Dvoje Srba i jedna Hrvatica udata za Srbina, čiji su posmrtni ostaci identifikovani prošle nedelje u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, stradali su u akcijama "Oluja" i "Medački džep".
Njihov identitet objavio je beogradski Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas", pozivajući se na to da svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana, uprkos tome što hrvatski organi to nisu učinili. Reč je o Petru Bjelobabi (48) iz Raduča kod Gospića, Milenku Japundžiću (77) iz Rudopolja kod Gradačca, i Ankici Vujnović (48) iz Divosela kod Gospića.
Petar (Daneta) Bjelobaba ubijen je u avgustu 1995. za vreme akcije "Oluja". Iz kuće u zaseoku Drenovac, u Raduču, odveli su ga pripadnici Hrvatske vojske, navodno da im pokaže put, i od tada mu se gubi svaki trag. U istoj akciji ubijena je i njegova majka Milka Bjelobaba (90). Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su sa groblja u Žitniku i identifikovni 2008. godine, te sahranjeni u porodičnoj grobnici u Raduču.
Porodica će, kako kažu u "Veritasu", Petrove posmrtne ostatke sahraniti u porodičnoj grobnici u rodnom selu, 9. marta.
Milenko (Đure) Japundžić je za vreme "Oluje" sa suprugom Smiljanom ostao kod kuće u Rudoplju. Smiljana je zarobljena i odvedena u sabirni logor u Zadar, dok se Milenku izgubio trag u selu. Posle nekog vremena, Smiljana je iz Zadra, preko Zagreba, izbegla u Srbiju, odakle se kasnije vratila u Rudopolje i tu i umrla 2004. Petnaestak godina kasnije, Milenkove kosti pronađene su blizu njegove kuće i prebačene na Zavod za sudsku medicinu zbog DNK-a analize. Sada će ih porodica sahraniti u porodičnu grobnicu u Rudopolju.
Ankica (Tome) Vujnović ubijena je 9. septembra 1993, prilikom napada na podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj u hrvatskoj akciji "Medački džep". Tada je ubijen i njen suprug Momčilo (57).
Momčilo je bio Srbin, rodom iz Divosela, a Ankica Hrvatica, iz Kupčine Žumberačke, opština Jastrebarsko. Živeli su u zagrebačkom Maksimiru i povremeno boravili u Divoselu. Momčilo se početkom rata zatekao u rodnom mestu, iz kojeg, kako navode u "Veritasu", zbog bolesti nije mogao da se vrati u Zagreb, gde je Ankica ostala sa sinom iz prvog braka, inače pripadnikom Hrvatske vojske.
Ankica je više puta tih ratnih godina iz Zagreba, preko Mađarske, Srbije i Bosne, dolazila u Divoselo, donoseći mužu hranu, odeću i lekove. Tu ju je zatekao hrvatski napad, u septembru 1993. Kada su hrvatski specijalci iz kuće izveli Momčila, Ankica je potrčala za njima vičući da je Hrvatica i da joj puste bolesnog muža, i pokazivala im hrvatske dokumente, što je "specijalce" dodatno isprovociralo, pa su joj odsekli glavu, rasporili utrobu i u nju strpali glavu.
U toj akciji je ubijeno 32 žitelja Divosela, od kojih su svedoci identifikovali 28, među kojima i Momčila, ali ne i Ankicu zbog unakaženosti tela.
Kurir/Novosti
NE PROPUSTITE
