INTERVJU NEDELJE ZORAN ĐORĐEVIĆ: Radnici se najviše žale na male plate
Foto: Dado Đilas

Probleme rešavati razgovorom

INTERVJU NEDELJE ZORAN ĐORĐEVIĆ: Radnici se najviše žale na male plate

Društvo -

Naravno, težnja je da materijalni položaj bude bolji, ali političko dodvoravanje zarad nekog mira ili političkih poena je prošlost. Da se zadužujemo da bismo stvarali neki imidž dobre vlade, ne želimo

Odnos države prema radnicima drastično se promenio nabolje. Neki problemi su se u prošlosti rešavali štrajkovima i protestima, a sada, čaki i ako postoje, mogu da se reše razgovorom. Ovim rečima je ministar za rad, socijalna i boračka pitanja Zoran Đorđević u intervjuu za Kurir, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, opisao radni ambijent u Srbiji.

Ministar je govorio o penzijama i platama, ali i o tome kako se slaže s kolegama iz Vlade Srbije, šta voli da sluša od muzike i kako neguje svoj stil.

Prvi maj je. Šta biste poručili radnicima? - Samo jednu stvar, a to su dve stvari: red, rad i disciplina.

Za Praznik rada ljude više zanima vremenska prognoza da bi mogli da roštiljaju, nego izlazak na ulice i borba za prava radnika. Šta mislite zašto je to tako? - Ne bih hteo da izgleda demagoški, ali sada su mnogo bolji uslovi rada i mnogo je bolja briga o radnicima nego ranije. Briga o porodici isplivala je na prvo mesto, što i jeste najvažnija vrednost. Ideja 1. maja jeste da ljudi praznuju radeći, ali i brinući o svojoj porodici i provodeći vreme s njom. Mislim da smo sada na pravom putu.

Kakav je položaj naših radnika? - Postoji dobra socijalno-ekonomska konekcija između države i radnika, kao i između radnika i poslodavaca, i ona je kontinuirana. Neki problemi su se u prošlosti rešavali štrajkovima i protestima, a sada, čak i ako postoje, mogu da se reše razgovorom. To i jeste poruka: da sve možemo da rešimo na jedan potpuno ljudski način - razgovorom, a ne da dolazimo do konflikata ili rešavanja na ulici.

Na šta radnici imaju pritužbe? - Nezadovoljni su svojim materijalnim položajem. To je broj jedan kada je reč o pritužbama. Naravno, težnja je da materijalni položaj bude bolji. Pored obezbeđivanja radnih mesta, zaštite i bezbednosti na radu, država čini sve da obezbedi što bolje materijalne uslove. To će biti zadatak ove i svake sledeće vlade, ali nije ga moguće brzo rešiti. Političko dodvoravanje zarad nekog mira ili političkih poena ostalo je u prošlosti. Da se zadužujemo da bismo stvarali neki imidž dobre vlade, ne želimo. Želimo da postignemo dobre uslove dobrim radom i da ljudi shvate: onoliko koliko rade, toliko će biti bolje svima nama. Bolje i radnicima i državi. Ova država postoji zbog radnika.

Kod velikog broja građana je prisutno mišljenje da je dobar posao moguće naći samo preko veze. - Ne mislim da je baš tako. Danas imamo situaciju da imamo poslova za koje ne možemo da nađemo radnike.

foto: Dado Đilas

Koji su ti poslovi? - Pa ima dosta poslova koje smo zaboravili negde u prošlosti, a koji su i te kako potrebni: vozači, zavarivači... Ti radnici su potrebni svakodnevno, a danas ih nema, ili su otišli u inostranstvo.

Doskoro je u Srbiji jedan od vodećih problema bila nezaposlenost. Šta se očekuje u narednom periodu? - Dok je predsednik vlade bio Aleksandar Vučić, on nam je svima dao zadatak da tokom ove i sledeće godine dostignemo jednocifrenu stopu nezaposlenosti. Svi radimo na tome, najpre kreiranjem novih radnih mesta i dovlačenjem investitora. Vlada je pokazala da je sposobna i da nastavlja tim trendom.

Kada govorite o dovođenju stranih investitora, da li su oni mač sa dve oštrice, pošto strane kompanije dobijaju značajne subvencije, a daju male plate radnicima? - Mi bismo voleli da dovedemo investitore koji će odmah davati velike plate, ali to još nije moguće. Ne favorizujemo strane investitore. Potpuno isti uslovi važe za subvencije domaćim investitorima. Oni imaju još jednu prednost, a to je Razvojna agencija Srbije. Međutim, investitori ili budući investitori ne rade dovoljno na tome da apliciraju kod države, a trebalo bi, jer finansije postoje. Oni koji nisu informisani ili nisu obučeni za apliciranje, mogu da kontaktiraju sa Vladom i izaći će im u susret.

Kakva je situacija kada je reč o radu na crno? - Ministarstvo za rad je napravilo projekat „Reci ne radu na crno“, uz podršku vlade Norveške. Sve što je radio Inspektorat rada u prethodnom kvartalu pokazuje da ima rezultata i da smo na pravom putu. Otvorili smo besplatnu liniju, ljudi se javljaju, daju primedbe na rad poslodavaca, ali i na rad radnike koji rade na crno. U 40 odsto slučajeva ti pozivi jesu predmet rada Inspektorata rada, a onih 60 odsto su druge inspekcije i mi to prosleđujemo njima.

