KARAĐORĐEVA CRKVA S FRESKOPISOM ČUVENOG MOLERA PREŽIVE I TURKE I MINIRANJE OBRENOVIĆA, A SAD PROPADA! Evo šta uradi NEBRIGA!
Foto: Zorana Jevtić

bruka

KARAĐORĐEVA CRKVA S FRESKOPISOM ČUVENOG MOLERA PREŽIVE I TURKE I MINIRANJE OBRENOVIĆA, A SAD PROPADA! Evo šta uradi NEBRIGA!

Društvo -

Karađorđeva crkva, Voždova zadužbina podignuta još 1811. i mesto na kom je najduže počivao - 111 godina - spomenik je kulture države Srbije i propada od vlage, koja je dokrajčila i freskopis čuvenog ustanika i slikara Petra Nikolajevića Molera!

U srcu Karađorđevog grada, takođe spomenika kulture, u Topoli nalazi se hram Rođenja Presvete Bogorodice, koji Karađorđe izgradi 1811, kad i kulu uz njega Zvona ove crkve su prva, nakon vekova ropstva, koja su se oglasila u slobodnoj Srbiji. Nije dugo prošlo od tada, a Vožda po nalogu Miloša Obrenovića ubiše u Radovanjskom lugu 1817, odakle kneginja Ljubica telo prenese u ovu crkvu dve godine kasnije. Lobanju, koja se nalazila u pragu Saborne crkve u Beogradu, koja tad još beše brvnara, knez Miloš je preneo u ovu crkvu iste te 1819, dok je koža s lica bila u Stambolu.

1 / 7 Foto: Zorana Jevtić

Čim se uđe u hram, s desne strane, na zidu je nadgrobna ploča pod kojom je Vožd počivao sve do 1930, kada je prenet u zadužbinu unuka mu kralja Petra I, tu iznad, na Oplencu. Okrečena i naizgled sređena crkva trpi decenijama, pa i vekovima. A najviše freskopis, koji u kupoli i oltaru uradi čuveni Moler. Kupola, drugačija od svih, umesto uobičajenog Hrista Pantokratora, ima Svetu Trojicu. Ali to i ne može lepo da se vidi jer je krije čađ još od Turaka, koji crkvu zapališe 1813. Više od dva veka niko je nije sređivao. U oltaru tek jeziva priča - freskopis devastiran. Što od Turaka, što od naše nebrige.

- Usled ogromne vlage, nažalost, sve propada. Restauracija nikad nije rađena. Od 2009. godine 11 puta smo se obraćali Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture (RZZSK), mada oni tvrde da nemaju takvu evidenciju, kragujevačkom zavodu, Ministarstvu kulture. I ništa - priča nam protojerej Ostoja Pešić, starešina hrama.

Petar Nikolajević Moler oslikao 1811.
Petar Nikolajević Moler oslikao 1811.foto: Zorana Jevtić

Nekada su, objašnjava, u oltarskom delu bile grobnice istaknutih ljudi ovog kraja, čiji su ostaci preneti u crkvenu portu.

- Nakon izmeštanja tih ostataka taj deo crkve je ostao u rupi, te je ugrožena kišnicom, kapilarnom vodom, svim što se ovde sliva. Godinama, decenijama, pokušavamo da dovedemo nekoga da to pogleda i sredi jer je ovo pod zaštitom države, ne smemo ništa da pipnemo. Nema razumevanja - navodi protojerej.

Karadjordjeva crkva, topola, kara
foto: Zorana Jevtić

OBRENOVIĆI GRANATIRALI KARAĐORĐEV GRAD

Skoro deceniju nakon ubistva kneza Mihaila Obrenovića - 1877, objašnjava za Kurir istoričar Dragan Reljić, upravnik Zadužbine kralja Petra I Karađorđevića na Oplencu, pobunjeni lepenički bataljon sklonio se u Karađorđev grad.

