OBIČAJ NOŠENJA ORAČKIH SVEĆA DO MANASTIRA TRONOŠA OVE GODINE DRUGAČIJI: Nije prekidan ni u vreme ratova
Foto: T.Ilić

Zbog epidemija koronavirusa

OBIČAJ NOŠENJA ORAČKIH SVEĆA DO MANASTIRA TRONOŠA OVE GODINE DRUGAČIJI: Nije prekidan ni u vreme ratova

Srbija -

Zbog epidemija koronavirusa ove godine nešto drugačije će biti izvedeno nošenje ratarskih ili oračkih sveća, jedinstvenog običaja u pravoslavlju.

Za razliku od prethodnih ove neće biti okupljanja vernika, litije, ni nošenja sveće kroz šumu od Zajače do Manastira Tronoše

- Ratarske sveće će biti unesene u manastirsku crkvu, sve će biti ispoštovano kao i do sada na Veliki četvrtak, ali u skladu sa novim uslovima. Neće biti okupljanja naroda kod kapele Svetog velikomučenika Pantelejmona, odnosno česme devet Jugovića, ni litije odatle do manastira, kao što je do sada rađeno, nego će ratarska sveća koja je do sada donošena, najverovatnije kolima, biti dopremljena do manastira. Dogovoreno je i da što manje ljudi učestvuje i u izlivanju sveća. Ovaj običaj nije prekidan ni u vreme ratova, pa neće ni sada mada nikada nije bila ovakva situcija – potvrdilo je sestrinstvo iz manastira Tronoša, svetinje koja traje sedam vekova.

foto: T.Ilić

Običaj izlivanja ratarskih sveća traje dosta dugo i poštuje se bez obzira na vremenske uslove i ratove. U izlivanju sveće u Tronoši učestvuju parohijani Korenite i Tršića, dok je sveća koju izlivaju u Zajači, prilog meštana tog rudarskog mesta, Paskovca i dela Gornje Borine. U sredu se sveća izliva u Tronoši, a obliva na Veliki četvrtak dok se u Zajači to obavi dan ranije. Istovetne sveće od čistog, prirodnog voska teške su po oko 50 kilograma, visoke oko metar i po, vernici donose do česme Devet Jugovića u Tronoši, a tu ih sačekuje iguman i odatle ih, praćeni mnoštvom sveta, unose u manastir.

foto: T.Ilić

Unose se u manastirsku crkvu i postavljaju ispred ikone Isusa Hrista i Svete Bogorodice, gde će biti paljene na sve važnije praznike i skoro sasvim izgoreti do narednog Vaskrsa. Poslednji put gore na Cveti, a onda se ono što ostane od njih, pretapa sa novim voskom tako da svaka nova sadrži i deo stare. Idealno sagorevaju, kapi sa njih ne klize i one ne ''plaču’’. Zovu se ratarske ili oračke sveće jer ih liju ratari verujući da će im usevi biti pošteđeni od vremenskih nepogoda.

Inače, 2012. godine običaj izlivanja i paljenje ratarskih sveća u Manastiru Tronoša upisan je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Ove godine biće upaljene u nadi da će naredne običaj moći da se ispoštuju na način kako je to činjeno pre pojave kovida-19 koji je poremetio sve pa i ovaj lepi običaj.

(Kurir.rs/T.Ilić)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track