7 priča o samoubicama

Tragične sudbine

7 priča o samoubicama

Društvo -
Strah od hapšenja i gubitak ljubavi bili su glavni razlozi da pojedine javne ličnosti dignu ruku na sebe

1. Anica Savić Rebac - Gubitak najdražeg bića

Čuvena intelektualka prvi put je pokušala da se ubije iste noći kad joj je umro suprug Hasan. Ubila se 7. oktobra 1953. iz četvrtog pokušaja, kad je sebi ispalila metak u srceAnica Savić Rebac, uz Isidoru Sekulić i Kseniju Atanasijević, smatra se najučenijom srpskom ženom. Rođena je 1892. u Novom Sadu kao jedino dete Milana Savića, književnika, i Julijane Savić, rođene Davidovac, domaćice. Još kao gimnazijalka čitala je u originalu antičke i moderne pisce, prevodila, sa 13 godina objavila je prve pesme u Brankovom kolu, a sa 17 napisala prvi esej. Ceo Novi Sad govorio je o njenom daru i o tome da čita na nemačkom, engleskom, francuskom, latinskom, grčkom...Velika ljubavNakon što je diplomirala na studijama klasične filologije, kretala se u beogradskim književnim krugovima u društvu Isidore Sekulić, Desanke Maksimović, Ive Andrića, Stanislava Vinavera, a Miloš Crnjanski joj se neuspešno udvarao.Sa 29 godina udala se za Hasana Repca, službenika Ministarstva vera Kraljevine SHS.On je bio Srbin muslimanske veroispovesti iz Mostara. Diplomirao je orijentalne jezike na Sorboni. Pre toga je bio komita, dobrovoljac u balkanskim ratovima, sa srpskom vojskom prešao je Albaniju. Iako su na prvi pogled bili sušta suprotnost, njihova ljubav je bila toliko velika da je ništa nije moglo ugroziti.Ljiljana Vuletić, autorka zapažene knjige o ovoj našoj intelektualki, navodi ocene njihovih prijatelja koji su govorili da su se Hasan i Anica i nakon više decenija zajedničkog života ponašali kao ljudi između kojih je upravo planula ljubav. “Razmenjivali su samo ljubav za ljubav”, seća se jedan od njih.U kući je Anica bila obična žena svoga muža, obavljala je sve uobičajene kućne poslove, kuvala, spremala. I uporedo gradila karijeru. Njegoševu zahtevnu knjigu “Luča mikrokozma” prevela je na nemački i engleski, s latinskog na srpski prevela je Lukrecijeve stihove, a s nemačkog dela Tomasa Mana (“Smrt u Veneciji”, “Tristan”...), s kojim je ostvarila zanimljivu prepisku. Doktorsku disertaciju “Pretplatonska erotologija” odbranila je 1933, a oktobra 1946. godine postaje vanredni profesor Beogradskog univerziteta.Kolege muškarci, iako su vrlo dobro znali koliko kao naučnik vredi, dočekuju je neprijateljski, “kao nekog ko je ušao na mala vrata”.Početkom pedesetih Hasan Rebac je teško oboleo. One noći 4. avgusta 1953. godine kad je umro, Anica je sebi prerezala vene. No, morfijum koji je pre toga sama sebi ubrizgala da bi ublažila bolove pri sečenju vena usporio je krvarenje te su je teškom mukom spasli.Nakon Hasanove sahrane, komšinica i kućna prijateljica predala joj je pismo koje je Hasan ostavio. “Kad bih se još jednom rodio, samo bih tebe voleo”, čitala je i plačući rekla komšinici: “Metnućeš mi ga u kovčeg.”Novi pokušajiOd namere o samoubistvu nije odustajala. Usledila su još dva neuspešna pokušaja, a uveče 7. oktobra Anica Savić Rebac sela je na kanabe, prebacila jorgan preko glave i ispalila sebi metak u srce.Pre toga je obavila sve formalnosti u vezi s grobom, sahranom, zajedničkim spomenikom. Sastavila je testament, podelila prijateljima drage predmete, knjige, slike, nakit, stari porcelan, srebro, nameštaj...U oproštajnom pismu navela je da se na samoubistvo odlučila “u punoj lucidnosti intelekta i volje” u