KORONA KOSI, ALI EVO KAKO JE BILO ZA VREME VARIOLE: Sećanje užičke doktorke na karantin 1972. UŽASAVAJUĆE SVEDOČANSTVO
Ilustracija, Foto: Shutterstock

OPAKA BOLEST

KORONA KOSI, ALI EVO KAKO JE BILO ZA VREME VARIOLE: Sećanje užičke doktorke na karantin 1972. UŽASAVAJUĆE SVEDOČANSTVO

Društvo -

Mnogim građanima je teško zbog mera koje se uvode zbog borbe sa koronavirusom, ali sećanje poznate užičke doktorke Rade Smiljanić pokazuje da je bilo i mnogo gorih epidemija koje su mogle biti savladane samo krajnjom disciplinom i angažovanjem.

Njeno svedočanstvo o danima koje je proživela u karantinu u Čačku, objavljeno na Fejsbuk stranici Užice oglasna tabla prenosimo u celini:

"Prošla sam 1972. god zbog velikih boginja izolaciju-karantin u Čačku, kao učenica medicinske škole. Karantin je trajao nepunih mesec dana. Policija je čuvala karantin dan i noć.

U jednoj sobi je bilo nas 12 učenica, koje smo imale direktni kontakt sa obolelim od velikih boginja. Imale smo 17 god i 18 godina. Ostale učenice i profesori su bili u karantinu, jer su bili u kontaktu sa nama. Zbog njih smo za svaki izlazak u hodnik stavljale masku, kojih je bilo dovoljno. Na spratu su bili civili zbog kontakt sa obolelim-ležali su na istom odeljenju čacanske bolnice. Neki od civila su bežali nesvesni opasnosti koju predstavljaju za druge, ali ih je policija uvek nalazila i vraćala u karantin.

Imali smo metalni tanjir i kasiku, krilo umesto stola. Kupatila i tople vode nije bilo. Svako jutro merenje temperature, vizita, u 10h dezinfekcija-po dve osobe u zaštitnoj opremi od glave do pete sa bocama na leđima i prskalicama, su dezinfikovale vazduh, podove, zidove, krevete, nikad opranu ćebad. Podela doručka, ručka, večere od strane osobe u kompletnoj zaštitnoj opremi.

Lekarski pregledi od lekara kriznog staba i briga jer se drugarici i meni ne prima vakcina.

U dvorištu do našeg bio je jos jedan karantin sa drugom vrstom kontakata sa obolelim.

Jednog dana se razbolela jedna drugarica.Odvezena je u adaptirani objekat u drugom delu grada za smestaj i lečenje obolelih.

Čekale smo koja je sledeća na redu. U toj muci, beznađu smo skovale prijateljstva za ceo život. Brinule smo jedna za drugu, pomagale, hrabrile i dočekale da zdrave izađemo.

Ilustracija
Ilustracijafoto: Shutterstock

Izlečena je i drugarica koja je dobila velike boginje.Verujte, nije bilo lako. Svi smo imali roditelje, braću, sestre i nismo znali da li ćemo ih ikad videti. Moj brat, student je dobio otkaz stana zbog mog karantina, spavao je u tramvaju 2 koji stalno kruži, jer dok je bila borba sa velikim boginjama niko nije izdavao sobe ni stanove u Begradu, a kući nije mogao da dođe, jer je vazila zabrana putovanja izmedju gradova. Roditelji su mi bili izolovani u stanu u Lučanima, svi su se sklanjali od njih, nisu mogli ni u prodavnicu. Sa propusnicom su svako jutro u tišini sedali u kola,dolazili u Čacak, čekali tamo negde daleko od žice i policajca, da vide da li ću i ja izaći u dvorište dok se dezinfikuju sobe,da me vide zivu.Zadovoljni odlazili pre opomene policajca da bi opet sutradan došli.

Sada korona virus Covid-19 zahteva samo da budemo disciinovani, izolovani u toplini svoga doma, sa svojom porodicom, i da se trudimo da budemo među onih 20% koji se uopšte neće razboleti. Želim vam da budete jedan/a od tih 20% na radost porodice ,prijatelja, rodbine i svih nas!"

(Kurir.rs/Užice oglasna tabla)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track