Glumac Dragan Maksimović je pretučen u noći između 17. i 18. novembra 2000. godine, ispred nekadašnjeg restorana "Beli grad" na Zelenom vencu.
Njega su tukli neonacisti odnosno huligani. Navodno, pretukla ga je grupa skinhedsa, povezanih sa grupama "Krv i čast" i navijačkom "United force". Nezvanično, bila je to skupina mladića ljuta zbog izgubljene utakmice. Koji god da je bio razlog jedno je neopozivo - bili su samo željni nasilja.
Sve se desilo naočigled mnogobrojnih prolaznika i gostiju restorana koji su, baš tada, rešili da okrenu glavu i ne pomognu.
Nešto više od dva meseca, 4. februara 2001. glumac je podlegao zadobijenim povredama.
Po rečima prijatelja koji su ga posećivali u bolnici pretučen je jer su huligani mislili da je Rom. Tačnije pretukla ga je grupa skinheda, navijača Rada, revoltirana zbog gubitka meča sa Obilićem.
Dragan Maksimović je do poslednjeg momenta odbijao da identifikuje napadače, tražeći "da se ovi mladi ljudi ne hapse", te mladići koji su KRIVCI za njegovu smrt do danas nisu identifikovani.
Iako je slučaj zvanično i dalje otvoren, Maksini prijatelji i poštovaoci odavno sumnjaju da će ikada dobiti epilog ove tužne priče.
Čitav događaj i njegova smrt nisu bili predmet medijske pažnje, niti je bilo ikakvih reakcija.
Spomen-ploča Maksimoviću postavljena je 18. novembra 2006. na inicijativu reditelja Gorana Markovića, koji je, u pismu gradskim vlastima, ukazao prethodno da je Maksimović iz nekog razloga zaboravljen, a njegov strašan kraj zataškan, te da ubice nisu privedene pravdi.
Maksimović je rođen 7. februara 1949. godine u Podujevu, Ostvario je više od 60 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji.
U Narodnom pozorištu u Beogradu debitovao je 1971. ulogom Vojnika u predstavi "Majka Hrabrost i njena deca".
"Znaš, crne rupe nastaju kada se um ubrza do beskonačnosti, ali u negativnom smislu. Tako da u njima nema ničega. Nema prostora, vremena, nema drugih ljudi. Nema čak ni tebe. U crnim rupama možeš lepo da se zezaš, da lebdiš iznad zemlje, slušaš r’n’r, dozivaš kišu ili mazneš neku lepu ribu. Samo je bezveze kad se probudiš."
Psiho, Crni bombarder
Tokom tri decenije na sceni tog teatra ostvario je zapažene uloge u predstavama "Sarajevski atentat" "Mandragola", "Britanik", "Lenjin, Staljin, Trocki" "Ribarske svađe", "Kraj partije", "Maksim Crnojević".
"Ako je vedro nebo i ti zapališ veliku vatru, i padne velika kiša - ti onda možeš da kažeš da si vatrom prizvao kišu, ako si je samo zato zapalio."
Pričao je Psiho Crnom u zatvorskoj ćeliji.
Glumio je i u filmovima "Petrijin venac", "Šmeker", "Vreme čuda", "Poslednji krug u Monci", "Rane", "Pad Italije", "Nož", "Mi nismo anđeli", "Crni bombarder", "Stršljen", "Lepa sela, lepo gore".
Igrao je i u televizijskim serijama "Otpisani", "Duvanski put", "Priče iz majstorske radionice", "Četrdeset osma - Zavera i izdaja", "Otvorena vrata", "Gore dole".
(Kurir.rs)
NE PROPUSTITE
Bonus video:
