BBC je objavio kratku istoriju istraživanja ljudske ličnosti po načinu na koji hodamo. Svi imamo iskustva u životu u kojem o ljudima donosimo sud, pa i prema načinu na koji hodaju. Pa bila to reč o čoveku koji se 'razbacuje' poput Džona Vejna. Prvi koji je napravio pravo istraživanje bio je nemački psiholog Verner Vulf koji je 1935. svoje modele odevao u kombinezone od glave do pete kako bi sakrio sve ostale podatke o njima.
Potom bi ih snimao a snimke je puštao ispitanicima koji su o njima morali da iznose svoje utiske. Neutemeljeno pretenciozna osoba, neko ko po svaku cenu privlači pažnju, taština, iznutra nesigurna, podložna osoba. Sve su to bili do tada iznenađujuće precizni opisi ljudi koje su ispitanici posmatrali. Puno godina kasnije takva ispitivanja postala su puno složenija.
U britansko-švajcarskom istraživanju prošle godine ispitanici su posmatrali samo siluete na snimcima, a nakon ogromnog uzorka, naučnici su utvrdili da su dve osnovne grupe vrsta hoda mladalački i starački hod. I jedno i drugo određivalo je određenu živahost i pokretljivost ruku, bokova, dužinu i gipkost koraka i slično. Prošlogodišnje ispitivanje britanskih i švajcarskih naučnika otišlo je još dalje.
Tamo su se osnovne skupine ocena podelile oko prve vrste hoda koja je odavala ekstravaganciju, avanturizam, srdačnost, dok je druga skupina uključivala osobine poput mirnoće i emocionalne stabilnosti. Najbitnije je bilo otkriće da smo skloniji da o nekome sudimo po načinu kako se kreće, nego po licu ili drugim elementima izgleda. A u tome su se posebno iskazale osobe s psihopatskim osobinama.
(Express)
