U martu 1994. u Vašingtonu je postignut okvirni sporazum o uspostavljanju Hrvatsko-bošnjačke federacije u Bosni i Hercegovini, poznat do danas kao Vašingtonski sporazum. Jedna od njegovih odredbi, koju su potpisali predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predviđa zaključivanje međuvladinog sporazuma o posebnim odnosima između Republike Hrvatske i Federacije. Bosne i Hercegovine.
U vreme izrade ovog sporazuma, akteri su počeli da razgovaraju o tome kako će se ubuduće odvijati saobraćaj kroz Neum, tada jedini putni prolaz na krajnjem jugu kojim bi se iz Hrvatske moglo stići do Hrvatske, i kakav je status luka Ploče bi. Dogovoren je i Ugovor o Luci Ploče i nesmetanom prolazu kroz Neum, koji će biti potpisan četiri godine kasnije u okviru Sporazuma o posebnim odnosima između Republike Hrvatske i Federacije BiH, ali nikada nije ratifikovan. u parlamentu. To je praktično omogućilo Bosni i Hercegovini da nesmetano koristi Luku Ploče i svojevrsni protektorat nad njom, dok je Hrvatska zauzvrat dobila pravo nesmetanog prolaska ljudi i robe putnim koridorom kroz Neum. Ova odredba će godinama kasnije biti sporna tačka između Hrvatske i BiH, a na kraju će insistiranje rukovodstva BiH na izgradnji koridora do Ploča dovesti do konačne odluke o izgradnji Pelješkog mosta.
Luka Ploče je bila stalna tačka sporenja između političkih lidera Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Vašingtonskim sporazumom iz 1998. dogovoren je poseban status Luke i nesmetan prolaz kroz Neum. Ništa od toga nikada nije realizovano.
Politički lideri Bosne i Hercegovine digli su veliku političku buru na svaki pomen izgradnje mosta. Tvrdilo se da svojom izgradnjom Hrvatska zatvara Bosni i Hercegovini izlaz na otvoreno more i da prvo treba uspostaviti granicu između dve zemlje. Istovremeno, od Hrvatske se stalno tražilo da podigne visinu mosta. Tako je sa prvobitnih 30 došlo na 55 metara. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 2007. godine, kada je izabran izvođač za izgradnju mosta, usvojilo zaključak kojim se i službeno traži od Hrvatske da obustavi izgradnju Pelješkog mosta do otvorenog pitanja u vezi sa identifikacijom morske granične linije i pristupom. na otvoreno more Bosne i Hercegovine je riješeno. Hrvatska Vlada odbija zahtjev.
Godine 2012. i 2013. bile su vreme žestokog hrvatskog lobiranja u okviru Evropske komisije da Brisel prihvati finansiranje izgradnje mosta. S druge strane, predstavnici Bosne i Hercegovine pokušali su to onemogućiti. Siniša Hajdaš Dončić danas tvrdi da je tadašnji evropski komesar za regionalnu politiku Johanes Han bio veliki protivnik izgradnje mosta i zastupao argumente BiH da Hrvatska krši međunarodno pravo na otvoreno more BiH time što gradeći ga.
Tek dolaskom Korine Kretu na mesto komesara za regionalni razvoj i Violete Bulc na mesto poverenice za saobraćaj stvari su počele da se menjaju u našu korist“, podseća Hajdaš Dončić. U 2018. godini, paralelno sa početkom izgradnje mosta, pokrenut je i posljednji pokušaj Bosne i Hercegovine da zaustavi izgradnju mosta. Iako je Evropska komisija odobrila finansiranje i potvrdila da Hrvatska svojom izgradnjom ne krši međunarodne zakone, iz Sarajeva stiže najava tužbe protiv Hrvatske Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu. Glavni argument bošnjačkih lidera je da će Pelješki most spriječiti ulazak većih plovila u vode Neumskog zaliva, ali i ugroziti izlaz BiH na otvoreno more.
Hrvatska odgovara da se izgradnjom mosta ne krši prava BiH na bezopasan prolaz i da se most gradi na hrvatskoj teritoriji, 500 metara od privremene linije razgraničenja koja se primenjuje. Zvanični Zagreb javno demonstrira smirenost i želju za smirivanjem tenzija. Međutim, iza zatvorenih vrata smišlja se plan da se Bosna i Hercegovina spreči da pokrene proces podnošenja tužbe, jer bi sam proces, bez obzira na pravosnažnu presudu, bio kamen oko vrata projekta, kao i državna politika.
Bošnjačke stranke pokrenule su u Parlamentu BiH inicijativu da se obustave radovi na Pelješkom mostu dok se ne riješi pitanje granice na moru kod Neuma. Za ovu inicijativu važan je bio ishod glasanja u Domu naroda na kojem bošnjačke stranke nemaju većinu, a hrvatski predstavnici, uz pomoć SDS Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske mogu poraziti inicijativu i podržati izgradnju mosta.
Stoga je zvanični Zagreb kao glavnog saveznika u sprečavanju tužbe video Milorada Dodika i počela je akcija „Most za most“. Miloradu Dodiku Pelješki most ne znači ništa politički i geostrateški, ali mu je važan novi Gradiški most preko Save, najkraći i najbrži izlaz Republike Srpske u Evropsku uniju. Za Hrvatsku, međutim, taj most nije od vitalnog značaja. U ovom spletu interesa Milorad Dodik i Hrvatska našli su se na istoj strani. Zvanični Zagreb odlučio je Dodiku ponuditi brzu izgradnju mosta Gradiška za podršku u izgradnji Pelješkog mosta i blokiranje prijedloga za podnošenje tužbe protiv HHrvatske u Predsjedništvu BiH. Dogovor je brzo zaključen. Dodik je od hrvatskog ministra mora, prometa i infrastrukture dobio garanciju da će Zagreb finansirati izgradnju polovine mosta Gradiška i da će u najkraćem roku biti raspisan tender za izvođače radova, a Dodik je obećao podršku svoje stranke za izgradnju. Pelješkog mosta u Parlamentu BiH i blokada predložene tužbe u Predsjedništvu.
Nakon što je u Domu naroda propala inicijativa za obustavu radova na Pelješcu, članovi Predsjedništva BiH trebalo je da donesu zaključak o podnošenju tužbe. U novembru 2018. godine formirano je novo Predsjedništvo u koje su ušli Željko Komšić, Šefik Džaferović i Milorad Dodik, od kojih je prvi predsjedavajući.
Pet meseci kasnije, 16. marta 2019. godine, u Sarajevu se održava sjednica Predsjedništva, a jedna od tačaka dnevnog reda je i prijedlog zaključka kojim se Hrvatska poziva da zaustavi izgradnju Pelješkog mosta i da se sva otvorena pitanja rješavaju raspravom. U suprotnom, BiH će pokrenuti postupak mirenja, a ako bude potrebno, pokrenuće postupak pred Međunarodnim sudom za pravo mora. Zaključak mora biti usvojen jednoglasno.
Za njega su glasali članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović, dok je Milorad Dodik bio protiv i osvrnuo se na pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Istog dana kada je Dodik branio Pelješki most u Sarajevu kao vitalni interes srpskog naroda, u Zagrebu je svečano potpisan ugovor sa izvođačima radova na izgradnji mosta Gradiška. Dodik je zatražio od Narodne skupštine Republike Srpske da dvotrećinskom većinom podrži njegov stav, čime se automatski čini nevažećim odluka Predsjedništva. Skupština je to podržala i time spriječila posljednju mogućnost Bosne i Hercegovine da zakonski zaustavi izgradnju Pelješkog mosta.
Kurir.rs/Jutarnji
