(VIDEO) POTRESNA ISPOVEST OLIMPIJSKE ŠAMPIONKE: Postala sam eskort dama, jer sam želela seks!
Foto: AP

Otvoreno o životnim poremećajima

(VIDEO) POTRESNA ISPOVEST OLIMPIJSKE ŠAMPIONKE: Postala sam eskort dama, jer sam želela seks!

Ostali sportovi -
Suzi Fejvor Hamilton bila je američka olimpijka, atletičarka na srednjim stazama.

Tri puta je nastupila na Olimpijskim igrama, oborila nekoliko američkih rekorda, osvojila sedam nacionalnih prvenstava, i kada je zatrudnila 2005. godine, penzionisala se.

Htela je da se posveti porodici, ali se 2012. godine našla u centru skandala kada je otkriveno da je u Las Vegasu radila kao eskort dama.

Suzi je podelila potresno iskustvo borbe s mentalnim oboljenjem, koje je opisala i u knjizi ‘"Brza žena’.

"Moj brat je bolovao od bipolarnog poremećaja i naša kuća uvek je bila u haosu. Nikada nismo razgovarali o tome. Spolja smo izgledali kao srećna porodica. Kada sada pogledam na to vreme, bilo je znakova da ni sa mnom nije nešto u redu", napisala je Suzi.

- Činila sam sve sto na sat i nisam mogla da se skoncentrišem ni na ništa. Dok sam odrastala borila sam se sa poremećajem ishrane, imala sam suicidalne misli i pokušala sam da se ubijem na faksu, potom sam osećala tešku anksioznost dok sam se trkala. Držala sam sve u sebi, održavala fasadu savršene devojke sa srednjeg zapada, jake i moćne.

- Trčanje je bilo jedino što bi mi skrenulo misli, zato sam volela da trčim i bila sam opsednuta time. Videla sam kako pozitivno utiče na moju poeodicu kada pobeđujem. Osećala sam da bi moj uspeh mogao učiniti našu porodicu srećnom, i oduzeti tihu bol koju smo osećali zbog ponašanja moga brata.

- Moja karijera bila je izuzetno uspešna. Osvojila sam sedam nacionalnih prvenstava između 1991. i 2004., postavila nekoliko rekorda, i ušla u olimpijski tim 1992., 1996. i 2000.

- Pobeđivala sam mnogo, ali uvek bi se "spotakla" na najvećim nadmetanjima. Nisam znala zašto, ali to me izjedalo. Moje telo bi se neočekivano zgrčilo pred kraj trke, kao da sam trčala sa klavirom na leđima. Čak sam namerno pala u finalu trke na 1500 metara na Olimpijskim igrama u Sidneju, kada sam bila favorit, a 50 metara pre cilja postalo mi je jasno da neću osvojiti medalju.

- To je bilo lakše progutati nego neuspeh. Žarko sam želela osvojiti tu medalju kako bi izbrisala bol zbog smrti brata koji se ubio.

- Neverovatno, ali nikad nisam mislila da bolujem od nekog poremećaja. Samo sam znala da se užasavam takmičenja. Uvek sam bila ispunjena jezom, nisam mogla dočekati povlačenje iz sporta, ali uporno sam nastavljala kako bi zadovoljila druge.

- Konačno, 2005. godine sam zatrudnela. Dete će biti moj izlaz. To je bio moj izgovor, i nisam mogla dočekati da postanem majka. Imaću dete, možda i dva, i živeti srećno. To se nije dogodilo.

- Nekoliko meseci nakon rođenja kćeri, bila sam na vrlo mračnom mestu. Posao u "stvarnom svetu", brak u problemima, raspad odnosa sa rodbinom, napeti odnosi sa roditeljima, pobačaj, potom još jedan, osećaj da sam loša majka. Sve se skupljalo. Znala sam da moram čuvati svoju kćer. Nisam je mogla pustiti. Nisam imala motivaciju za trčanje, samo sam se ljuljuškala. Sve me iritiralo. A onda sam odlučila sleteti sa puta u automobilu, zakucatii se u stablo. Samo sam htela da bol prestane.

- Srećom, pomislila sam na kćer, oduprela se tim mislima i rekla suprugu šta me muči. Uskoro sam posetila doktora, koji mi je dijagnostifikovao postporođajnu depresiju. prošle su godine. Nekako sam preživljavala, ali sam počela prezirati nuspojave. Osećala sam se tromo, debelo, bez motivacije. Prestala sam uzimati lek koji me držao koliko-toliko stabilnom.

- Nije prošlo mnogo vremena, a ponovno sam bila na istom mračnom mestu. Suicidna. Brak mi se raspadao. Porodica me izluđivala. Mrzela sam svoj posao. Samo sam htela pobeći.

