Slušaj vest

Dejan Bodiroga ponovo je u centru pažnje javnosti, ovog puta ne zbog košarke, već politike.

Legendarni košarkaš postao je narodni poslanik u Skupštini Srbije, i to kao predstavnik Studentske liste. Jedan od najvećih sportista koje je naša zemlja ikada imala tako je zakoračio i na političku scenu, a njegov ulazak u parlament privukao je veliku pažnju javnosti.

Dejan Bodiroga
Dejan Bodiroga Foto: Stefan Stojanović/Mondo

Dok se sada navikava na poslaničku klupu, vredi se podsetiti i njegovih manje poznatih životnih priča i izjava. U velikom intervjuu za hrvatski "Index", koji je dao pre nekoliko godina, Bodiroga je otvoreno govorio o trenucima koji su obeležili njegov život i karijeru, a neke njegove izjave sigurno će iznenaditi i one koji misle da o legendarnom košarkašu znaju baš sve.

Priznao je za koga navija, objasnio zašto mu nije prijalo čuveno skandiranje da je Bog, otkrio kako je propao njegov odlazak u NBA, ali i ispričao kakva ga rodbinska veza povezuje sa Draženom Petrovićem.

Govorio je i o tome kako je kao tinejdžer završio u Italiji umesto u Partizanu, koji poraz mu je najteže pao, ali i o čuvenoj anegdoti sa Redžijem Milerom.

Dejan Bodiroga nekad i sad Foto: Nemanja Nikolić, Starsport©, Dado Đilas


"Navijam za Partizan!"

Jedno od najzanimljivijih pitanja odnosilo se na činjenicu da Bodiroga tokom karijere nije igrao ni za Crvenu zvezdu ni za Partizan. Sagovornici "Indexa" pitali su ga da li je upravo to razlog zbog kog su ga poštovali navijači oba kluba.

Njegov odgovor bio je kratak, ali dovoljno zanimljiv da privuče pažnju svih ljubitelja košarke.

"Ne znam, ali, eto, ja sam deklarisani navijač Partizana. Ali, da, možda ima u tome nešto. No, u svakodnevnom kontaktu s ljudima osećam poštovanje i to je divan osećaj. Mislim da je to samo zahvalnost zbog odnosa koji sam imao i prema košarci i prema reprezentaciji", rekao je Bodiroga.

Tako je legendarni as jasno stavio do znanja za koji klub navija, ali i istakao da mu je posebno značilo poštovanje koje je dobijao od ljudi širom regiona.

Nije mu prijalo kada su mu skandirali da je bog

Bodiroga je godinama bio obožavan među navijačima, a jedno od najpoznatijih skandiranja glasilo je: "Mi imamo svoga boga, ime mu je Bodiroga".

Ipak, iako je razumeo emociju koja se krila iza tih reči, priznaje da mu takvo poređenje nikada nije bilo prijatno.

"Vernik sam, verujem u Boga i ne volim da me se upoređuje s Bogom. Znam da je u pitanju sport i da niko nije imao nikakvu lošu nameru, ali svakako mi to nije bilo ugodno čuti. Međutim, naravno da mi je prijala emocija koju sam primao od tih ljudi i mislim da sam im znao to vratiti", objasnio je nekadašnji as.

Njegove reči pokazuju koliko mu je značila podrška navijača, ali i koliko je želeo da ostane čvrsto na zemlji, bez obzira na status koji je imao u košarkaškom svetu.

Sakramento ga draftovao, Hjuston ga zvao, ali NBA nikada nije zaigrao

Jedna od najvećih zanimljivosti Bodirogine karijere jeste činjenica da nikada nije zaigrao u NBA ligi. A prilika je bilo!

Kako je otkrio u razgovoru za "Index", Sakramento Kingsi su ga skautirali i izabrali na draftu 1995. godine. Ipak, tada je bio pod ugovorom sa Milanom, a trener Boša Tanjević nije želeo da ga pusti pre isteka obaveza prema klubu.

"Kad su me 1995. skautirali Sakramento Kingsi i kad su me potom izabrali na draftu, ja sam tada još bio pod ugovorom s Milanom. Boša Tanjević je kao moj tadašnji trener rekao njima da me neće pustiti i da imam da odradim još jednu godinu ugovora. Tek kad odradim ugovor do kraja, onda odlazak u NBA može doći u obzir", ispričao je Bodiroga.

Ipak, nije žurio preko Atlantika. Želeo je prvo da ostavi trag u evropskoj košarci, osvoji najveće trofeje i izgradi ime na Starom kontinentu.

Kasnije, kada je već imao 29 ili 30 godina, stigla je i ponuda koja je zvučala posebno primamljivo - pozvao ga je Rudi Tomjanović da pređe u Hjuston.

"Bilo je još ponuda nekih izuzetnih NBA klubova i priznaću da me to kopkalo, ali mislio sam da sam već u nekim godinama i da bi možda bilo kasno da se odlučim na taj korak. Trebalo je možda da odem ranije", priznao je legendarni košarkaš.

Ipak, nije imao za čim da žali. U Evropi je osvojio gotovo sve što se moglo osvojiti, a karijeru je završio kao jedan od najvećih igrača svoje generacije.

Malo poznata porodična veza sa Draženom Petrovićem

Bodiroga je u intervjuu otkrio i zanimljiv detalj iz porodične istorije - on i pokojni Dražen Petrović bili su rođaci.

