BRUTALAN OBRAČUN U BEZBEDNOSNOM VRHU Šta se krije iza talasa hapšenja?! "Ljudi ova privođenja posmatraju kao predstavu, uzmu kokice i čekaju ko je sledeći"
- Posle izbora usledila su privođenja i prijave protiv više funkcionera, među njima Predraga Vuletića, Vladimira Orlića i Nenada Vujića, uz istrage o zloupotrebama i praćenju u institucijama.
- Sagovornici tvrde da hapšenja nisu dokaz naglog buđenja sistema, već zakašnjela reakcija na dugogodišnji politički uticaj, strah i negativnu selekciju u policiji i pravosuđu.
Svega dvanaest dana od zatvaranja birališta, Srbija svedoči seriji privođenja i podnošenju krivičnih prijava protiv funkcionera sa samog vrha vlasti i bezbednosnog aparata.
Dok policija i dalje traga za ranije pomilovanim Gorskim Matovićem, a Univerzitet u Beogradu traži odgovore o tajnom praćenju kabineta rektora, najave o privođenju 11 direktora u EPS-u otvaraju ključnu dilemu javnosti - da li svedočimo stvarnom slomu korupcije i početku pravne države ili je reč o kontrolisanom prepakivanju moći i dubokoj krizi upravljanja. O uzrocima i pozadini ovakvih poteza govorili su advokat Marko Anđelković Slijepčević i penzionisani pukovnik MUP-a Milan Milović.
Hapšenja nisu zabava već zakašnela reakcija
Osvrćući se na atmosferu u javnosti, u kojoj se svakodnevne policijske akcije prate gotovo senzacionalistički, advokat Slijepčević upozorava da se iza svega krije višegodišnji nerad nadležnih organa.
- Ljudi danas hapšenja posmatraju kao predstavu, uzmu kokice i čekaju ko je sledeći na redu. Međutim, to nije zabava, već posledica činjenice da godinama unazad institucije nisu radile svoj posao. Imamo sistemski problem koji se ponavlja kroz nekoliko prethodnih vlasti: državni organi su imali iste ove podatke i ranije, ali se tek sada pokreću kako bi amortizovali odgovornost za sopstveno nepostupanje.
Govoreći o nužnosti neselektivnog pristupa pravdi i kažnjavanju zloupotrebe javnih resursa, on naglašava da niko ne sme biti izuzet od zakona bez obzira na partijsku knjižicu.
- Uvek se zalažem za zakonitu proceduru i pretpostavku nevinosti, ali bez izuzetaka. Svako ko je prekršio zakon mora da odgovara, bez obzira na to kojoj stranci pripada ili na kojoj se funkciji nalazi. Nedopustivo je da se u državi koja prolazi kroz tešku tranziciju zloupotrebljava i proneverava javni novac, bilo na lokalnom, pokrajinskom ili republičkom nivou. Uređene i moćne države, poput Kine, krađu javnih resursa tretiraju kao najteži zločin. Mi nemamo drakonske sankcije tog tipa, ali imamo doživotni zatvor i jasne zakonske okvire koji se moraju primenjivati.
Kako bi se sprečile zablude u javnosti oko toka krivičnog postupka, advokat je posebno pojasnio procesnu ulogu pritvora i opasnost od preuranjenih zaključaka.
- Takođe, javnost mora da razume da pritvor nije konačna presuda, već samo mera obezbeđenja prisustva okrivljenog. Puštanje iz pritvora tokom postupka ne znači oslobađanje, niti poraz pravde, i to glasači moraju da shvate kako ne bi dolazilo do razočaranja pre samog epiloga - poručio je Slijepčević.
Problemi u bezbednosnom sektoru
Komentarišući izgovore pravosudnih i policijskih funkcionera koji su godinama ćutali na zloupotrebe, Slijepčević se dotakao manjka profesionalne hrabrosti među nosiocima odgovornih funkcija.
- Ključni problem našeg pravosuđa i bezbednosnog sektora je nedostatak lične hrabrosti. Pojedinci u policiji, tužilaštvu i službama bezbednosti godinama su ćutali i izbegavali da procesuiraju odgovorne, a danas se pravdaju nekakvom 'političkom opstrukcijom'. Činjenica je da je politički uticaj na bezbednosni sektor prevelik, ali institucije čine ljudi, a mnogi od njih jednostavno nisu smeli da rade svoj posao.
Ukazujući na koren problema u rukovođenju bezbednosnim strukturama, advokat je apostrofirao višedecenijsku degradaciju struke na račun podobnosti.
- Na kraju, sistem decenijama uništava negativna selekcija. Nedopustivo je da se na rukovodeća mesta u bezbednosti postavljaju nestručni kadrovi preko noći, dok profesionalci sa trideset godina radnog staža ostaju u senci samo zato što su savesni. Bezbednosni sistem mogu voditi isključivo ljudi koji su prošli sve stepenike struke i izgradili autoritet radom, a ne partijskom pripadnošću.
Govoreći o mehanizmima kojima su nestručni ljudi sticali formalna zvanja za napredovanje u službi, Milović je otvoreno govorio o zloupotrebi zakonskih praznina i zanemarivanju državnih fakulteta.
