Sa suzama u očima, Siniša Mihajlović je prvi put posle 25 godina kročio na kućni prag u Borovu.
U tajnosti, kamufliran da ga ne prepoznaju meštani, proslavljeni srpski fudbaler, a sada trener, posetio je rodni kuću u kojoj nije bio od rata 1991. godine.
Kako saznajemo, Siniša se na put u Hrvatsku odlučio nakon što je tri noći zaredom sanjao mesto u kojem je proveo detinjstvo. Osim rodne kuće, aktuelni trener Milana je u pratnji brata Dražena i kuma Miroslava Tanjge obišao školsko dvorište, teren na kom je napravio prve fudbalske korake, stadion u Borovu...
Koliko je sve to bilo emotivno za Mihajlovića govori i činjenica da je na vratima doma zaplakao, a suze nisu mogli da zadrže ni njegov rođeni brat i kum. Vukovar, jedna priča Sećanja ne blede
Ratne scene Mihajlović oprostio Stipi DRUG IZ ŠKOLE PUCAO U MOJU SLIKU NA ZIDUMihajlović u svojoj biografiji „Božja levica“, koju je 2012. godine napisao Miroslav Gavrilović, navodi koliko mu je teško pao građanski rat u Jugoslaviji.- Pod mojim pritiskom, roditelji su spakovali najnužnije stvari i doselili se u Beograd. Priključio nam se i brat Dražen. Posle je do nas stigla vest da je naša kuća u Borovu minirana i da je neko ispalio metak u moju sliku na zidu. U tom groznom činu bilo je određene simbolike, poruka je bila više nego jasna. Ko je mogao baciti bombu na našu kuću? Ko je i zašto pucao u moju i Draženovu sliku? Ta pitanja su me proganjala dok napokon nisam saznao istinu. To je učinio Stipe, jedan od mojih najboljih drugova iz detinjstva, kojeg sam doživljavao kao brata. Videli smo se 2000. godine u Zagrebu. Došao je u hotel i pitao me da li sve znam. Priznao mi je da je zapalio kuću, ali i spasao moje roditelje. Oprostio sam mu.