7 praznika koje smo slavili u vreme SFRJ

Često smo praznovali

7 praznika koje smo slavili u vreme SFRJ

Društvo -
Proslave organizovane u čast republike, armije, borAca i radnika obeležile život u Jugoslaviji

1. Dan ArmijeJNA je prvo slavila 21. decembar, dan kad je formirana Prva proleterska brigada, ali posle sukoba sa Staljinom za praznik je izabran 22. decembar, dan prve akcije brigadeI dan-danas traju rasprave da li je Jugoslovenska narodna armija zaista bila četvrta vojna sila u Evropi ili je to samo urbana legenda. U svakom slučaju, vojska Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bila je vrlo respektabilna sila. Krajem osamdesetih imala je više od 220.000 ljudi pod oružjem, a u slučaju rata, u prvi mah, mogla je da mobiliše oko milion i po ljudi!Podmornice i tenkoviIako nikad nisu saopštene zvanične brojke, podaci koji se smatraju najbližim istini govore da je JNA krajem osamdesetih raspolagala sa oko dve hiljade tenkova, hiljadu i po oklopnih transportera i borbenih vozila pešadije, stotinak ratnih i pomoćnih brodova, više od 500 borbenih aviona i helikoptera, i na hiljade topova različitog kalibra. Zahvaljujući JNA i njenoj mornarici, SFRJ je bila jedna od samo deset država u svetu sposobnih da samostalno konstruišu i grade sopstvene tipove podmornica - jugoslovenski tenk T84 bio je vrlo tražen u svetu, a Ratno vazduhoplovstvo je u svom sastavu imalo avione domaće proizvodnje: “galeb”, “supergaleb”, “jastreb” i “orao”.U Jugoslaviji se datum kad je u Drugom svetskom ratu “Prva proleterska brigada imala prvu akciju” slavio kao Dan Armije. Ova rogobatna formulacija, neuobičajena za socijalističku praksu, u kojoj su datumi formiranja neke institucije uzimani za njen praznik, posledica je jedne promašene ljubavi...Naime, odlukom Centralnog komiteta KPJ ova jedinica, prva te snage u partizanima - imala je šest bataljona (četiri iz Srbije i dva iz Crne Gore) sa 1.200 boraca - formirana je 21. decembra 1941. u Rudom. Ovaj datum uzet je namerno - bio je to rođendan rukovodioca Sovjetskog Saveza Josifa Visarionoviča Staljina.Sve do sukoba koji je izbio 1948, kad su jugoslovenski komunisti s Titom na čelu odbili da se slepo pokore Staljinu, 21. decembar slavljen je kao Dan Armije. Posle toga za praznik je uzet 22. decembar, dan kad je brigada kod sela Gaočića i Mioča imala vatreno krštenje.Koču za herojaNjen prvi komandant bio je Koča Popović, a politički rukovodilac komesar Filip Kljajić Fića. Kljajić je poginuo 1943. u napadu na Zvornik, a sledeće godine proglašen je za narodnog heroja. Koča Popović, koga Tito nije voleo, tu počast je dobio 1953. na dosta neuobičajen način.Preživeli borci Prve proleterske okupili su se 23. decembra 1951, na proslavi desetogodišnjice prve akcije u Domu Garde u Topčideru. Posle smotre koju je izvršio Josip Broz Tito, borci su zauzeli mesto za stolovima u tri reda u svečanoj sali. Jedan učesnik tog ručka opisuje:“Kad ispismo čaše žestokog pića koje nas je čekalo na stolovima, neko gromko viknu: ‘Hoćemo Koču za heroja!’ Poruka je bila upućena Titu. Niko u velikoj dvorani ne dobi vremena da pogledom potraži glavu iz koje se oteo glas za Koču, jer ostatak stroja iz Rudog istog trena spontano, složno i gromko zatalasa vazduh skandiranjem: ‘Koču za heroja! Koču za heroja! Koču za heroja!’Tito se stao nervozno meškoljiti na stolici... Ostatak stroja iz Rudog napustio je stolice i zgrnuo se uz čelni sto nadnesen nad njim grmeći: ‘Koču za heroja!’ Onaj prvi iznenadni povik: ‘Hoćemo Koču za heroja!’ samo je opomenuo svakog od nas da dan pre među 282 imena ratnih komandanta i komesara odlikovanih ordenom Narodnog heroja nije bilo komandanta Prve proleterske brigade Koče Popovića.” Pošto borci nisu hteli da se smire, Tito je ljutito odvratio da on to doživljava kao izraz nepoverenja prema njemu lično i partiji, ali borci mu nisu dozvolili da nastavi, skandirajući Koči Popoviću. Da bi pokazao da ne podleže pritiscima, Tito ga je odlikovao Ordenom narodnog heroja tek dve godine kasnije.

