Jedna od najkrvavijih pobuna naroda protiv vlasti, Timočka buna, počela je 20. oktobra 1883. godine u Krivom Viru. Državnu komisiju koja je, po naređenju kralja Milana, došla da od naroda oduzme oružje, narod je zatvorio u kafanu, a oko kafane, pod prozore i vrata, navukao seno.
Ili da Komisija odustane od nauma i napusti selo ili da izgori. Eskadron konjice i odeljenje naoružanih žandarma, „sejmena“, u njenoj pratnji, nisu joj bili ni od kakve pomoći pred gnevnim narodom, pa su svi morali da se vrate u Boljevac i Zaječar...
Danas u selu nema ni traga toj kafani, a na junačke dane podsećaju samo mala kamena piramida i spomen-ploča među odbačenim plastičnim flašama u prašnjavoj retkoj travi.
Krivi Vir je pre šezdeset godina imao skoro 2.500 stanovnika, a danas deset puta manje.
Slavoljub Cankić, vitalni šezdesetogodišnjak, pamti svoje školske dane - tada je Krivi Vir imao trista đaka. Pre tri godine škola je zatvorena, a četiri-pet mališana putuje na časove u susedno Lukovo.
U centru sela školska zgrada svojim dugačkim zidovima svedoči o nekadašnjoj veličini sela, a ukrasi oko vrata i prozora, sada izbijenih, o njegovom sjaju. Do škole, kuća nekadašnjeg trgovca čije je ime još u dokumentima, ali ga sadašnji Krivovirci ne pamte. U prizemlju trgovina, na spratu stambeni deo. Gvozdena ograda na balkonu zarđala...
Krivi Vir po ovcama i siru još je poznatiji nego po Timočkoj buni. Nauka „krivovirsku žuju“ prepoznaje kao posebnu rasu ovce. Runo joj je bogato i belo, a glava žućkasta, sa prepoznatljivom ćubom; ovnove krase spiralni rogovi... Nekada je svaka kuća imala stado i mlekaru, a krivovirski kačkavalj prodavao se i u Budimpešti. Danas... Slavoljub Cankić rezignirano sleže ramenima. Veliki natpisi u selu „kačkavalj“ još stoje na fasadama, ali strelice koje pokazuju gde se čuveni sir može kupiti, nigde ne vode.
Nabraja Slavoljub: Dom kulture do pre pet godina imao je folklornu sekciju, danas nema; u ambulantu lekar dolazi utorkom, pošta radi svaki drugi dan, autobus za Boljevac vozi ponedeljkom i petkom u šest ujutru, iz Boljevca se vraća u dva po podne...
Mesna zajednica na izvoru tople vode napravila je bazen, a tamo gde iz stene izbija Crni Timok uređeno je izletište. Ali, kakva korist od toga? Najčešći gosti su pijani mladići i parovi, iza kojih ostaje gomila srče... Teško da iko od njih zna da se na steni iznad izvora Crnog Timoka odigravala drama, zabeležena i u pesmama.
Godine 1905. učiteljica u Krivom Viru bila je Darinka Ilić, a učitelj Žika Stojiljković, lep i virtuoz na violini, pa se među njima rodila ljubav. Za tu je vezu saznao i Darinkin muž, sudski činovnik u Jagodini Vojislav J. Ilić: dolazeći u Krivi Vir da je poseti, upustio se u razgovor sa fijakeristom, ne govoreći ko je i šta je. „Učiteljka Dara i učitelj Žika su znaš, onako...“, rekao mu je kočijaš preko ramena, cokćući bezobrazno.
Vojislav J. Ilić Mlađi pisao je i pesme (osim po imenu, ni po čemu, najmanje po talentu, nije imao veze sa znamenitim Vojislavom Ilićem), a prema rečima savremenika, imao je loš karakter. Izložena pravom unakrsnom isleđenju, Darinka mu je sve priznala, a on je onda poželeo da se „uoči odlaska, još jednom nauživa njenog tela“. Kad ga je žena odbila, udario ju je nekim drvetom u glavu, ona njega pesnicom ispod oka, a on je uzvratio pucnjima iz pištolja. Potom je otišao na stenu iznad izvora Crnog Timoka i tamo malo zarezao vene, taman toliko da ga nađu i zaviju mu ruke. Dok je sprovođen u Boljevac, Darinku su sahranjivali, jer zbog toplog vremena nije moglo da se čeka...
Vojislav J. Ilić Mlađi bio je loš pesnik, poznat samo po udvoričkim pesmama vladarima i prigodnim stihovima za spomenike (njegov je i natpis na spomeniku na Kajmakčalanu). Jedine pesme koje kritika smatra dobrim su one u kojima je opisao svoj zločin, od saznanja da je prevaren do odvođenja u zatvor uz posmrtna zvona za Darinku.
Nije dugo ostao u zatvoru. Osuđen je na šest meseci i odmah zatim pušten na slobodu, zahvaljujući vezama svoje porodice i činjenici da je ubijena bila „nemoralna“. Zbog ovog poslednjeg, Darinkino ime izbrisano je iz „Spiska učitelja u Krivom Viru od 1841. godine do danas“ u sve tri do sada objavljene monografije Boljevca.
Tri godine kasnije, u krivovirsku školu došla je za učiteljicu Milica Jakovljević, poznatija kao Mir Jam, spisataljica romana „Greh njene majke“, „Ranjeni orao“, „Samac u braku“...
O Darinki i njenom mužu, na izvoru Crnog Timoka svedoči papir zakucan za drvenu tablu i prekriven najlonom. O životu Mir Jam u Krivom Viru nema nikakvog traga.
Šta je bilo, samo se pripoveda...
Kurir / Momčilo Petrović
Foto: Ana Paunković