Slušaj vest

Patrijarh Pavle je vodio Srpsku pravoslavnu crkvu od 1990. do svoje smrti 2009. godine. Bio je duboko poštovan i voljen, ne samo od vernika, već i od šire društvene zajednice. Njegova smernost, skromnost i posvećenost veri bili su izuzetni u svetu u kojem su često dominirali bogatstvo, moć i površne predstave o religiji.

Među mnogim neobičnostima u njegovom životu bila je i činjenica da nije venčavao parove, niti učestvovao u obredima sahrana, iako je to praksa koju vrše i visoki crkveni zvaničnici. Ovaj njegov stav bio je temeljno vezan za duboko duhovno uverenje, koje je patrijarh Pavle usmerio na vernost veri, skromnost i ponekad i na distancu od ljudskih emocija i tradicija. Da bismo bolje razumeli zašto nije venčavao ni sahranjivao, potrebno je da dublje uđemo u njegovu filozofiju života i duhovno opredeljenje.

Iako je bio najviši crkveni zvaničnik, poznat je po tome što je odbijao da venčava parove ili obavlja sahrane, čak i kada su u pitanju bili vrlo visoki državni zvaničnici. To uključuje i situaciju sa srpskim premijerima, ministrima, ali i prijateljima i bližim poznanicima.

Razlog za ovu praksu leži u njegovoj filozofiji o svetosti tih činova. Patrijarh Pavle je smatrao da venčanje i sahrana nisu samo društvene ceremonije, već duboko duhovni obredi koji podrazumevaju posebnu odgovornost i privilegiju. U njegovim očima, ovakvi obredi trebali su biti reservedni za najuzvišenije duhovne zajednice, kao što su kraljevske i carske porodice. Ovaj stav bio je utemeljen u njegovom uverenju da Crkva treba da čuva svoju svetost i da ne sme biti razvodnjena populizmom i političkom korektnošću.

Kurir/Ona