2. Nova godina

U Srbiji se 1. januar svečano dočekuje od 1851. godine, a od 1919. slavi se po dva kalendaraUkazom kneza Aleksandra Karađorđevića 1850, Nova godina uvrštena je u državne praznike, pa su Srbske novine 1. januara 1851. izveštavale o veselom dočeku u beogradskom visokom društvu: “Sinoć, uoči Nove godine, a po zaključeniju stare, gospodin rusko-imperatorski konzul u Beogradu, g. đeneral Levšin, davao je u svome konaku večernju zabavu, na kojoj je najotmenije društvo prisustvovalo. Kako sat izbije dvanaest, domaćin napi svojim gostima zdravicu pozdravljajući ih sretnim novim letom”.Nacionalni sukobiKad je u Kraljevini SHS 1919. godine usvojen gregorijanski kalendar, SPC je ostala pri starom računanju vremena. Odjednom su se pojavile dve Nove godine. Srbi u prvi mah nisu slavili 13. januar. Međutim, vrlo brzo počela su u novoj državi trvenja između Srba i Hrvata. Tako je Trgovinsko-obrtnička komora iz Zagreba tražila 1923. godine od Ministarstva socijalne politike da ukine slavljenje verskih praznika po starom kalendaru, srpske praznike dakle, jer to navodno stvara gubitke u poslovanju.Srbi su to doživeli kao atak na nacionalna prava, pa je od 1924. godine počelo burno i demonstrativno slavljenje pravoslavne Nove godine.U komunizmu je prvih godina, u skladu s politikom “suzbijanja srpskog nacionalizma”, svako obeležavanje 13. januara bilo kažnjivo. U Arhivu Jugoslavije postoje dokumenti u kojima se striktno naređuje da se “novogodišnji pokloni povlače iz prodaje u vreme verskih praznika”. Kasnijih godina stega vlasti je popustila, pa se na pravoslavnu Novu uveliko pevalo “Ko to kaže, ko to laže” i pucalo. Kao i danas.Ali, i u socijalizmu, najvažnija je bila “prava” Nova godina.Novogodišnji TV program počinjao je dnevnikom s onduliranom spikerkom ispred ukrašene jelke, a zatim su se uključivali voditelji iz ostalih republičkih i pokrajinskih studija. Sledio bi humoristički program po “nacionalnom ključu”: sarajevski studio imao je Moma i Uzeira, zagrebački Nelu Eržišnik, koja je igrala čistačicu oštrog jezika u jednom preduzeću, a beogradski favoriti decenijama su bili Mija i Čkalja. U ponoć, pevalo se “Od Vardara pa do Triglava”.Sedamdesetih godina Čkalja je za svaku Novu godinu izvodio skeč s telefoniranjem: navodno je pozivao političare i na duhovit način im govorio ono što narod misli.Naravno, u mnogo blažoj formi! Tekstove mu je pisao Novak Novak, autor docnijeg “Pozorišta u kući”.U nedostatku britkije satire, ovo telefoniranje postalo je veoma popularno, pa je Čkalja pozivan i u druge emisije.Desilo se tako da je u februaru 1971. godine sa ovim skečom gostovao u televizijskom kvizu “Sve od sebe”. Zbog nekih žaoka upućenih hrvatskim i slovenačkim političarima, zagrebački i ljubljanski studio isekli su Čkaljinu numeru i kviz emitovali bez njegovog desetominutnog nastupa.Titov dočekU novogodišnjoj noći, takođe, narod je bio obaveštavan o tome kako je Tito proslavio praznik. On je svaku Novu godinu dočekivao u drugoj republici, a 1. januara 1968. je, zajedno s Jovankom, najbližim saradnicima - svi s papirnim kapama! - i ostalih 800 zvanica, do zore ostao - u hotelu “Metropol”. Tamo ga je u ime naroda izljubila mis 1967. godine Daliborka Stojšić.

