Potpukovnik Dragutin Dimčevski, zamenik komandanta 53. graničnog bataljona i komandujući u rejonu karaule Košare 1998/99. godine, izgubio je vid na levom oku posle rata, kako kaže, greškom nadležnih u Vojnoj bolnici u Nišu.
Posle dugogodišnje borbe izgubio je spor na sudu i sada mora da plati 125.400 dinara, koje nema, zbog čega će morati da ide u zatvor!
- U bolnicu sam primljen 22. oktobra 2012. i počeo sa priprema za operaciju katarakte. Bio sam poslednji, peti po redu. Operacija zakazana za 24. oktobar otkazana je jer je došlo do kvara lasera i odložena je za 26. oktobar, kada je i urađena. Tog dana bio sam jedini na operacionom stolu, i to pola sata. Pitam se da li je aparat bio ispitan pre moje operacije ili tek na mom oku? Pola sata posle operacije dobio sam nepodnošljive bolove, a kad su mi skinuli zavoje, shvatio sam da ne vidim - priseća se Dimčevski, koji je prethodno uspešno operisao kataraktu na desnom oku.
Orden belog orla s mačevima
Dragutin Dimčevski čovek je koji je preživeo borbe sa teroristima 1998/99. godine i NATO bombardovanje. Povodom 21. godišnjice bitke na Košarama, predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić Dimčevskog je odlikovao Ordenom belog orla sa mačevima.
Navodi da je potom već 29. oktobra bez anestezije operisan u Vojnoj bolnici u Nišu i onda prebačen sanitetom na VMA, gde je nastavljeno njegovo lečenje. Spasa za oko nije bilo.
Rutinska operacija pretvorila mu je život u pakao. Izgubio je oko, teško to podneo, 2014. godine imao je infarkt, a onda dobio novi udarac...
- Danas sam invalid i zato sam počeo da tražim pravdu. Podneo sam tužbu protiv Vojne bolnice u Nišu, a prvo ročište bilo je 14. jula 2014. u Osnovnom sudu u Vladičinom Hanu, da bi predmet bio prebačen u Osnovni sud u Nišu. Presudu u moju korist su 2017. doneli upravo tamo. Vojna bolnica proglašena je krivom. U prvoj presudi delimično se usvaja tužba, oko 650.000 dinara za fizičku bol, trajno oštećenje vida, duševnu bol i sudske troškove - kaže i navodi da je zvanična presuda stigla 2018. godine:
- Vojno pravobranilaštvo u Nišu potom se žalilo Apelacionom sudu, koje je predmet vratilo Osnovnom sudu u Nišu na ponovno postupanje, uz obrazloženje da se dopuni dokumentacija i da na osnovu postojeće ne mogu da dokažu to za šta ja tužim bolnicu - objašnjava Dimčevski.
Dodaje da sledeći spor dobija Vojna bolnica, o čemu je obavešten poštom.
- Dobio sam presudu da je moja žalba odbijena i da je potvrđena presuda Osnovnog sudu, koja je konačna. Moram da platim 125.400 dinara na ime žalbi i obaveza prema Vojnoj bolnici i za sudske troškove. Taj novac nemam, te ću morati u zatvor - kaže, dodavši da je 22 puta iz Vladičinog Hana išao u Niš zbog suđenja, na veštake dao 60.000 dinara, ali da novac za gubitak spora nema jer bi morao da se zaduži, s obzirom na to da novcem od penzije plaća kiriju jer živi kao podstanar.
Suzana Trajković