Pogrešno, na muralu pre dva dana otkrivenom u Karlovcu kod poprišta jednog od najgorih zločina iz rata na prostoru Hrvatske namerno se nalazi upravo onaj pripadnik specijalne jedinice Gromovi koji je streljao nenaoružane rezerviste JNA.
"Sada gledam u svoju braću po oružju i mlade i BBB koji su mural oslikali i smatram da je to spomen na sve hrvatske veterane", kaže Hrastov.
Ne, mural osuđenog egzekutora nenaoružanih ljudi ne sme biti spomen na sve hrvatske veterane, jer oni nisu i ne bi smeli biti ubojice.
"Mišo Hrastov je s našim momcima specijalcima napravio veliku stvar, odgovorno to kažem, jer da nije bilo tog čina možda ni nas sada ovdje ne bi bilo", kaže predsjednik Udruženja specijalne policije Grom Karlovac Josip Slačanin na otvaranju murala.
Pogrešno, streljanje nenaoružanih zarobljenika nije nikakav herojski čin oslobođenja Karlovca i Hrvatske. Njih bi bilo i da zarobljenici nisu pobijeni.
"Mišo odradio svoje mrcvarenje i sada treba gledati u budućnost", kaže Slačanin.
Kakva nas to budućnost čeka kad se slave osuđeni ubojice, ratni zločinci, streljanje zarobljenika, identifikovanje veterana sa ubicama, povezivanje rata sa zločinima i poistovććivanje mladih upravo s osuđenim Hrastovom, a ne s nekim drugim, neosuđenim veteranima?
Zašto je upravo Hrastov simbol herojstva? Zar ne postoji niko drugi?
Kakvu to budućnost može očekivati zemlja koja počiva na Hrastovu, čoveku kojega hrvatsko pravosuđe nije želelo 25 godina da osudi, uprkos jasnim dokazima da je u gluvo doba noći pobio mašinkom 13 zarobljenika, a dvojicu ranio?
Nekad se u školama učilo o NOB-u kroz primere partizana koji su poginuli u borbama ili su spasavali nevine. Bila je to propaganda, ali pomno plasirana. Sad će se o ratu učiti kroz primer osobe koja je ubila nenaoružane.
I lokalni HDZ je u tome učestvovao.
U 3,45 sati uutro, tačno u vrijeme kad je Hrastov počinio zločin 1991. godine, na Gradskom veću u Karlovcu HDZ je s partnerima donio odluku da se Koranski most preimenuje u most Specijalne jedinice policije Grom. Nisu imali hrabrosti nazvati ga po Hrastovu, ali mural je odradio svoju simboliku.
Ako su Gromovi zaslužili most, zašto je imenovanje odrađeno tačno u terminu zločina koji je obeležio i tu jedinicu specijalne policije? Zašto se Gromovi ne distanciraju od Hrastova, umesto da se povezuju s njim?
Kakvo je to onda okretanje budućnosti?
Buduće generacije prolaziće pored murala Mihajla Hrastova i učiti o tome da je on bio veliki heroj koji je spasio Karlovac tako što je streljao nenaoružane zarobljenike vezane žicom. Spasili su se oni koji su skočili u reku. Da nisu, i njih bi bio streljao.
Kakvo je to poimanje junaštva i herojstva?
Prošlo je trideset godina od tog čina, hrvatski sudovi doneli su osuđujući presudu za Hrastova, presudu koja i služi tome da se rat zajedno s veteranima, kao proglašenim svetinjama, distancira od zločina koji stigmatizuju tu svetinju.
Ali HDZ, Bed Blu Bojsi i udruženja veterana veličaju zločin i slave zločinca. To je njihova ideja vraćanja digniteta Domovinskom ratu i veteranima.
I to u državi u kojoj 25 godina nakon rata Ministarstvo veterana, odnosno HDZ, otvara proceduru za još veće povećanje broja branitelja, pa i s finansijskim povlasticama. Kupujući time podršku i glasove na račun državnog budžeta.
I u kojoj predsednik Republike osporava presude Haškog suda i rehabilituje osuđene ratne zločince.
Mihajlo Hrastov je simbol, ikona i zaštitni znak Gromova, a sada i Karlovca, kao i karlovačkog HDZ-a. Odsad, kritika na račun osuđenog zločinca biće kritika na račun rata i Gromova.
I nikome ništa.
Kurir.rs/24sata.hr
