Slušaj vest


Dva puta sam prošla kroz isti užas. Dva puta sam izgubila dete. Dva puta sam morala da prolazim kroz porođaj i kiretažu u novopazarskoj bolnici, uz bolove, strah i neizvesnost. Za prvo izgubljeno dete ne znam čak ni kog je pola bilo, nisu mi ga ni pokazali, niti su nam dali mogućnost da ga preuzmemo i sahranimo, ma koliko malo bilo. Nikada nismo saznali šta se zaista dogodilo - priča za Kurir M. U. iz okoline Novog Pazara, žena koja je za svojih nevelikih 27 leta iskusila najveći bol koji majka može da iskusi, i to ne samo jednom - dve bebe je izgubila posle više od pola trudnoće.

Aleksandar Vučić opšta bolnica Novi Pazar (2).png
Opšta bolnica Novi Pazar Foto: screenshot pink tv

Ova mlada žena, čiji identitet je poznat redakciji Kurira, ali koja ne želi da ga otkrivamo, o svojoj muci i bolu ćutala je sve ove godine. Sve do sada. Dok smrću novorođenčeta u novopazarskom porodilištu 30. oktobra nije otvorena Pandorina kutija i dok nisu počele da pričaju nesrećne majke i porodice. Svi oni tvrde da su upravo na odeljenju ginekologije i akušerstva Opšte bolnice u Novom Pazaru doživeli najgore, ali i loš tretman.

Prvenca, kome je sada sedam godina, M. U. je rodila prevremeno.

- Porodila sam se u 25. nedelji trudnoće u Nemačkoj, gde smo tada živeli. Sin je potpuno zdrav iako je rođen mnogo pre vremena - reći će nam.

U međuvremenu se porodica vraća u Srbiju. Raduje se dolasku drugog deteta.

- Do 20. nedelje u trudnoći, koja je vođena u Domu zdravlja Novi Pazar, nije bilo nikakvih problema. Međutim, jednog dana te 2021. godine, kad sam ulazila u kuću, odjednom sam osetila bol u stomaku. Otišla sam u toalet, počela da krvarim. Osetila sam i neku kvržicu dole - priča M. U.

Hitno je otišla u bolnicu u Novom Pazaru.

- Tu su mi rekli da mi se vodenjak spustio u vaginu. Dali su mi određenu terapiju i zadržali me. Deset dana sam ležala u bolnici. Za sve to vreme niko nije pokušao da mi vrati vodenjak, uradi serklaž ili preduzme nešto slično. Davali su mi samo utrogestan i paracetamol. Niko nije ni pokušao da me prebaci u drugu bolnicu, iako je, koliko sam razumela, za to postojala mogućnost - govori ova majka i dodaje:

- Sve vreme sam osećala bebine pokrete. Imala sam kateter, a beba se već spustila glavicom u vaginu. Moji ukućani su molili doktora da me prebaci u drugu bolnicu jer je još postojala nada da se beba spase, a oni su nam sve vreme govorili da je dete dobro.

Na kraju joj doktor saopštava da se sprema za transport.

- Tada me je pregledala doktorka: "Ne možeš, šta je s doktorom?!" Bila sam potpuno otvorena i jako sam krvarila. Pitala sam se kako je moguće da me doktor za sve to vreme nije pregledao i video u kakvom sam stanju.

Iste večeri se porodila.

- Dežurna je bila doktorka čija se smena već završila, a doktor koji je trebalo da započne svoju smenu je kasnio. Pričali su da je bio s nekom devojkom. Doktorka je, vidno nervozna, počela da me porađa. Rodila sam živo dete. Beba je zaplakala. Nije se čula glasno, ali jeste plakala. Nisu mi ni pokazali moje dete. Ne znam ni kog je pola bilo, jer mi niko ništa nije rekao. Samo su ga izneli. Ne znam koliko je bilo teško, šta se s njim dogodilo, niti išta drugo - kaže ova žena.

