PROBUDILA SE USRED CARSKOG REZA: Želim da viknem, ali ne mogu, dok mi turpijaju po stomaku!
Foto: Profimedia

Iskustvo mlade majke

PROBUDILA SE USRED CARSKOG REZA: Želim da viknem, ali ne mogu, dok mi turpijaju po stomaku!

Život -
Paralizirovana sam, želim da pomerim ruke, ali ne mogu. Želim da viknem, ali ne mogu ni to. Čujem žamor i razgovor, osetim da mi turpijaju po stomaku, napisala je Sara

Sara Čalić iz Hrvatske podelila je priču o svom porođaju i carskom rezu prilikom kojeg se probudila i osetila strah koji nikada neće zaboraviti.

"Lena je bila planirana i pokušala sam što više uživati u trudnoći maštajući o savršenom porođaju. Imala sam dijagnozu trudničkog dijabetesa bez obzira na to što su mi svi nalazi bili dobri. Zbog toga je trebalo da budem smeštena u bolnicu i dan posle na indukovanu porođaj", počela je svoju priču Sara i u bolnicu stigla kada je bila otvorena jedan prst.

"Doktorica me ponovno pregledala, priprema me i posla u porodilište. U boksu me spajaju na infuzije, zbog dijabetesa. Ne znam što me više bolelo, trudovi ili deseti pokušaj gađanja vene. Trudovi su svakih minutu do dve, a ja više nisam mogla da izdržim. Molim se, molim svoju curicu da brzo krene van da se obe što manje napatimo", piše mlada mama, ali posle određenog vremena odlučuju se na carski rez."Primarijus mi objašnjava kako se beba pokakala i kako je voda zeleno-crne boje te da joj puls pada, napravit će nekakvu pretragu tako da će bebu piknuti u glavu ne bi li videli da li postoji šansa za nastaviti prirodan porod ili idemo na carski. U 5 sati dolazi primarijus i govori kako idemo na carski rez. Sestre me pripremaju, voze u salu, bojim se kao nikad u životu. Lagano gubim svest.

Sledeće što mi se događa je da se budim, ali koliko vidim operacija nije gotova. Da, probudila sam se usred operacije. Paralizirovana sam, želim da pomerim ruke, ali ne mogu. Želim da viknem, ali ne mogu ni to. Čujem žamor i razgovor, osetim da mi turpijaju po stomaku. Trajalo je 10-15 sekundi", napisla je Sara, koja je na svet donela zdravu devojčicu Lanu.

"Prošlo je tri i po meseca i dan danas me boli što je prvih 28 sati provela bez svoje mame, sama i uplašena. Zato svaki dan nadoknađujemo to propušteno. Dojim i to mi je najveći blagoslov. Ljubimo se, volimo, mazimo i ništa nam ne fali", završila je svoju priču ponosna mama.

(Klokanica.hr)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track