ČEDA I ZORICA NEĆE OD MILENE NI ZA ŽIVU GLAVU Ove rode ne lete na jug i ne mare za Afriku a kad su gladne kucaju joj na vrata FOTO
Foto: RINA

one i zimuju u Kovilju

ČEDA I ZORICA NEĆE OD MILENE NI ZA ŽIVU GLAVU Ove rode ne lete na jug i ne mare za Afriku a kad su gladne kucaju joj na vrata FOTO

Srbija -

KOVILJ - Rode su se opet vratile u Kovilj, mesto u Južnobačkom okrugu za koje se može reći da je najbogatije ovim pticama selicama tokom toplih dana. Međutim, iz jednog seoskog domaćinstva one nikad ne odlaze, već tu borave tokom čitave godine.

Čeda i Zorica su kućni ljubimci Milene Skorupan, žive u dvorištu, tu provode i leta i zime, ne mareći za vrelom Afrikom.

Čedo i Zorica, rode
foto: RINA

„Jednu je unuk doneo pre osam godina, bila je jako mala i povređena. Uspela sam nekako da joj spasim polomljeno krilo, vezala ga tankim koncem i ono je zaraslo. Od tada roda nigde ne ide iz dvorišta i jako se vezala za nas, druga je na imanju četiri godine. Nadenuli smo im naša imena, odazivaju se i regauju na naš glas, ali su jako uznemireni ako dođu u kontakt sa drugim ljudima, uplaše se“, kaže Milena.

Čedo i Zorica, rode
foto: RINA

Čedo je stariji, a Zorica je mlađa. Kako kaže ova Koviljčanka, još uvek nisu postali ljubavni par iako bi to oni voleli. U zimskim danima ove dve rode ne čekaju vlasnike da ih nahrane, već same kljunovima kuckaju na vrata i traže obrok.

Čedo i Zorica, rode
foto: RINA

„Hranimo ih giricama, mlevenim mesom, ali obožavaju i pileći parizer. To im sitno nasecakam i tako ručaju. Navikla sam ih čak i na kukuruz. Komšije često dođu da vide naše rode, u planu je da ih obiđu i učenici jedne osnovne škole. Zorica može da poleti, ali Čeda teško. Mislim da kad bi ih pustili u prirodu da se uopšte ne bi snašli. Slažu se dobro i sa kokoškama, psima i mačkama u našem dvorištu uvek je veselo“, kaže Milena.

Osim Čede i Zorice koje ne lete u toplije krajeve, Kovilj je mesto gde skoro i da nema stuba električne nergije, a da na njemu rode nisu svile svoje gnezdo. Meštani ovog sela nadomak Novog Sada sa velikom pažnjom čuvaju i stari hrast za koji kažu da se u njegovoj krošnji nalazilo najstarije gnezdo na Balkanu, a i danas se tu mogu videti ove dugonoge ptice.

Prema rečima Koviljčana rode mnogo su važne za njihovo seli, jer im donose mnogo toga, a pre svega turiste. Prati ih i misterija, jer one svake godine početkom marta dolaze, a odlaze krajem avgusta. Ali, još uvek niko nije video ni kada odu, ni kada dođu. Samo odjednom osvanu u gnezdu i to svaka na svom.

(Kurir.rs/RINA)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track