uverenju da život nije vredan življenja ako izgubimo najdraže biće: “To ne znači da nisam volela život, da ga ne volim čak i u ovom času, ali baš zato ne želim da živim bedno. Život mi je darovao mnoge prednosti, pa i ovu poslednju da mogu umreti svesno i autonomno.”2. Branko Miljković - Vešanje o mlado drvoPoznati srpski pesnik 12. februara 1961. godine pronađen je obešen u parku na periferiji Zagreba. Njegovi prijatelji su mislili da je ubijenBranko Miljković je bio jedan od najpoznatijih srpskih i jugoslovenskih pesnika druge polovine dvadesetog veka. Rođen u Nišu 1934. godine, u Beograd je došao na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomirao 1957. Brzo se sprijateljio s pesnicima Vaskom Popom i Ivanom Lalićem.Značajna priznanjaDve godine po dolasku u Beograd, 1955. Oskar Davičo mu je objavio prve pesme u časopisu “Delo”, a ubrzo je objavio i prvu zbirka pesama “Uzalud je budim”, kojom je postigao veliki uspeh kod čitalaca i kritičara. Za njom slede i druge zbirke, pa književna kritika Branka Miljkovića, bez obzira na njegovu mladost, svrstava u sam vrh srpske poezije. Dobija i jednu od najprestižnijih nagrada koju dodeljuje država - Oktobarsku.Ostalo je nejasno da li je zbog ličnih nesporazuma s nekim beogradskim pesnicima i prijateljima koje je optuživao da ga uhode za račun Komunističke partije ili zbog nesrećne ljubavi Miljković u jesen 1960. godine prešao u Zagreb. Zaposlio se kao urednik literarne redakcije zagrebačkog radija i odao alkoholu.Tako se desilo da ga je u januaru 1961. godine hapsila policija. Prema svedočenjima Vladimira Bogdanovića, u najpoznatijem stecištu kulturnih radnika, zagrebačkoj “Kazališnoj kavani”, desilo se ovo: “U jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traži ili očekuje, ali se i uplaših da bi onako nagnut, a visok i već dobro podnapit mogao da izgubi ravnotežu i padne. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: ‘Zašto ubijaju pesnika u socijalizmu?’ Pokušah da ga povučem, ali on podiže ruke i nanovo viknu još jače. Sala je na tren utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio čašu. Ubrzo se na galeriju popeše dva milicionera. Uzeše nam legitimacije i gurajući nas niz spiralne stepenice, nimalo nežno, izvedoše do kola koja su bila parkirana do samog ulaza.”U noći između 11. i 12. februara 1961. viđen je kako pije u društvu nekoliko devojaka. Prema iskazu svedoka, bio je veseo, čuli su ga kako je govorio da je završio s uobraženim urednicima, političkim ulizicama i Komunističkom partijom, i da sprema za štampu novu zbirku pesama. Ubrzo nakon ponoći napustio je prijatelje za stolom rekavši da mora da se sastane s nekim.Ujutro je pronađen obešen o drvo u parku na periferiji Zagreba. Imao je 27 godina.Prikrivanje zločinaDo danas nisu otklonjene sumnje da je reč o zločinu. Pesnikov prijatelj Tanasije Mladenović je smatrao, i nije bio jedini, da Branko Miljković nije izvršio samoubistvo. Maleno drvo, o koje se Miljković, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrži krupno telo srpskog pesnika. U razgovoru za Politiku, Mladenović je 1995. godine doslovce rekao: “Na licu mesta, posle nekoliko dana po Miljkovićevoj sahrani, vrativši se tada s puta po inostranstvu, utvrdio sam čitav niz činjenica koje jasno govore da je tadašnjim vlastodršcima, i u Zagrebu i u Beogradu, bilo veoma stalo da se čitav ‘slučaj’ prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naše idilično i za večna vremena projektovano - bratstvo i jedinstvo.”

