Slušaj vest

Ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski oglasila se povodom godišnjice svirepog ubistva srpske porodice Golubović u Konjicu.

Objavu ministarke Stamenkovski prenosimo u celosti:

Na današnji dan – ne zaboravljamo porodicu Golubović

U noći između 1. i 2. jula 1992. godine, u Konjicu, u vihoru rata, svirepo je ubijena srpska porodica Golubović – otac Đuro, majka Vlasta i njihova dva sina, sedmogodišnji Petar i petogodišnji Pavle.

Porodicu su oteli pripadnici Stanice javne bezbjednosti Konjic i streljali pored puta u naselju Polje Bijela.

Mali Petar je čudom preživeo prvo streljanje i uspeo da dođe do policijskog punkta tražeći pomoć. Umesto spasa, policajci su obavestili izvršioce koji su se vratili, odveli ga do mesta zvanog Begin Vir i drugi put streljali.

Njihova imena su simbol stradanja srpske nejači u ratu u Bosni i Hercegovini.

Želeći da sačuva uspomenu na ubijene dečake i razbije zid ćutanja, njihov nekadašnji komšija, Anis Kosovac, podigao je na ulazu u pravoslavno groblje na Musali spomen-ploču sa siluetama zagrljene braće, kao večni podsetnik.

Bili su mi komšije. Kad neće Opština, sramota je da neko to ne postavi. Dvoje djece — pet i sedam godina — neko ubije i onda svi šute. Šuti režim za čije vladavine su djeca ubijena. Taj režim i sad vlada. Prestrašno je kad neko ubije djecu… U tvom gradu ubijeno dvoje djece. Strahota jedna.” — Anis Kosovac

Ubistvo porodice Golubović je kasnije procesuirano i okarakterisano kao ratni zločin.

Dok pamtimo, ima nade. Njihova nevinost živi u večnosti. Zlo ne sme da ima poslednju reč.