- Porodica Obrenović iskoristila je tu pobunu, u istoriografiji poznatu kao Topolska buna, a koja skoro da nije ni postojala, te su naredili izvesnom pukovniku Milutinoviću da uništi Karađorđev grad. Donet je barut iz Stragara, napunili su četiri kule, zidine i sve ostalo, i sve je dignuto u vazduh, izuzev crkve. Topolci su potom pitali da od kamena u koji se sve pretvori naprave most preko Jasenice na putu za Kragujevac. Ali naređeno im je da svako domaćinstvo koje ima volovska kola pokupi kamen i da ga po četvora kola odnesu na četiri strane sveta. Da nema traga da je tu ikad bio Karađorđev grad - ističe Reljić i dodaje da je, osim crkve, ostala i Karađorđeva narodna kancelarija, gde je dovodio i vojskovođe i diplomate, gde je bila čak i narodna sudnica i gde je vođen najvažniji dokument za istoriju Prvog srpskog ustanka - Karađorđev delovodni protokol.

Pokazuje nam tragove od mačeta i jatagana koji ostaše po 11 oslikanih svetaca u oltarskom delu. Turci svakom do jednog i oči iskopali.

- Sve je to, ipak, crkveni freskopis preživeo, ali u 21. vek izgleda neće - naglašava Pešić, pa pokazuje dno zida na kojem gotovo ne osta ništa.

Protojerej Ostoja Pešić
Protojerej Ostoja Pešićfoto: Zorana Jevtić

Ipak, navodi, lane je dolazilo dvoje-troje ljudi iz RZZSK.

- Zaista su rekli da je potrebna ogromna sanacija, izrada projektne dokumentacije, da moramo koordinirati sa opštinom i drugim institucijama. Stavili su mrežicu ovuda po dnu oltarskog dela, da se to skroz ne raspadne. Trebalo je da je nastave do kraja, pa mi rekoše da nemaju sredstava. Nisu imali za još kvadrat mrežice! Kažem im: "Kupićemo mi" - govori Pešić.

Prof. dr Dubravka Đukanović, direktorka RZZSK, kaže za Kurir da im se Crkvena opština topolska obratila 14. juna 2021. radi sanacije vlage u crkvi, te su njihovi stručnjaci izašli na teren.

Kupola čađava i propala još od Turaka
Kupola čađava i propala još od Turakafoto: Zorana Jevtić

- Problematika degradacije zidnog slikarstva i dekorativnog maltera u ovom spomeniku kulture izazvan je dejstvom vlage usled znatno spuštene kote poda (70 cm) u odnosu na okolno zemljište i trotoare. Preduslov za rešenje problema jesu sondažna istraživanja temeljne zone sa geomehaničkim i hidrotehničkim ispitivanjima tla, nakon kojih bi se pristupilo izradi projekta pa izvođenju radova na drenažnom sistemu Karađorđeve crkve u Topoli - navodi prof. Đukanović i dodaje da je u program rada RZZSK za 2022. odmah uvrštena sanacija hrama od vlage, ali da, nažalost, finansijska sredstva nisu odobrena.

O CRKVI

- 1811. podigao je Karađorđe

- spada među prve sazidane crkve u modernoj Srbiji (dotad su Turci dozvoljavali samo brvnare)

- zvona izlivena u Beogradskoj topolovnici i prva su koja su se oglasila u slobodnoj Srbiji posle vekovnog ropstva nad Turcima

- 1811-1813. freskopis radio Petar Nikolajević Moler

- u kupoli, umesto Isusa Pantokratora, što je uobičajeno, naslikana Sveta Trojica

Ovde je po;ivao Kara]orđe od 1819.  do 1930.
Ovde je po;ivao Kara]orđe od 1819. do 1930. foto: Zorana Jevtić

- u oltarskom delu nalaze se kompozicije Bogorodica Oranta, Hristovo vaznesenje, kao i 11 svetitelja

- 1813. godine, po slomu Prvog srpskog ustanka, Turci pale crkvu

- 1814. narod obnavlja crkvu, a potom i knez Aleksandar Karađorđević dolaskom na vlast 1842.