Na šta se odnose ostale prijave? - Na zaštitu i bezbednost na radu. Nažalost, tu se prijavljuje kada se već desi neki incident. Ljudi bi trebalo više da prijavljuju nebezbedne uslove rada. Takođe se javljaju sa prijavom diskriminacije, ali je to u manjoj meri.

Radnici koji trpe mobing na radnom mestu često nemaju hrabrosti da ga prijave. Šta raditi u tom slučaju, da li ljudi znaju šta je mobing? - Znaju. Nekada i previše ozbiljno shvataju da je nešto predmet mobinga, a ispostavi se da nije. Ukoliko se desi da neko krši poslovnu disciplinu i poslodavac ga u skladu sa zakonom kažnjava zbog toga, to neki radnici shvate kao mobing, a onda se ispostavi da je poslodavac ispunio proceduru. Naravno, to ne treba da nas zavara. Naročito apelujemo da se prijavljuje ako dođe do slučaja diskriminacije trudnica i porodilja. To nećemo tolerisati, rešavaćemo na najefikasniji način.

Srbi vrlo rado odlaze u inostranstvo da rade. Ipak, često prođu kao bosi po trnju. Šta biste im poručili? - Ono što sam primetio jeste da velika većina njih ode i bude zloupotrebljena jer i ne zna da radi na crno. Mi sarađujemo sa inostranim vladama i ministarstvima, učimo ljude da prepoznaju rad na crno. Na sajtu našeg ministarstva je spisak sigurnih agencija sa licencom preko kojih ljudi sigurno mogu da idu. Proveravamo ih i vrlo smo brutalni, ako se nešto zloupotrebi, oduzimamo im licence.

Kakav je život i status penzionera u Srbiji? - Mislim da su najveći teret, kada su u pitanju reforme, na sebe preuzeli penzioneri. Naša obaveza je da u dobrim danima koji su ispred nas ne zaboravimo na njih. Dokazali smo prošle godine, nakon pozitivnih rezultata, da nismo zaboravili na penzionere. Verujem da će dani koji dolaze za njih biti lepši.

Da li može da se očekuje neka jednokratna pomoć za penzionere u narednom periodu? - Jednokratna pomoć je nešto što Vlada može uvek usput da daje u skladu s rezultatima. Mi više volimo da to bude nešto što će biti kontinuirano, a ne jednokratno. Više bih voleo da obradujemo penzionere i radnike na drugačiji način. A to je da imamo povećanje plata i penzija, jer to pokazuje da država nije samo u trenutku dobro poslovala, nego da pokazuje znake oporavka.

Donete su mere za podsticaj nataliteta. Zašto roditelji petoro i više dece nemaju finansijsku pomoć? - Ovde ne govorimo o pomoći. Govorimo o podsticaju i to je suštinska razlika. Nije ideja da neko sebe socijalno i ekonomski pomogne, nego je ideja da mi nešto promenimo u društvu. Srbiji su u ovom trenutku najpotrebnije treće i četvrto dete da bismo kao nacija opstali. Prema statistici, vrlo malo imamo peto, šesto ili sedmo dete. Da bismo opstali kao nacija, moramo da imamo prosek od 2,1 deteta po majci, a sada imamo 1,4. To ne može brzinski da se reši. Godine ispred nas će biti vrlo teške, a mi kao država moramo da izdržimo.

Silvija Slamnig

U cik zore USTAJEM U PET,NE VOLIM NOĆNI ŽIVOT

U kojoj ulozi ste se više i bolje pronašli, kao ministar odbrane ili ministar rada? - Ja sam vojnik koji radi svoj posao.

Kako se slažete sa ministrima iz Vlade? - Odlično.

Da li ste sa nekim od njih prijatelj? - Jesam

Da li nekada odete na piće, u provod, u kafanu? - Nisam taj tip koji izlazi. Bolje je pitanje da li neko od njih ode sa mnom ujutru na trening.

Kako vam počinje dan? - Ustanem u pet i odem na trening. I to imam neki svoj ritual, kućni trening, a tri-četiri puta nedeljno idem na veliki trening, od po tri sata. U noćne izlaske ne idem uopšte. Mogu da odem na neku zvaničnu večeru i to je oko deset sati.

A da li odete na neki koncert koji vam prija? - Da. Na koncerte klasične muzike.

Majka kozmetičarka OD MALIH NOGU KORISTIM KREME

Koliko se sednice Vlade razlikuju kada je premijer bio Vučić i sada kada je premijerka Brnabić? - Nema razlike. Isti je cilj.

Da li je njihov temperament različit? Da li je on stroži u odnosu na nju? - Nije niko nedisciplinovan, pa da neko mora da zavodi red. Ja zaista nisam video neku razliku.

Da li ste redovni na sednicama Vlade? - Da. Ukupno sam propustio dve sednice, ali samo zbog drugih državničkih obaveza.

Kakvi su drugi ministri? - Dobro pitanje za njih.

Mnogi misle da imate lep stil i da brinete o svom izgledu. Koliko vodite računa o tome? - Mnogo. O svojoj nezi i oblačenju veoma. Neki kažu da to nije dobro, neki kažu da jeste.

A što se tiče lica? - Majka mi je kozmetičarka i od malih nogu sam naučio da koristim kreme. To mi je i sada stvar navike.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track