Imala sam osećaj da će mi oči ispasti


Nakon prvog pobačaja doktorka joj je radila kiretažu.

- Molila sam je da mi da injekciju kako bi me uspavala. Rekla mi je: "Dala sam ti, to traje minut." Međutim, bolovi su bili toliko jaki da sam imala osećaj da će mi oči ispasti. Vrištala sam, ali kao da me niko nije čuo - priča.

I posle drugog pobačaja sličan scenario:

- Tada je ponovo počeo pakao. Ponovo kiretaža, ponovo molbe i ponovo ista priča. Molila sam doktora da mi je ne rade bez odgovarajuće anestezije. Rekao mi je: "Dali smo ti, u grliću ništa nećeš osetiti." Međutim, ponovo su počeli nepodnošljivi bolovi.

Novi Pazar porodilja
Trudnica - ilustracija Foto: Shutterstock

Bila je potpuno iscrpljena i bez snage.

- U tom trenutku nisam ni znala šta treba da pitam. Sve vreme su mi govorili da je beba mnogo mala, da ne može da opstane i da je najvažnije da spasu mene jer sam u kritičnom stanju. Nisam insistirala da vidim bebu jer sam verovala onome što su mi govorili. Posle dva sata su mi rekli da je mrtva. I to je bilo sve. Nisu radili obdukciju, niti su mi pružili bilo kakve informacije, a u otpusnoj listi su napisali da je beba mrtvorođena. Tvrdim da je bila živa, da je zaplakala i da sam to svojim ušima čula - priča majka i dodaje da ih niko nije pitao žele li da preuzmu dete.

Sledi treća trudnoća. I još jedan težak gubitak.

- Ovoga puta urađen mi je serklaž, ali pre toga mi nisu radili nikakve briseve, niti su proveravali ureaplazmu i mikoplazmu. Serklaž je izdržao samo dve nedelje. Vodenjak mi se spustio kroz njega. Tako sam ležala još dva-tri dana u bolnici. Na kraju je došao doktor i rekao da treba da se spasavam i da idem na porođaj. Bila sam u 23. nedelji trudnoće - seća se tragedije s početka 2022, pa nastavlja:

- Krenula sam za doktorom u salu. Čak sam, dok se spremao, ustala i pokušala da pobegnem. Sestra me je videla: "Gde će ova ženica?!" Bila sam potpuno van sebe. Nisam želela ponovo da se porađam i prolazim kroz isti pakao.

Vratila se u salu. Porođaj je kratko trajao.

- Počela sam da plačem. Doktor me je ućutkao, a bebu su odneli - priča.

Ishod je bio isti kao i kod druge trudnoće - smrt.

- Urađena je obdukcija, piše da je beba imala srčani udar. Za razliku od prethodnog puta, ovu bebu, našeg sina, preuzeli smo. Ima svoj mezar - govori, pa ističe:

- Zbog svega što sam doživela, imam osećaj da je sve urađeno samo da bi se zdravstveni radnici zaštitili od odgovornosti.

Sledeću trudnoću nije prepustila novopazarskim lekarima. Pravac Beograd, GAK "Narodni front".

- Kad sam otišla u Beograd, prvo što su uradili bilo je upravo ispitivanje na ureaplazmu, mikoplazmu i druge infekcije. Ispostavilo se da sam sve vreme imala infekciju ureaplazmom, koja je i doprinela pobačajima. Doktori iz "Fronta" su mi to sanirali i uradili serklaž. Ležala sam sve vreme u "Frontu" i u 39. nedelji te 2024. rodila sina - priča majka koja želi samo jedno:

- Samo želim istinu - da znam da li je za moju decu moglo nešto da se uradi, da li je postojala mogućnost da se spasu i zašto niko nije pokušao sve što je bilo u njegovoj moći?

Iz Opšte Bolnice Novi Pazar nisu odgovorili na pitanja Kurira.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama Mondo INC uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.