"Kada sam počeo da se bavim košarkom, to nisam znao, ali da, istina je. Jole, Draženov i Acin otac, poreklom je iz Petrovića kod Trebinja, odakle su i Bodiroge. Mi smo drugo koleno. Moji roditelji su znali da smo rođaci, ali u početku nisu želeli da me opterećuju time.

Dražena sam upoznao 1989. godine, kada sam igrao za juniore Zadra i kada nam je Krešo organizovao turneju po Americi. Bili smo na utakmici Portlanda i Finiksa i tada smo se upoznali. I on je znao ko sam ja i da smo rođaci".

Dražen mu je, međutim, bio mnogo više od rođaka – bio je njegov prvi košarkaški idol. Zato ova porodična povezanost ima posebnu težinu kada se govori o dvojici velikana koji su obeležili evropsku košarku.

Krešo Ćosić ga je želeo u Zadru, a Bodiroga je razmišljao o Partizanu

Bodirogin put ka vrhu počeo je veoma rano. Kada je imao samo 16 godina, legendarni Krešo Ćosić prepoznao je njegov talenat i doveo ga u Zadar.

Ipak, Dejan je imao i drugu ideju - Partizan. U razgovoru je otkrio da je prvobitno želeo da ode kod Željka Obradovića, koji je tada stvarao ekipu koja će 1992. godine postati prvak Evrope.

"Prva ideja je bila da idem kod Kreše u AEK. Međutim, kad su se Krešo i Boša čuli, to je bilo to. Tanjević me uverio da je to najbolja odluka za mene, Krešo je tu takođe puno pomogao. Kad već sa 16 godina nisam prešao u Partizan, a znamo šta se tada sve događalo u bivšoj Jugoslaviji, odlučio sam da je najbolje za mene da odem u Trst kod Tanjevića", ispričao je Bodiroga.

Tako je umesto u Beograd otišao u Italiju, gde je pod vođstvom Boše Tanjevića dobio veliku odgovornost i priliku da se razvija u seniorskoj košarci.

Neuspeh koji nikada nije preboleo

Iako je tokom karijere osvojio brojne medalje i trofeje, Bodiroga je otkrio da postoji jedan trenutak koji mu je ostao posebno bolan – Evropsko prvenstvo 2005. godine u Srbiji.

Reprezentacija Srbije i Crne Gore tada je doživela veliko razočaranje, a za legendarnog košarkaša to je bio poraz koji je najduže nosio u sebi.

"Taj Beograd mi je najteži poraz, tada je bol najduže trajala. Ja sam se nakon Indijanapolisa praktično oprostio od reprezentacije, ali me je pred Beograd Željko ponovo pozvao. Žoc je najtrofejniji trener svih vremena, fantastično smo sarađivali i u klubovima i u reprezentaciji.

Nisam mogao da se ne odazovem kada me je pozvao. U redu, igramo kod kuće, bilo bi lepo da nešto osvojimo pred svojim navijačima. Zato sam se vratio, ali jednostavno nije bilo potrebne hemije. Igrački, to je bila kvalitetna ekipa, tu su bila velika imena, ali atmosfera ni izbliza nije bila onakva kakva je bila kada smo osvajali titule" rekao je Bodiroga.

Govoreći o razlozima neuspeha, istakao je da ekipa nije imala potrebnu hemiju, ali nije želeo da otkriva detalje iz svlačionice.

"Neke stvari koje su se dogodile zauvek će ostati između nas igrača i mislim da je to najpoštenije. Naravno, svi smo odgovorni za taj neuspeh i jako mi je žao što kod kuće, pred svojim navijačima, nismo ostvarili veliki rezultat.

Bez obzira na to koliko mi je bilo teško, odmah sam izašao pred njih i suočio se s njima jer znam koliko su nam bili važni tokom svih tih godina kada smo osvajali zlata. Bol je bila prevelika i morala je da prođe. Što se svega ostalog i detalja tiče, radije ne bih o tome govorio jer, ponavljam, najbolje je da to ostane među nama u svlačionici.

Naša košarkaška reprezentacija je jedna velika porodica, a u svakoj pravoj porodici svi problemi koji se dogode ostaju isključivo unutar četiri zida".

95927999-229039871692602-2875420921806454784-n.jpg
Dejan Bodiroga u dresu Jugoslavije Foto: Starsport


Šta se dogodilo sa peškirom Redžija Milera?

Posebno zanimljiva priča iz intervjua odnosi se na Svetsko prvenstvo 2002. godine u Indijanapolisu i čuveni duel sa Amerikancima.

Bodiroga je tada bio jedan od ključnih igrača reprezentacije koja je napravila senzaciju i savladala selekciju SAD. U razgovoru za "Index" podsetio se i neobične situacije sa NBA zvezdom Redžijem Milerom.

Na pitanje o tome kako je obrisao lice peškirom šokiranog američkog košarkaša, Bodiroga je govorio o Milerovoj reakciji i neverici zbog onoga što se događalo na terenu.

"Video sam da je šokiran situacijom, da mu nije bilo jasno što se događa. Nisu očekivali da ih možemo dobiti, u očima sam mu vidio nevericu i da je tek tada shvatio da je đavo odneo šalu. Bila je to odlična ekipa Amerikanaca. Džordž Karl je bio trener, Greg Popović pomoćnik. Možda njih par nije igralo, ali bio je to sjajan sastav i mislili su da će se prošetati do zlata".

00:42
Dejan Bodiroga Izvor: MONDO