Oca mu ubili na Vaskrs, stric poginuo sa 20 godina, a deda se ubio od tuge: Sveštenik Dalibor imao je 12 godina kada mu je rat uzeo sve
- Dalibor se seća da je njegova majka na Vaskrs došla na selo, ne znajući ništa o sudbini supruga.
- U ratu je izgubio i strica Mladena, a deda je, ne mogavši da podnese porodičnu tragediju, nekoliko godina kasnije izvršio samoubistvo.
Sveštenik Dalibor Đekić imao je samo 12 godina kada je na pravoslavni Vaskrs, 26. aprila 1992. godine, tokom napada hrvatsko-muslimanskih snaga na naselje Čardak kod Dervente, nestao njegov otac Slobodan.
Porodica ga je mesecima tražila, nadajući se da je živ, sve dok njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni u masovnoj grobnici na Čardaku.
"Nije mogao da podnese gubitak oba sina"
U ratu je izgubio i strica Mladena, koji je poginuo sa svega 20 godina. Njegov deda, ne mogavši da podnese gubitak oba sina, nekoliko godina kasnije oduzeo je sebi život.
Dalibor se seća da je njegova majka na Vaskrs došla na selo, ne znajući ništa o sudbini supruga. Slobodan se vodio kao nestao, a porodica je svaku vest o razmeni dočekivala sa novom nadom i pokušavala da sazna gde se nalazi.
- Gde god se čuje za neku razmenu, ide se na razmene, čekaš, nosiš slike, pokazuješ. Majka ide, tetke… Uđe čovek, pokaže sliku, kaže: "Znam ga sto posto, evo ga, u tom je logoru zatvoren." I sve tako, nadaš se od razmene do razmene - priseća se Dalibor.
"Tela su pobacana u grobnicu, ocu je bila zamotana glava"
Nada je trajala sve dok nije otkrivena masovna grobnica na Čardaku. Prizor koji je zatekao i saznanja o očevoj sudbini ostavili su pitanja na koja nikada nije dobio odgovor.
- Oni su tu u grobnici samo onako pobacani. Mom ocu je posebno zamotana glava, pogođen je u glavu. Kao da je neko posebno zamotao glavu. Pokušavao sam da se raspitam, da saznam ko je to možda uradio, ali, naravno, to nikad nisam saznao. Možda neko ko ga je poznavao - svedoči Dalibor.
Porodična tragedija i spoznavanje vere
Gubitak oca i strica, kao i porodična tragedija koja je usledila, obeležili su Daliborovo detinjstvo. Ipak, kroz školovanje i spoznavanje vere, postepeno je izgrađivao odnos prema stradanju koji nije zasnovan na mržnji.
- I onda kroz tu svoju školu, kroz spoznavanje vere, naučim da u tom svom bolu koji je zadesio mene i moju porodicu, da ja u tom svemu ne tražim mržnju, već da tražim smisao - poručuje Dalibor Đekić.
Kompletno svedočanstvo sveštenika Dalibora Đekića dostupno je na stranici Memorijalnog centra Republike Srpske.