- do 1930. u crkvi počivaju Karađorđe, njegova supruga Jelena, unučad

- u crkvi su izloženi i bogoslužbeni predmeti iz 1843, koje je poklonio knez Aleksandar, ali i oni iz 1904, iz vremena kralja Petra I Karađorđevića

Dragan Reljić
Dragan Reljićfoto: Zorana Jevtić

UGRAĐEN KAMEN S DVORCA POSLEDNJEG SRPSKOG DESPOTA

Karađorđe, rođen u Viševcu, beše jedan od prvih stanovnika Topole.

- Topola postoji samo kao toponim do dolaska Karađorđeva. Zvala se nekad, kako pokazuju austrougarske mape, po reci Kamenici, koja je 200 m dalje od Karađorđevog grada. U Topoli su oduvek ljudi razmenjivali robu jer je bila raskršće puteva. Karađorđeva prva kuća bila je od talpe, to su grede koji se pakuju jedna na drugu - objašnjava nam istoričar Dragan Reljić, upravnik Zadužbine kralja Petra I Karađorđevića na Oplencu, i pokazuje nam u Karađorđevom konaku maketu te kuće, koja je bila na mestu današnjeg spomenika, ispred crkve.

Maketa prve Karađorđeve kuće
Maketa prve Karađorđeve kućefoto: Zorana Jevtić

Kako je bivao imućniji, kuća je postajala sve veća, na dva nivoa, ali je zapaljena na početku ustanka, te je Karađorđe sve do podizanja grada imao neku vrstu privremene kuće, da bi od 1811. do 1812. Karađorđev konak postao najveće gradilište na Balkanu.

- Kad je Karađorđe počeo da zida taj svoj dvor, odlazio je u obližnje mesto pod Venčacom, gde je bio dvorac poslednjeg srpskog despota Pavla Bakića. S ruševina je uzimao kamen i svojom rukom ga uzidao u kuću. U pauzi, kad nije bilo ratova i svega, Karađorđe je vreme, kao pravi domaćin, provodio upravo ovde, u Topoli, zidajući - ističe Reljić.

Crkvena opština se, navodi, ponovo obratila 27. marta 2023, te je tim slikara restauratora RZZSK odmah izašao na teren i obavio preventivne konzervatorsko-restauratorske radove u najugroženijem, oltarskom delu hrama, kako bi se sprečilo dalje propadanje zidnih slika.

Dubravka Đukanović
Dubravka Đukanovićfoto: printskrin

- Radovi su izvedeni stručno, o čemu je sačinjen izveštaj. Flasteri ("mrežice") tokom konzervatorskog tretmana ne postavljaju se preko čitavog živopisa, već delimično na ugroženim ivicama i površinama koje su sklone padu. Stepen i količinu postavljanja utvrđuje stručno lice, a ne sveštenik. Reč je o preventivnim merama privremenog karaktera, koje ne mogu u potpunosti da spreče degradacione procese izazvane dejstvom vlage, već samo da ih uspore - govori prof. Đukanović i dodaje da su u planu rada RZZSK za 2024. zatražena sredstva za interventne radove na najugroženijim spomenicima kulture, kao i da se nakon građevinskih i arhitektonskih radova na sanaciji od vlage može pristupiti konzervaciji i restauraciji zidnog slikarstva.

Kurir je postavio pitanja i Ministarstvu kulture, koje bi trebalo da obezbedi sredstva, ali do zaključenja ovog teksta odgovore nismo dobili.

Jelena S. Spasić

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.

Bonus video:

01:29

OD OVOGA DUŠA BOLI: Crkva u kojoj se krstio i venčao Karađorđe osuđena na propast! ZMIJE SU JOJ SKORO JEDINI POSETIOCI

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track