- Ministarstvo unutrašnjih poslova se u poslednjih dvadeset godina, a posebno od 2007. i 2008, suočava sa poplavom spornih i sumnjivih diploma. Uvrežila se praksa da se zvanja stečena na privatnim ustanovama bez ikakve veze sa bezbednošću - od poljoprivrednih i turističkih usmerenja, preko novosadskog TIMS-a do Privredne akademije, formalno 'operu' master radom na državnom fakultetu. Međutim, nisu isključivo krivi pojedinci koji koriste te rupe, kriv je propis koji to omogućava. Rešenje je prosto: promenite zakon. Naša država ima izuzetan obrazovni sistem za ove potrebe - Kriminalističko-policijski univerzitet, Fakultet bezbednosti, Pravni fakultet sa smerom za bezbednost, kao i državni Ekonomski fakultet koji daje vrhunske stručnjake za suzbijanje finansijskog kriminala.
Analizirajući kako se postavljanje partijskih kadrova odražava na rad operativaca na terenu, pukovnik u penziji podseća na lanac straha i pasivnosti koji blokira čitav sistem.
- Problem je u tome što je politika duboko ušla u bezbednosni sektor. Svaka vlast je forsirala svoje kadrove na štetu stručnosti i profesionalnog iskustva. Kada na čelo postavite nekompetentnog rukovodioca, potčinjeni operativci počinju da rade površno ili se povlače iz straha. Identičan problem koji postoji u tužilaštvu imamo i u policiji - poručio je Milović.
Upozoravajući na posledice ukoliko se sistem hitno ne uredi, Milović je podsetio i na svoj raniji zahtev za potpunim otvaranjem biografija svih rukovodilaca u MUP-u.
- Moramo biti surovo realni: ako se ova erozija hitno ne zaustavi, doći ćemo u situaciju da se izbriše granica između policajca i kriminalca, a sam zakon izgubi svaki smisao. Još pre nekoliko godina sam javno apelovao: objavite biografije rukovodilaca - ko je koju školu završio, koliko ima staža u službi i na kojim operativnim poslovima je radio. To je elementarna odgovornost prema građanima koji iz svojih džepova finansiraju policiju kako bi zaštitili sebe, svoje porodice i svoju imovinu. Apsurdno je i opasno da o toj bezbednosti odlučuju ljudi koji ne znaju svoj posao, jer njihovih 'pet minuta vlasti' celo društvo vraća decenijama unazad.
Politički progon neistomišljenika
Osvrćući se na optužbe bivšeg režima o navodnom "revolucionarnom teroru", advokat Slijepčević je podsetio na brojna privođenja građana i političkih protivnika u predizbornom periodu.
- Bili smo svedoci svojevrsnog terora kada su pred izbore privođeni opoziciono nastrojeni građani samo zbog izgovorene reči i izražene misli. Ljudi su slati u pritvor pod apsurdnim optužbama za nasilnu promenu ustavnog uređenja, iako u tim postupcima nije bilo nijednog realnog elementa tog krivičnog dela. Budimo otvoreni, pravni i bezbednosni aparat godinama je zloupotrebljavan za obračun sa političkim neistomišljenicima.
Govoreći o tome šta je stvarni uzrok iznenadnih poteza pravosuđa odmah po okončanju izbornog procesa, on je podsetio na konkretne slučajeve pritisaka na tužioce.
- Aktuelna hapšenja jesu direktna posledica izbora. Institucije se nisu iznenada probudile, već su se pojedinci u njima donekle oslobodili straha pod kojim su godinama ćutali. Mehanizam opstrukcije je dobro poznat: hijerarhija je postavljena tako da se tužiocima jednostavno oduzimao predmet ako bi zakoračili tamo gde ne treba - najočigledniji primer za to su tužiteljke koje su radile na slučaju EPS-a poručio je Slijepčević.
Govoreći o pravnoj odgovornosti za pasivnost i guranje predmeta pod tepih, advokat je precizirao ko sve u lancu mora da odgovara ukoliko se utvrdi da se svesno nije postupalo.
- Iako je dobro što se sada postupa po zakonu, za nas kao građane ovo je zakasnela reakcija. Mora postojati jasna odgovornost za nepostupanje. Krivična i disciplinska odgovornost su vrlo precizne: ako tužilac izda naredbu za prikupljanje obaveštenja, a policija ne postupi - reč je o zloupotrebi službenog položaja. Isto važi i u suprotnom smeru: ako tužilac nije slao urgencije i nije obavestio pretpostavljene da se po njegovom nalogu ne radi, a to se ne nalazi u spisima predmeta, i on ulazi u zonu zloupotrebe.
U kontekstu mogućih smena i čišćenja sistema, on je objasnio suštinsku pravnu razliku u položaju izvršne vlasti i nosilaca pravosudnih funkcija.