- Lekar mi je prepisao drugi antidepresiv. Učinci su se smesta osetili. Osećala sam se fantastično. Bolje od toga. Živo. Htela sam da živim. Ostvarim fantazije.

- Približavala se 20. godišnjica braka. Večera u gradu sa cvećem? Ne za mene. Htela sam otići u Vegas, iskočiti iz aviona, unajmiti eskort damu, imati seks u troje. Celu listu stvari koju sam mislila da nikad neću napraviti. Htela sam to smesta.

- Skok iz aviona bio je fantastičan, nešto što se nikad ne bi usudila, ali učinila sam to. Potom seks u troje. Život mi se mijenjao. Postala sam nova žena.

- Šta sam sve propuštala? Slobodu. Htela sam seks. Jedino sam o tome razmišljala. Moj brak je bio na izdisaju. Tražila sam i dobila dopuštenje da švrljam. Pokušaćemo otvorenu vezu. Razvod nije bio opcija, ni za kćer ni za naš biznis.

- Tokom sledećih šest meseci, nekoliko puta sam putovala u Las Vegas sama. Našla bi se sa muškim prostitutkama, a kasnije i sa muškarcima koje bi upoznala u barovima kazina, potom bi insistirala na darovima u razmenu za seks. A onda mi se upalila lampica. Neću platiti prostitutku. Postaću prostitutka.- za nekoliko meseci, bila sam druga najpopularnija eskort dama u Las Vegasu (da, postoje rang-liste), i među top 10 u svetu. Nikad nisam bila srećnija, nikad se nisam osećala življe.

- Prvi put u životu bila sam nezavisna, mogla se brinuti za sebe. Volela sam tabu, rizik, opasnost svega toga, i morala otići korak dalje. Nikad nije bilo dovoljno.

- Novac je opijao, ali me nije vukao. Vuklo me uzbuđenje, rizik, tabu, moć, seks. Sve vreme muž me štitio, čuvao moj ugled, odgajao naše dete, održavao posao sa nekretninama u životu dok sam ja otišla, totalno van kontrole.

- Godinu dana kasnije, razotkrio me razočarani klijent. Jedan tabloid razotkrio je moje aktivnosti cijelom svijetu. Ostala sam bez svog novog života.

- Vratile su mi se suicidne misli. Svet mi se srušio. Muž će me ostaviti, uzeti dete, roditelji me napustiti, kao i prijatelji, verovala sam.

- Kako bi spasila odnose, osetila sam potrebu smesta potražiti pomoć, makar to samo bio privid.

- Priznajem, tada sam već osećala da nešto nije u redu sa mnom. To je bio prvi put da sam posetila psihijatra. Pokušala sam ga uveriti da mi je dobro, da mogu nastaviti život bez promena.

- Posle nekoliko nedelja, dijagnostifikovan mi je bipolarni poremećaj, i skinula sam se sa antidepresiva koji je verovatno bio odgovoran za moje neprekidno manično stanje tokom proteklih godinu i po.

- Proces oporavka je započeo, lagano, uz nekoliko zadrški i posrnuća putem. Muž me nije ostavio. Nije mi oduzeo kćer. Moji roditelji nisu razumeli zašto, ali ostali su uz mene, voleli su me najbolje što znaju.

- Neki prijatelji su nestali, brojni su ostali, premda zbunjeni. Imala sam određenu podršku u svetu atletike, neki su smatrali da sam osramotila sport i hteli su da jednostavno nestanem. Morala sam odustati od redovnog posla jer je loše uticao na moj poremećaj.

- Kako je draga, nevina Suzi završila ovje? Moj poremećaj danas je pod kontrolom. Naučila sam ne stideti se onoga što sam učinila. Žalim za nekim stvarima, ali se ne sramim. Sram vas zaustavlja i sprečava oporavak.

- Najviše me boli je kada pomislim šta sam priuštila najbližima. Moje putovanje, koliko god čudno bilo, pretvorilo me u osobu s kojom sam srećnija.

- Imam glas. Nezavisna sam. Bolja sam supruga, majka i prijateljica. Predajem jogu i držim javne govore o pitanjima mentalnog zdravlja. Zdravija sam nego što sam ikad bila, verujem. Pronašla sam zdrave mehanizme za nošenje sa problemima. Imam više saosećanja nego ikad, jer znam kakav je osećaj kada vas odbace po intimnoj liniji

- Nikada neću biti izlečena, i živeću sa bipolarnim poremećajem. Znam da neće biti lagano. Uvek ću znati da, koliko god stvari mogu postati mračne u budućnosti, uvek bude bolje na kraju.

ABC Breaking News | Latest News Videos

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track