rešenje da se, zbog zdravstvenog stanja, sudu javlja utorkom i četvrtkom, što je i poštovao.

Kad je Karla del Ponte otpečatila optužnicu protiv Lukića, vlada Zorana Živkovića odbila je da postupi po njoj, s obrazloženjem da bi to ugrozilo stabilnost zemlje, a oko 3.000 policajaca u uniformama okupilo se ubrzo nakon toga na mitingu podrške na beogradskom Trgu Republike pod parolom "Svi smo mi Sreten Lukić".

Nakon odslužene više od dve trećine kazne u Poljskoj, Lukić je u oktobru 2021. pušten iz haškog pritvora iako mu je dvotrećinska kazna istekla u maju dve godine ranije.

Biografija

Sreten Lukić je na dužnost pomoćnika načelnika za poslove policije Sekretarijata unutrašnjih poslova u Beogradu stupio u januaru 1992. godine.

U junu 1998. godine imenovan je za načelnika Štaba MUP-a Srbije na Kosovu i Metohiji. Tada je unapređen u čin general-majora. Maja 1999. unapređen je u čin general-potpukovnika.

Nakon promene vlasti u Srbiji, oktobra 2000. godine, Lukić je postavljen za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Srbije, a kasnije i za načelnika Resora javne bezbednosti. U tom periodu je i Ukazom predsednika Srbije Milana Milutinovića unapređen u čin general-pukovnika. Bio je član Liberala Srbije.