- Naravno, svesni smo da sistem ne može preko noći ići toliko u dubinu i da će se mnogi provući. Takođe, razlika je i u ustavnom položaju: MUP je organ izvršne vlasti i kadrovski se lakše preuređuje, dok nosioci pravosudnih funkcija uživaju stalnost funkcije i mogu biti razrešeni samo kroz striktne zakonske procedure, zbog teže disciplinske povrede ili izvršenog krivičnog dela, poput kršenja zakona od strane sudije. U tom lancu, sudovi su formalno najzaštićeniji - sud ne može suditi ako tužilaštvo ne podnese optužni predlog.
O hapšenju čelnika UKP
Komentarišući hapšenja čelnih ljudi Uprave kriminalističke policije i Službe za suzbijanje kriminala, pukovnik Milović upozorava da se bezbednost zemlje nalazi na samoj ivici kolapsa.
- Bukvalno je minut do dvanaest da buduća vlast sprovede korenite i radikalne reforme u sektoru bezbednosti. Bezbednosni aparat je temelj svake uređene države - bez njega ne možete imati stabilnu privredu, kulturu, pa ni očuvati sopstvenu teritoriju. Kada sektor bezbednosti ne funkcioniše i kada se krivično pravo primenjuje selektivno, društvo neminovno klizi u anarhiju.
On se potom osvrnuo na pogubnu praksu partijskog kadriranja koja je, prema njegovim rečima, kulminirala u poslednjoj deceniji, dok je vrh vlasti ignorisao bezbednosne strukture.
- Nisam ličan i ne volim da targetiram ljude, ali moramo govoriti činjenicama. Od 2015. godine svedočili smo talasu nepravednih smena visoko rangiranih profesionalaca u MUP-u na osnovu glasina i podmetanja. Na njihova mesta postavljani su ljudi sa iskustvom iz ugostiteljstva ili trgovine. Problem je što politički vrh često nema vremena da se bavi dubinskim bezbednosnim procesima, već je fokusiran na spoljnu politiku. Oko njih se stvara krug poltrona - po modelu koji pamtimo još iz devedesetih, koji plasiraju nerealnu sliku, dok profesionalizam u policiji i državnoj bezbednosti decenijama nezaustavljivo opada- poručio je Milović.
Kao direktan primer nestručnosti na odgovornim mestima, Milović je naveo slučaj privedenog Marka Krička, objašnjavajući kako se nespremni kadrovi uvlače u visoku politiku i zloupotrebe.
- Uzmimo za primer hapšenje Marka Krička. Znam tog čoveka, a njegov otac je bio izuzetan i cenjen policajac. Međutim, sam Kričak nema policijsko obrazovanje - ne poznaje elementarnu razliku između prekršaja i krivičnog dela, zakonska ovlašćenja, niti operativne metode ispitivanja. On je jednostavno postavljen na mesto za koje nije imao kvalifikacije, i verujem da tek sada shvata u šta je uvučen.
Opisujući kako zakon omogućava zlostavljanje i uklanjanje nepodobnih policajaca, pukovnik je izneo i sopstveno iskustvo nakon smene sa mesta savetnika direktora policije.
- Sve to omogućava Zakon o policiji, koji je skrojen po meri jednopartijskog sistema. Na primer, načelnik Uprave kriminalističke policije formalno komanduje armijom od blizu 10.000 inspektora širom Srbije. Zamislite apsurd u kom takvoj sili nametnete rukovodioca bez adekvatne struke i dana operativnog iskustva. Ukoliko se iko usprotivi, sistem ga momentalno kažnjava. Ja sam to lično iskusio: 2015. godine sam sa pozicije savetnika direktora premešten među vatrogasce. Proveo sam pet i po godina na tom radnom mestu, na 'belom hlebu', u poslu koji izuzetno poštujem, ali za koji nisam bio obučen. Epilog je bio taj da sam tužio MUP, dobio spor i naplatio visoku odštetu - a sve su to na kraju platili građani Srbije kroz budžet, dok niko od nalogodavaca nije snosio posledice - objasnio je Milović.
On je dodao da se poluge pritiska u policijskim redovima i dalje koriste kao efikasno sredstvo ucene i disciplinovanja savesnih operativaca.
- Taj mehanizam i dalje traje: ako se kao profesionalac usprotivite nezakonitom nalogu novopostavljenog rukovodioca, on u roku od sat vremena može da vam potpiše premeštaj u Zaječar ili Pirot, sa ciljem da vam slomi integritet i uništi karijeru.
Kao jedino trajno rešenje za bahatost na državnim funkcijama i praksu da građani plaćaju tuđe cehove, advokat Slijepčević je na kraju poručio da se odgovornost mora svesti na lični džep funkcionera.
- Kada rukovodilac donese nezakonito rešenje koje padne na sudu, odštetu ne smeju da plaćaju građani iz budžeta, već funkcioner lično, imenom i prezimenom, kako zakon o obligacijama i propisuje. Tek kada neodgovorni pojedinci budu sudski naterani da iz svog džepa vrate milione državi i kada se njihova imena javno objave, sistem će proraditi. Isto važi i za tužioce: njihov posao jeste opasan i težak, ali ako ćute na kriminal u vrhu vlasti, to nije samo kukavičluk, već krivično delo nečinjenja.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama MONDO Inc uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
BONUS VIDEO: