Zoran Ćirić, poznatiji kao Magični Ćira, pre nekoliko dana objavio je treće reizdanje zbirke pripovedaka "Nišvil". Po toj knjizi ime je, kažu ljudi, dobio i najpoznatiji džez festival u Srbiji, a svom autoru je donela titulu srpskog Bukovskog. Tim povodom, Ćirić govori za Kurir o mladoj publici, kao i o paralelama između devedesetih i današnjice.
Kako je došlo do ponovnog objavljivanja "Nišvila", imajući u vidu vašu ozloglašenu reputaciju?
- Prosto. Izdavaču "Magnusu" iz Beograda se učinilo da je ovo pravi trenutak da se i neke starije, ali pre svega novije generacija čitalaca upoznaju sa knjigom koja je tretirana kao opsceni ispad, ali i kao prevratnička knjiga u novijoj srpskoj prozi. Pozvao me je, brzo i lako smo se dogovorili, i eto "Nišvila".
Verujete li da će ovo vaše delo biti dovoljno zanimljivo novim generacijama, za koje svi odavno znamo da skoro ništa ne čitaju?
- To jeste i najveći izazov za mene u ovom projektu. Jeste da je među mladima pandemija kliničke smrti mozga, koji reaguje samo na novac i internetske senzacije programirane da draže ono najniže u čoveku. I jeste da mladi ljudi ne čitaju ništa osim svojih mobilnih telefona. Ali, ko zna, možda ih, nekako, privuče ludilo i nadrealna egzotičnost "Nišvila". Možda sam naivni misionar, ali verujem da bi makar za neke od njih ova knjiga mogla postati njihova antikovid propusnica za antisvet koji ih okružuje i sve više opkoljava i zateže obruč.
A kako biste budućim čitaocima opisali "Nišvil"? I kako tu knjigu sada doživljavate, posle svega?
- Kao klasiku, naravno! Zar može drugačije? Inače, moram vam reći, meni se dopada što je "Nišvil" često doživljavan kao pornografski skandal prepun uličnog humora i bizarnih likova. Zato što te priče zaudaraju na presni život i još presniji rokenrol, na krv, spermu i znoj, na gradske smradove koji imaju psihodelična dejstva.
Budući da se "Nišvil" prvi put pojavio 1994, mislite li da bi paralela između devedesetih i današnjice mogla da bude dodatni mamac za publiku?
- Najpre, važna napomena, nikada nisam mamkao publiku. A i te famozne devedesete su neponovljive, često ih nazivam oklevetane devedesete. To je najuzbudljiviji i najsumanutiji period u našim i njihovim životima. Neverovatna, ponekad bolna a ponekad smešna sinteza nespojivih kontradiktornosti. Ali, uvek to govorim, samo kada je tzv. stvarnost gadna i opasna, postoji šansa da se između umetnosti i života desi hemija i alhemija koje pružaju šansu za stvaranje relevantnih umetničkih dela.
Po čemu je "Nišvil" i dalje značajna knjiga savremene srpske književnosti?
- Pre svega, u njoj su stvorena jedina dva mita u savremenoj srpskoj književnosti a koji i danas funkcionišu kao takvi - Magični Ćira, kao paradigmatični antiheroj, i Nišvil, kao južnjačka prestonica srpskog polutanizma. Takođe, ovo je najautentičniji i najupečatljiviji umetnički dokument o mnogospominjanim "devedesetim". Zatim, ne zaboravite da pre "Nišvila" niste kod nas imali knjigu priča u kojima bi sam grad bio glavni junak, zajedno sa svojom ikonografijom, kao i likovima koji ga naseljavaju negde u podzemlju ili po obodu. U ovim pričama se govori o rađanju prve ratne ali i antiratne mafije, o rađanju turbo-folka, o usponu i padu hiperinflacije, o orgijama u doba mobilizacija, o švercu striptizeta, benzina i kvalitetnog alkohola u doba sankcija. Pa, recite i sami - zar ovo ne zvuči primamljivo?
Očekujete da i ovo treće reizdanje doživi uspeh?
- Život u Srbijici me je odavno naučio da ništa ne očekujem. A već je sama ponovna pojava "Nišvila", posle 27 godina, pravo čudo koje doživljavam kao pobedu.
Koga ste to pobedili ovom knjigom?
- Samog sebe, to jest idiotsku iluziju da biti trajno nepodoban može da ti obezbedi tzv. besmrtnost.
Kurir.rs
Bonus video: