RADOŠ BAJIĆ ZA KURIR: Nikad ne bih bio u Vučićevoj koži!
Foto: Constras Studios

Intervju nedelje, glumac, reditelj i scenarista

RADOŠ BAJIĆ ZA KURIR: Nikad ne bih bio u Vučićevoj koži!

Politika -
Dok Albanci otvoreno posežu za ratom da ostvare svoje ciljeve, nama Srbima ostaje samo da rečima, pameću, razumom i dijalogom sačuvamo i teritorije i nacionalno dostojanstvo. Jer sve ratove smo već izgubili.

Da li očekujete da serija „Psi laju...“ bude gledanija od „Selo gori...“?- Nisam time opterećen, mada znam da će gledaoci tražiti dlaku u jajetu - i porediti. Bojim se da je gledanost serije „Selo gori...“ sa šerom 72,6 i rejtingom 40 danas nedostižna. Ali sam uveren da će „Psi...“ biti veoma gledani.Serijom „Selo gori“ proučili ste srpsko selo, koje izumire, ali malo šta se promenilo u tom pogledu. Može li sedma umetnost danas uticati na svest ljudi?- Mislim da može, ali je mala vajda od toga. Sav šnjur ide političarima. Oni vedre i oblače. Bez obzira na to što najveći broj njih kad siđe s vlasti biva zaboravljen, u svakom konkretnom trenutku oni su ti koji najvitalnije i, rekao bih, najbrutalnije utiču na život ljudi i društvenu zajednicu u celini. Film, a pogotovu televizija je danas moćno sredstvo, ali nažalost, mi smo potpuno marginalizovani. Samo naizgled imamo nekakav harizmatični značaj za okruženje i za nacionalnu celokupnost - inače smo veoma malo cenjeni i skrajnuti.Tema ove nedelje je Kosovo, odnosno njegovo pripajanje Albaniji, kao i pad kosovske vlade.- Nažalost, mislim da je voz davno prošao. Ne treba biti ekspert za strateška geopolitička pitanja da bi čovek shvatio da sedimo na buretu baruta. Pored činjenice, ogoljenog fakta o kojem se šuška decenijama, od Prizrenske lige do danas, da je velika Albanija realnost, mi imamo i sijaset drugih nerešenih pitanja koja tinjaju i prete da zapale vatru na celom Balkanu. Sem ako se Amerikanci i Rusi drugačije ne dogovore.Kako biste vi rešili probleme u južnoj srpskoj pokrajini?- Nije u pitanju samo južna srpska pokrajina, koja, nažalost, više i nije srpska. Kako je srpska kad premijer naše države mora da traži dozvolu od Prištine da poseti Leposavić, u kojem živi 90 odsto Srba? Tu je Bosna, Makedonija i još uvek srpska Preševska dolina, u kojoj Albanci slobodno mašu zastavama s dvoglavim orlom i izjašnjavaju se da njima nije premijer Vučić, nego Edi Rama. Strašno je to što se ponovo moramo navikavati na strah od budućnosti, na neizvesnost i mogući rat, kojem neki svesrdno duvaju u jedra.Niste odgovorili šta nam valja činiti?- Dok se čini da je albansko ujedinjenje zasad samo retorička egzibicija, uveliko se zvecka oružjem. Po oprobanom modelu stvara se globalni međunarodni ambijent u kojem će se odigrati završna predstava, koju udruženo i užurbano pripremaju svi šiptarski lideri, u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji. Oni nisu gadljivi, oni znaju kako da budu složni kad su u pitanju nacionalni ciljevi i interesi. Zajedno sa svojim belosvetskim lobistima, koji su se već afirmisali i dokazali kao mrzitelji Srba i svega što je srpsko, oni mic po mic guraju ovu stvar. I dok Albanci otvoreno posežu za ratom kao sredstvom za ostvarenje svojih nacionalnih ciljeva, nama Srbima ostaje samo da rečima, pameću, razumom i dijalogom sačuvamo i teritorije i nacionalno dostojanstvo. Jer smo sve ratove već izgubili. I one koji su se desili, a bojim se, i one koji će se, ne daj bože, desiti. Ne bih bio u koži Aleksandra Vučića.Niste, kao mnoge vaše kolege, nikoga podržali javno na predsedničkim izborima. Da li ste bili apstinent?- Nisam. Iskoristio sam svoje ustavno pravo i glasao sam. Kome sam dao svoj glas, neću da kažem ni vama ni vašim čitaocima. Bilo je mnogo urgencija, poziva, rekao bih čak i pritisaka da neke kandidate javno podržim. Kandidata koji je dobio izbore i za koga su sva istraživanja govorila da je favorit nisam mogao da podržim iz dva razloga. Prvi je - zato što bi bilo licemerno i udvorički podržati nekoga za koga se već zna da ima preko 50 odsto biračkog tela, a drugi jer bih u tom slučaju iritirao i naljutio brižne perjanice SNS koje me već dovoljno dugo drže vrlo visoko na rang-listi onih javnih ličnosti koje anatemišu i od kojih prave državne neprijatelje. A što se tiče mojih kolega, apsurdno je i tragikomično to što su se glumci u jednom trenutku predstavili kao opoziciona elita i najsavesniji deo društva - tako da su neki TV spotovi nekih kandidata ličili na trejlere predstava. Moram da priznam da je meni to smešno i previše pretenciozno.Na koga konkretno mislite?- Mislim na TV prezentaciju i spotove gospodina Saše Jankovića.Ipak, vaš kolega i drug s klase Lazar Ristovski je snažno javno podržao Vučića.- To je njegovo pravo. Ne bih dalje da komentarišem.Da li ste iznenađeni ishodom izbora, odnosno voljom građana?- Nisam. I pre izbora rezultat je bio jasan. U izbornom procesu bilo je dosta anarhije i favorizacije, ali je ipak pobeda Aleksandra Vučića nesporna. Mišljenja sam da je opozicija, s obzirom na to da je pod tim okolnostima pristala da učestvuje u izborima, morala da Vučiću čestita pobedu. Umesto toga, oni su se naljutili.Da li opozicija ima prava da se ljuti?- Svakako da ima. Ali oni moraju znati da su svojim egocentrizmom, liderskim ambicijama i potrebom da soliraju i budu spasioci demokratije u Srbiji oterali mnoge koji su želeli da glasaju za alternativu. Da ne kažem da su, neki čak i svesno, radili u korist sopstvene štete, i tako Vučiću namicali dodatne glasove. Onog trenutka kad se znalo da opozicija ne ide na izbore sa jednim udruženim kandidatom bilo je jasno da Vučić kao kroz sir dobija izbore.Predsednik Nikolić odlazi, a vi ne dobiste orden?- Ne dobih. Šta da radim kad sam takve sreće. Toliko je delio da mu je, kad sam ja došao na red, izgleda, nestalo.

O Bjeli kao konkurencijiNAROD ĆE NAM SUDITI KAO NA PIJACINa jesen vas na RTS čeka vaš kolega Dragan Bjelogrlić sa svojim „Senkama nad Balkanom“. Da li se plašite konkurencije?- Da li vam ja delujem kao čovek koji se nečega plaši? Svakom kolegi želim sve najbolje. Neka svako kopa po svojoj bašti, i neka na pijac iznese ono što mu je rodilo, pa će narod presuditi. Uzgred, verujem da će serija koju pominjete biti veoma dobra.

O svetskim silamaPLAČEMO KAD SE POMENE RUSIJAKo vam je politički bliži - Putin ili Tramp?- Mi Srbi bismo uvek da zaplačemo kad se pomene Rusija. Mislim da nam je plača dosta, trebalo bi malo da se smejemo. A što se tiče Ujka Sema - neka ga, nek sedi kući, tamo gde jeste. Ili, ako baš želi, neka dođe da vidi gde su izručene sve one uranijumske bombe 1999. i neka obiđe svu onu srpsku decu koja se danas leče od leukemije.

O RadašinuULOGA MOJE KARIJEREMožete li da uporedite Radašina i Gladiolu?- Što se tiče Radašina, Gladiola je za njega mala beba. I po opsegu, po volumenu i značaju Radašin sigurno ostaje uloga koja će primarno obeležiti moju glumačku karijeru.

Ljubomir Radanov

Foto: Contrast Studios

POGLEDAJTE BONUS VIDEO:

SILA 13 epizoda: Ovo je srpska “armata”

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja