Slušaj vest

Da za Edvarda Vintera nema zime kada redovni angažman za sparing-partnere velikim asovima u pitanju – bilo je jasno već posle uvodne razmene udaraca na dugo priželjkivanom javnom treningu Novaka Đokovića na terenu broj 17. I ako ste bili dovoljno predusretljivi prema samom sebi da sat vremena pre zakazanog termina za Novakov trening stanete u posebno formirani red za ulazak u tu iznova izmišljenu i ograđenu posebnu trening-zonu, samo biste se priključili vrvećoj masi ljudi koja je pokušavala da nađe mesto na 2 tribine terena 17 – ali i okolnih tribina i terasa sa koje je moguće pratiti barem delimično ono što se na tom terenu dešava.

U ritualnom izlasku na teren članova Novakovog tima – svaki od njih je praćen salvama aplauza, sa posebnim akcentom na Ser Endija Mareja koji se sa najvišim nivoom posvećenosti okrenuo svojoj novoj profesiji. Škotlanđanin prati svaki detalj kod svakog člana tima – ne iz poriva neke strogoće, već želje da se što više upozna sa njima, shvati način na koji oni operišu unutar Novakovog originalnog tima, i svoje mesto učini što više delotvornim – pored terena ili, kao danas u velikoj većini vremena – na terenu, tik pored Novaka.

Trening Novaka Đokovića Foto: VBKS

Kod Đokovića se vidi želja za odigravanjem svih udaraca u svim pravcima sa što više intenziteta, ali i periodični vidljivi izlivi nezadovoljstva ako nešto ne biva po njegovim zamislima. Kada se priča unutar tima Marej – Fil Grič – Đoković, to se radi uz obilato učešće gestikulacija, demonstracija kretnji i zamaha, bukvalno kao da su se tek prvi put videli a da nisu bili rivali i dobri prijatelji decenijama. To je svakako pohvalno, jer sugeriše i nivo studioznosti i posvećenosti ka detaljima, što je Novak naročito iskazao kada je objašnjavao koliko bi trebao da bude nagnut ka napred, ali opušten u ramenima radi što bržeg i boljeg zamaha pri riternu.

Kod Novaka je primetna nikad duža brada – barem ne iz dosadašnjih izdanja u Melburnu – ali I sasvim zadovoljavajuće stanje tela, bez bilo kakvih steznika, bandaža ili znakova da bi nešto slično trebalo da se tu nalazi. Brzina reakcija, postavljanja na loptu, dubina i snaga udarca i prolazak tela kroz prostor po završenom udarcu izgledaju reprezentativno za njegove standarde – ali ovo je 2025. i veliki broj igrača je primio k znanju iskustva onih koji su ga tokom izazovne 2024. pobeđivali. Ako se to upari sa prirodnom brzinom I svežinom mlađeg životnog doba, uz pravilnu mentalnu sliku – takvi igrači postaju direktna pretnja svim Novakovim ciljevima u ovoj istorijski važnoj godini – i Đoković je sigurno svestan toga koliko njegova kompletna igra mora biti efikasnija, brža, učinkovitija, ciljno agresivnija, “namazanija” i stabilnija kako se nade ne bi budile kod onih sa druge strane mreže. Zbog toga se i danas posebna pažnja posvećivala servisu – jer 19-godišnji Amerikanac sigurno ima tu vrstu fizičke spremnosti koja bi ga nosila kroz duže razmene u slučaju da Novakov početni udarac ne bude donosio instant-plodove.

Sve u svemu, kako isčekati još malo manje od dva sata pred početak prvog meča prvog ne-Australijanca koji bi za života mogao da dobije svoju statuu u “Ovalu” Melburn Parka?

Bonus video:

Japanski vrt u Monte Karlu koji Đoković obožava Izvor: Kurir