ATAK NA SRBETrgovinsko-obrtnička komora iz Zagreba tražila 1923. ukidanje verskih praznika po starom kalendaru jer to “stvara gubitke u poslovanju”. Srbi su to doživeli kao atak na nacionalna prava, pa je od 1924. počelo burno i demonstrativno slavljenje pravoslavne Nove godine

3. Dan rada

Prvi maj se kao praznik radnika obeležava od 1889, i to u čast štrajkača ubijenih u Čikagu 1886. Čikaški masakr

Na stogodišnjicu Francuske revolucije, čiji je moto bio “sloboda, jednakost, bratstvo”, 1889. u Parizu, na prvom kongresu Druge radničke internacionale, jednoglasno je odlučeno da se od 1890. svakog 1. maja mirnim šetnjama obeležava sećanje na čikaški pokolj. Ubrzo je crveni karanfil, simbol krvi prolivene u Čikagu, postao sveopšti simbol radničkog bunta. Posle Oktobarske revolucije 1917, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR, a potom i u drugim komunističkim državama. Prva kapitalistička zemlja koja je Prvi maj usvojila kao državni praznik bila Hitlerova Nemačka, a da bi izbegli povezivanje s komunizmom, radnici u SAD Prvi maj zamenili su za prvi ponedeljak u septembru, kada slave svoj praznik rada.UranakDanas je ovaj praznik u bivšim komunističkim zemljama zaboravljen, ali u Italiji i Francuskoj ne propuštaju da organizuju proteste na taj dan.U Jugoslaviji je Prvi maj bio državni praznik koji se slavio dva dana. Običaj je bio da se ide na prvomajski uranak: rano ujutru na dan praznika odlazilo se u prirodu i dan se provodio u sportskim aktivnostima i raspaljivanju roštilja ili ražnja. U nekim krajevima veče uoči Prvog maja, na brdima iznad naseljenih mesta, paljene su velike vatre, a okupljeni, mahom mladi, vikali su odozgo: “Živeo Prvi maj!” Ova parola, koja se obavezno izvikivala otegnuto, čula se nadaleko...

ROŠTILJ I PEČENJEU Jugoslaviji je Prvi maj bio državni praznik koji se slavio dva dana. Običaj je bio da se ide na prvomajski uranak: rano ujutru na dan praznika odlazilo se u prirodu i dan se provodio u sportskim aktivnostima i raspaljivanju roštilja ili ražnja

4. Dan pobede Iako je mir u Jugoslaviji proglašen tek 15. maja, i SFRJ je 9. maj proslavljala kao datum trijumfa, a parade su organizovane 1970, 1975. i 1980. Prve parade Titova smrt omela slavlje

RASPAD VOJSKE I DRŽAVEPoslednja parada održana je 1985. Novine su pisale da se “još jednom mnogostruko potvrdilo: svi smo u granitnom nesalomivom stroju odbrane mirne sadašnjosti i budućnosti naše zemlje”. Šest godina kasnije raspale su se i vojska i država

5. Dan borca

U čast sastanka održanog 4. jula 1941, na kojem je odlučeno da se podigne opšti narodni ustanak, slavio se praznik posvećen svim partizanima Sastanak Politbiroa Stjepan Filipović

SIMBOL OTPORAFotografija Stjepana Filipovića, načinjena nekoliko trenutaka pre vešanja, nalazi se na počasnom mestu u zdanju UN u Njujorku kao jedan od upečatljivih simbola otpora protiv okupatora u Drugom svetskom ratu

6. Dan mladosti Posle rata izgrađen je kult Josipa Broza Tita i od 1946. njegov rođendan proslavljan je sletom na kojem su učestvovale hiljade mladih Kult Tita I posle Tita - Tito

POSLEDNJA ŠTAFETATito je poslednju štafetu primio 1979. godine iz ruku Albanke Sanije Hiseni. Tom prilikom ona mu je rekla: “Voljeni druže Tito, mi govorimo jezikom i srcem tvojim! Ovu zemlju i ovaj narod ništa ne može slomiti, ni danas ni sutra! Nikad!”

7. Dan Republike

Na Drugom zasedanju Avnoja u Jajcu 29. novembra 1943. odlučeno da nova Jugoslavija bude federativna republika Delegati Svinjokolj

TRAGEDIJE IVANA RIBARANa zasedanju je bilo ukupno 142 delegata, a predsedavao je predratni predsednik jugoslovenske skupštine Ivan Ribar. Prethodnog dana poginuo mu je sin Ivo Lola Ribar, a ranije, početkom oktobra, u borbi sa četnicima stradao je i drugi sin, Jurica. Tito mu je to saopštio tek kad je zasedanje okončano

Sledeće subote: 7 nesrećnih sudbina

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track