ZAVRŠIO S KPJU noći između 11. i 12. februara 1961. viđen je kako pije u društvu nekoliko devojaka. Prema iskazu svedoka, bio je veseo, čuli su ga kako je govorio da je završio s uobraženim urednicima, političkim ulizicama i Komunističkom partijom i da sprema za štampu novu zbirku pesama

3. Branko Ćopić - Skok na beton Pisac je patio od depresije i bio je u strahu od hapšenja, pa se 26. marta 1984. ubio skokom s mosta pod kojim je proveo prvu noć u Beogradu Napao ga i Tito Oproštajno pismo

NEĆE ME TAKO ZAJEBATIGlumac Tomo Kuruzović, blizak prijatelj Branka Ćopića, pričao je da je pisac svojevremeno, sedeći s prijateljima u kafani, komentarisao vest iz novina da su nekog samoubicu koji je skočio s mosta izvadili iz vode: “E, mene, vala, nećete tako zajebati!” Pisac je skočio na beton

4. Goran Ivandić - Skok ili pad s prozora “Metropola”

Bubnjar „Bijelo dugme “ skončao je život 13. januara 1994. godine Slava i pad Trzavice i problemi

NA ROBIJIGoran Ivandić je 19. septembra 1978. uhapšen zbog posedovanja hašiša i osuđen je na tri godine zatvora. Robijao je u Foči i nikad nije pričao o tim danima, ali je često u snu urlao od straha i bola

5. Gordana Stošić - Venčanje s Dunavom

Pesnikinja, koja je osamdesetih godina skandalizovala srpsku javnost, 1994. godine skočila je ka Dunavu sa zemunske desetospratnice Medijska zvezda Grupno silovanje

OTKAZ ZBOG POEZIJERoditelji đaka kojima je Gordana Stošić bila nastavnica smatrali su je nedostojnom da srpskom uči njihovu decu. Od direktora su tražili da joj naloži da se upristoji, da prestane da skandalizuje javnost... jednom rečju, da prestane da piše. Na direktorovu opomenu ona je odgovorila pesmom “Muda namazana džemom”. Dobila je otkaz

6. Nikola Koljević - Samoubistvo sa dva metka Potpredsednik Republike Srpske pucao je u sebe 16. januara 1997. Velika tajna Potraga za dnevnikom

KRAJIŠNIK SUMNJIV“Pričali su mi kako je Nikola noću hodao i govorio: ‘Ubiće mi decu’ i to ponavljao više puta u poslednjih mesec dana pred smrt. Kad je obavljena sahrana i svet se već polako razilazio, prilikom prolaska Krajišnika, koji je prisustvovao sahrani, čuli su se za njim povici: ‘Ubico, ubico’”, napisala je Biljana Plavšić

7. Vlajko Stojiljković - Dugo najavljivana smrt eksministra

Funkcioner SPS 11. aprila 2002. ispred zgrade Savezne skupštine izvadio je pištolj i pucao u sebe. Mnogim ljudima je podelio svoje oproštajno pismo Skrajnut u SPS Čitanje pisma

BOJKOT U PARTIJIIzložen bojkotu drugova iz SPS koji ga krive za uspešan prevrat opozicije 5. oktobra, s jedne strane, i suočen s mogućnošću da bude optužen u Hagu, Vlajko Stojiljković u leto 2001. godine donosi odluku o samoubistvu i saopštava je prijateljima. Niko nije ozbiljno shvatao njegovu nameru

Sledeće subote: 7 priča o hrani u Srbiji

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track