NAJVEĆE POBEDE I PORAZI SRPSKE VOJSKE (8): Kolubarska bitka, najveća srpska pobeda
Foto: Arhiva

feljton

NAJVEĆE POBEDE I PORAZI SRPSKE VOJSKE (8): Kolubarska bitka, najveća srpska pobeda

Specijal -

Prvi svetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine. Više od 70 miliona ljudi je bilo pod oružjem, od toga preko 60 miliona u Evropi. Ubijeno je više od 15 miliona, 20 miliona je ranjeno, a direktne učesnice rata pretrpele su i ogromna razaranja država i privreda.

Zašto se ratovalo

Posle pobede Srbije na Ceru i njenog neuspešnog prodora preko Save na teritoriju Austrougarske, Poćorek je preduzeo drugu ofanzivu na Srbiju. To je bio dvomesečni niz okršaja poznat kao bitka na Drini, iz kojih je srpska vojska izašla potpuno iscrpljena. Da bi sačuvala ljudstvo i dobila na vremenu, jer je očekivala da joj stigne artiljerijska municija iz Francuske, srpska Vrhovna komanda je sve raspoložive snage prebacila na desnu obalu Kolubare, gde su utvrđeni položaji. Računajući da je protivnik u rasulu, Oskar Poćorek preduzeo je napad s namerom da uništi srpsku vojsku.

Uoči bitke

Položaj srpske vojske otežavale su hiljade izbeglica koje su zbog austrougarskog terora bežale iz Podrinja. Vojnici su napuštali jedinice da bi zbrinuli porodice. A pred samu bitku komandu nad Prvom armijom, umesto ranjenog Petra Bojovića, preuzeo je Živojin Mišić. Srpskoj vojsci naruku je išlo samo loše vreme i težak teren, koji su usporavali napredovanje neprijatelja.

Kako je tekla bitka

Bitka je počela 16. novembra i prvih pet dana nije bilo značajnije promene položaja, jer su Srbi pružali ogorčen otpor. Austrougari su preuzeli inicijativu onda kad je Srbima ponestalo granata za topove i kad je ljudstvo počelo da posustaje pod višemesečnim naporima. Vrhovna komanda stoga je naredila 21. novembra sveopšte povlačenje na rezervne položaje, ali su Srbi i tu bili izloženi napadima. General Živojin Mišić 26. novembra doneo je riskantnu odluku: uprkos naređenju da ne odstupa dalje kako ne bi ugrozio položaje ostalih armija i oslabio odbranu Beograda, on je svoju Prvu armiju povukao još 20 kilometara unazad. Vrhovnoj komandi saopštio je da je to jedini način da sačuva i oporavi svoje snage, i da će Beograd, ako bude osvojen, ponovo osloboditi. A ako ostane na položajima koje mu je odredila Vrhovna komanda, poručio je, biće uništen.

foto: Arhiva

Srpske jedinice zbog toga su 30. novembra napustile Beograd, a Austrougari su trijumfalno ušli u nebranjeni grad narednog dana. Pobednička parada održana je u njemu 3. decembra. Vojnici Živojina Mišića u međuvremenu su se odmorili, a stigla im je i municija za topove. Na njegov predlog dan parade u Beogradu izabran je za početak napada, pa je 3. decembra Vrhovna komanda pokrenula sveopštu ofanzivu. Mišićeva Prva armija napredovala je brže i poletnije od drugih, probijajući austrougarske linije odbrane. U narednim danima srpske trupe neumoljivo su napredovale, i u Beograd su ušle 15. decembra. Razbijena Poćorekova vojska pobegla je preko Drine, Save i Dunava.

Šta je bilo posle

Srpska Vrhovne komanda je 16. decembra objavila: „Na teritoriji Srbije nema više nijednog neprijateljskog vojnika.“ General Živojin Mišić je zbog uspešnog vođenja operacije unapređen u čin vojvode, dok je Oskar Poćorek smenjen s mesta glavnokomandujućeg Balkanske vojske.

Posledice

Austrougarska nije uspela da porazi Kraljevinu Srbiju, pa su Centralne sile i tokom 1915. godine bile primorane da se bore na tri fronta - Zapadnom, Ruskom i Balkanskom. Nemačka je morala da pošalje svoje jedinice na Balkan, što se odrazilo na njenu snagu na ostalim bojištima. Srpska pobeda je doprinela odluci Kraljevine Italije da uđe u rat na strani Antante, i odložila ulazak u rat Bugarske na strani Centralnih sila.

foto: Kurir

Namerna greška?

U drugoj polovini novembra Grčka je poslala topovske granate Srbima, s tim da joj Francuske kasnije to nadoknadi. Ali kad je municije stigla, ispostavilo se da ne odgovara srpskim topovima jer su čaure bile duže za 2,5 mm. Srbija je prihvatila kontingent u Nišu. Tu je vađeno punjenje, a čaure su vozovima prebacivane u Kragujevac na skraćivanje. Odatle su granate otpremane na front. Postoje teorije da je Grčka namerno poslala neodgovarajuću municiju, jer je grčki kralj Konstantin bio naklonjen Nemcima.

Živojin Mišić

Živojin Mišić (1855-1921) borio se u ratovima s Turskom (1876-1878) i Bugarskom 1885. Kao „obrenovićevac“ penzionisan je posle Majskog prevrata 1903. godine, ali je reaktiviran 1909. tokom aneksione krize na lični zahtev načelnika Vrhovne komande Radomira Putnika, koji ga je učinio svojim pomoćnikom. Mišić mu je pomogao da sastavi srpski ratni plan u eventualnom ratu sa Austrougarskom. U balkanskim ratovima Mišić je bio pomoćnik načelnika štaba Vrhovne komande, a po završetku rata je po drugi put penzionisan na zahtev Apisa i Crne ruke. Reaktiviran je opet pred samo izbijanje Prvog svetskog rata, i postavljen za pomoćnika načelnika štaba Vrhovne komande. Komandovao je srpskom vojskom prilikom proboja Solunskog fronta. Jedan je od četvorice vojvoda iz Prvog svetskog rata.

Momčilo Petrović

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja