Silvano Martina: Vidić je ljudina!

EKSKLUZIVA; Prvi put za naše medije

Silvano Martina: Vidić je ljudina!

Fudbal -
Moj otac je Italijan, rođen sam u Sarajevu i nikad nisam zaboravio srpski jezik, otkriva menadžer kapitena Mančester junajteda

Voli Nemanju kao sina.- Govorim srpski od rođenja, a kako i ne bih kad sam se rodio u Sarajevu - otkriva za Kurir Silvano Martina, menadžer najboljeg srpskog fudbalera Nemanje Vidića, o kojem priča u superlativu.Junajted ili Barselona- Nemanja je veliki čovek! Ljudina! Milina je sarađivati s njim. To što je kapiten Mančester junajteda već četvrtu sezonu sve govori o njemu. Osam godina je na Old Trafordu, njegovo ime se izgovara s velikim poštovanjem - rekao je za Kurir Silvano Martina (60), a kad smo ga upitali hoće li Vidić možda na leto promeniti klupske boje i preći u Barselonu, samo je kroz smeh odgovorio:- Hajde da ne pričam više o Nemanji. Da se ne bi naljutio!Malo ljudi zna da Martina odlično govori srpski, pored italijanskog i engleskog jezika.- Moj otac je sin jednog Italijana koji se pre mnogo godina doselio u Sarajevo, dok mi je majka iz Bosne. Rodio sam se u tom gradu i mnogo ga volim. Kao dete sam otišao u Italiju, mislim da sam imao šest godina, ali srpski jezik nisam zaboravio. Mogu vam reći da mi je mnogo koristio u menadžerskom poslu. (smeh)Uspomene na rodni grad ne može da zaboravi.- Veliki sam navijač Željezničara! Volim taj klub od malih nogu. Voleo bih da opet budu jaka ekipa, kao u vreme stare Jugoslavije.Lepe uspomene iz JugeItalijan kaže da ga lepe uspomene vežu za sve zemlje bivše Jugoslavije, a posebno za Bosnu i Srbiju.- Imam mnogo prijatelja u Srbiji i Bosni koji nisu samo iz sveta fudbala. Posebno bih istakao Ivicu Osima, a iz Srbije Dragana Džajića i Žarka Zečevića. Sva trojica su sjajni ljudi - zaključio je Silvano Martina.

Vođa... Nemanja Vidić
Vođa... Nemanja Vidić

Pouzdan golmanSUDAR SA ANTONJONIJEMSilvano Martina bio je golman. Karijera mu je trajala 19 godina. Počeo je u Interu, ali je ime izgradio braneći za Đenovu, Torino i Lacio. Ukupno je nosio dres osam italijanskih klubova, a penzionisao se 1991, dok je bio član Verone. Karijeru mu je obeležio žestok sudar sa Đankarlom Antonjonijem 1981. godine, u kojem je fudbaler Fjorentine doživeo frakturu lobanje i bio životno ugrožen nekoliko dana.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track