Slušaj vest

 Dajan Martin je ostavila uspešnu karijeru u Velikoj Britaniji, zaljubila se u Srbina, postala majka dečaka rođenog u Srbiji i započela novo poglavlje života u Bečeju, gde danas kroz hranu spaja britansku tradiciju i srpsku gostoljubivost.

Na poziv prijatelja, Dajan iz Sarija, okruga nadomak Londona, pakuje kofere za odmor od svega nekoliko dana. A onda se dogodi nešto što promeni sve. Danas, umesto života koji je godinama gradila u Velikoj Britaniji, ima porodicu, sina Milana, novi dom i posao koji joj omogućava da deli ono što najviše voli - dobru hranu, toplinu i deo svoje kulture.

Pre dolaska u Srbiju, Dajan je imala uspešnu karijeru u zdravstvu. Dugi niz godina radila je kao konsultant i zamenik rukovodioca u privatnoj zdravstvenoj kompaniji, a bavila se i izdavanjem nekretnina.

Tokom prve posete našoj zemlji, otišla je na kratak izlet na Zlatibor. Tamo je ugledala belorepana, pticu koja je ostavila snažan utisak na nju. Ljubav prema prirodi i divljim životinjama pratila ju je godinama, ali je tog dana osetila nešto posebno.

- Pre dolaska, zamišljala sam Srbiju kao zemlju šuma. Ono što sam zatekla bilo je mnogo više od onoga što sam očekivala. Dok sam boravila na Zlatiboru, preplavile su me snažne emocije. Bilo je nečeg u tom mestu što me je duboko dirnulo i gotovo instinktivno sam znala da želim da Srbija postane deo mog života - priseća se Dajan.

Odmor je produžila za nekoliko nedelja, ali je na kraju ipak morala da se vrati u Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako se ponovo našla u svom uobičajenom okruženju, misli su joj se neprestano vraćale Srbiji.

Toliko joj se dopalo da je odlučila da se trajno preseli kod nas 

Znala je da će ponovo doći. Posle nekoliko putovanja u Srbiju, donela je odluku koja je mnogima možda delovala neočekivano - da se trajno preseli.

- Bila je to prilično neobična odluka. Imala sam uspešnu karijeru, bila sam srećna, a planovi i ciljevi za budućnost su mi već bili jasno zacrtani. Nije bilo lako sve to ostaviti za sobom, ali duboko u sebi osećala sam da donosim ispravnu odluku - kaže ona za Dnevnik.
Ispostavilo se da je taj osećaj nije prevario.

Život joj je u međuvremenu doneo još jedan razlog da Srbiju više nikada ne posmatra samo kao mesto koje je posetila. Zaljubila se u Srbina, a njihova ljubav krunisana je porodicom i rođenjem sina Milana, koji danas ima skoro tri godine.

Posebno poglavlje njihove priče bilo je i njeno iskustvo trudnoće. Iz predostrožnosti je tokom trudnoće bila pod lekarskim nadzorom u Velikoj Britaniji, a u jednom trenutku rečeno joj je da će možda morati tamo i da se porodi. To bi značilo da bi od Srbije bila odvojena najmanje godinu dana.

Za ženu koja je već znala gde želi da gradi svoj život, takva mogućnost bila je teška. Na kraju je odlučila da se vrati u Srbiju i porodi ovde.

- Bilo je to divno iskustvo i ostajem neizmerno zahvalna lekarima i osoblju bolnice u Senti na brizi koju su mi pružili...

Kada danas pogleda unazad, sve joj deluje kao niz neočekivanih događaja koji su je doveli upravo tamo gde treba da bude.

- Kada se osvrnem, ono što je počelo kao jednonedeljni odmor pretvorilo se u potpuno drugačiji život – život koji nikada nisam mogla da isplaniram, ali na kojem sam veoma zahvalna - dodaje.

Iako već godinama živi u Bečeju, Dajan nije zaboravila ni ono što je ponela iz svog detinjstva i porodice. Jedna od najvažnijih stvari koje su je pratile oduvek bila je ljubav prema kuvanju.

 Veliku ulogu u tome imala je njena baka, Špankinja, koja je čak četiri decenije radila u vrhunskom restoranu. Upravo pored nje Dajan je naučila da hrana nije samo nešto što se priprema da bi se utolila glad. Ona može da uteši, okupi ljude, probudi uspomene i učini da se osećamo kao kod kuće.

- Uvek sam gajila strast prema hrani i kuvanju. Moja baka, koja je Špankinja, bila mi je jedan od najvećih uzora. Četrdeset godina je radila u vrhunskom restoranu, a ja sam kuvala pored nje još i pre nego što sam progovorila - priča naša sagovornica.

Hrana koju je pripremala njena baka ostavila je neizbrisiv trag u njenom životu.

- Njena hrana je uvek činila da se osećam bolje i zdravije. Pružala je utehu, sreću i izmamila bi mi osmeh na lice; znala sam da želim da stvorim taj isti osećaj i za druge ljude- objasnila je Dajan.

U početku je kuvala za porodicu i prijatelje, ne razmišljajući da bi njen hobi jednog dana mogao da postane posao. Međutim, ljudi su sve češće tražili da probaju njena jela, a pozitivne reakcije nisu prestajale.

Tako se rodila ideja o kuhinji u kojoj će Srbi imati priliku da otkriju ukuse tradicionalne britanske kuhinje, ali i jela koja nose njen lični pečat.

- Nisam bila sigurna da li će ljudi biti spremni da probaju nešto novo i drugačije, ali zahtevi i pozitivne reakcije su neprestano stizali. Ljudi su tražili još, pa smo na kraju shvatili da to jednostavno moramo da uradimo- rekla je Dajan i naglasila da na njenom meniju posebno mesto zauzimaju tradicionalna britanska jela, među kojima su „fiš end čips“, odnosno riba sa pomfritom, i britanska pita sa pire krompirom.

 Tu su i specijaliteti poput piletine „Kijev“ sa belim lukom, kao i „Jorkšir pudinga“, jela koje Dajan opisuje kao jedno od najbritanskijih koje postoji.

Ipak, među njenim omiljenim jelima našla se i jedna dobro poznata srpska klasika.

-Takođe sam pripremala i mnoga srpska jela, a sarma mi je jedan od ličnih favorita- otkriva Britanka.

Njen jelovnik se redovno menja, a posebno uživa u tome da gostima ponudi nešto novo i neočekivano. Članovi njenog „kluba za ručak“ među prvima imaju priliku da isprobaju nove kreacije.

Za Dajan, međutim, dobra hrana počinje mnogo pre nego što se jelo nađe na tanjiru. Važni su joj poreklo i kvalitet namirnica, zbog čega pokreće i malu farmu živine i povrća, sa željom da proizvodi sa farme direktno stižu u kuhinju.

 - Čvrsto verujem da su kvalitetne namirnice jednako važne kao i sam kuvar, ako ne i važnije. Suština je u tome da znate odakle vaša hrana dolazi i da budete u mogućnosti da ponudite najbolji mogući kvalitet - objašnjava ona.

Njen cilj nije samo da gostima ponudi obrok, već i da im približi deo svog porekla i kulture. Istovremeno, kroz srpska jela koja i sama voli, prihvata tradiciju zemlje u kojoj je odlučila da ostane.

Među specijalitetima koje priprema postoji i jedno jelo koje za nju ima posebno emotivno značenje. Reč je o njenoj autorskoj kreaciji „Solicious Chicken“, „solišs“ piletini koju je prvobitno osmislila za svoju porodicu i koju najčešće priprema u posebnim prilikama.

To jelo je podseća na vreme kada je prvi put počela da razmišlja o tome da svoju ljubav prema kuvanju pretvori u profesiju.

Čak je kupila i kamionet za prodaju hrane, sa namerom da pokrene sopstveni posao. Ipak, tadašnja karijera nije joj ostavila dovoljno prostora da taj plan ostvari onako kako je želela. Danas je upravo to jelo deo njenog života u Srbiji, a stara ideja dobila je novu priliku.

Preseljenje u drugu zemlju nije lako. Iza sebe je ostavila poznato okruženje, dugogodišnju karijeru i život koji je godinama gradila. Ali ono što je dobila u Srbiji prevazišlo je njena očekivanja.

"Srbija mi je pružila mnogo više nego što sam ikada očekivala"

Pored ljubavi i porodice, tu su ljudi koji su je prihvatili, podržali njenu ideju i omogućili joj da svoj posao razvija korak po korak.

- U Srbiji sam upoznala neke od najdivnijih ljudi, a neki od njih žive upravo ovde, u Bečeju. I dalje svakog dana naučim nešto novo, a u Srbiji još uvek ima toliko toga što želim da istražim. Ipak, ono što je najviše promenilo moj život ovde jesu podrška, ljubav i iskrena briga koju sam dobila od prijatelja i mušterija - kaže Dajan i dodaje:

- Za mene, osećaj pripadnosti nije vezan za neki jedan, određeni trenutak. To je nešto što je raslo s vremenom, kroz prijateljstva koja sam stekla, ljubaznost koju su mi ljudi ukazali, kao i kroz mušterije koje nastavljaju da podržavaju ono što radimo.

A kada je pitate šta bi preporučila nekome ko prvi put dolazi u njenu kuhinju, odgovara sa osmehom da bi najradije volela da proba baš sve. Ipak, izdvaja ribu sa pomfritom, svoju prepoznatljivu piletinu „Solicious Chicken“ i „Kijev“ sa belim lukom.

Najviše je raduje kada su ljudi radoznali i spremni da probaju nešto što do tada nisu imali priliku da upoznaju. Jer, kako kaže, nikada se ne zna koje bi jelo moglo da postane nečije novo omiljeno.

Danas, kada govori o zemlji u kojoj je odlučila da ostane, u njenim rečima nema žaljenja za životom koji je ostavila iza sebe. Naprotiv, oseća se zahvalnost za sve što je dobila.

-Srbija mi je pružila mnogo više nego što sam ikada očekivala. Donela mi je porodicu, novi dom, divna prijateljstva i priliku da radim ono što zaista volim. Na tome sam neizmerno zahvalna i radujem se što ću imati priliku da otkrijem još mnogo toga u ovoj prelepoj zemlji- navela je.

Za Dajan je jednonedeljni odmor postao mnogo više od uspomene. Postao je život. A Srbija, zemlja u koju je došla kao gošća, postala je mesto koje danas sa ljubavlju naziva svojim domom.

Kurir.rs/Dnevnik.rs