Srceparajuće iskustvo: Kad iz porodilišta izađeš sa rukama u džepovima
Foto: Shutterstock

Moj prolazak kroz pakao

Srceparajuće iskustvo: Kad iz porodilišta izađeš sa rukama u džepovima

Žena -
"Mislila sam da ću umreti od bola, tuge i nemoći..." Pročitajte zbog čega će mesec februar našoj čitateljki Danijeli uvek buditi tužne uspomene.

Do pre dva meseca sam se radovala svakom danu i mojoj bebi, a onda odjednom šok – njeno srce nije razvijeno kako treba. Donosimo tešku odluku da prekinemo trudnoću, prenosi Yumama.U Višegradsku odlazim 8. decembra. Ležim na odeljenju kontrole feriliteta. Svi su divni i razumni, da ja zaista nemam reči – sestre, doktori, čistačice, apsolutno svi. Valjda ljudi imaju razumevanja, pretpostavljaju kako nam je.Dan kasnije ubrizgavaju mi tečnost direktno u stomak od koje bebi srce staje, a meni kreću bolovi i otvaranje pred porođaj. Mislila sam da ću umreti od bola, tuge i nemoći, kada je beba počela da udara na drugoj strani stomaka, kao da je htela da pobegne, kao da je znala šta joj rade. Smatrali su da je najbolje da, pošto je beba mala (1.100 grama) izazovu prirodan porođaj. Posle par sati počinju bolovi i ja oko 18 časova odlazim u porodilište. Onda kreće pakao. Znala sam da će da boli, i psihički i fizički sam bila spremna na to, ali na toliku nemarnost i bezobrazluk ljudi u belom, nisam. Upoznala sam mnogo zdravstvenih radnika, ali onako nešto nikad. Ophoditi se toliko bahato i bezobrazno prema nekome ko prolazi kroz najteži period u životu je zaista sramota. Od babice koja me udarala po stomaku da bi beba što pre izašla i drala se na mene jer sam rekla da ne znam kako da dišem, do studenata koji su bili tu i igrali igrice na svojim telefonima. Bolelo je, kao da mi dušu uzimaju. Porođaj je brzo završen, bebu nisam htela da vidim jer bi mi bilo još teže, što se babici nije dopalo jer su onda morali da popunjavaju neke papire. Nakon porođaja uspavali su me da bi me ušili jer sam, kako je babica rekla, "razmažena i ne želim da slušam". Odbijam da verujem da su sve babice ovakve, ali ako nažalost jesu, želim da verujem da decu ipak donose rode. Posle dva dana sam izašla iz bolnice, stavila ruke u džepove i sa svojim mužem krenula kući...Sa sajta Yumama.com preporučujemo još:Mama čija je beba operisana u sedmom mesecu: Ljubavi, oprosti mi ožiljak na tvom lepom stopaluTrudnoća nakon spontanog pobačajaMoj porođaj u Višegradskoj: Uvredljive reči bole više od carskog rezaIskustvo iz italijanskog porodilišta: Draga mama, koju boju porođajne sobe želite?Iskustvo mame koja je tri puta oživljavala svoju bebu: Kako je moja Dunja "zgazila" GER!

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track