Slušaj vest

Imao je samo 19 godina kada je njegov život prekinut na ratištu, ali je iza sebe ostavio priču o hrabrosti, odanosti i prijateljstvu koju njegovi saborci ni decenijama kasnije ne zaboravljaju. Dragan Milićević Mrga bio je jedan od najmlađih komandanata, mladić koji je uvek išao tamo gde je bilo najteže i koji se iz svoje poslednje bitke nikada nije vratio.

Iza njegovog kratkog života ostali su duboki tragovi za sećanja i priču onih koji su ga poznavali, koji su se sa njim družili. Dragan Milićević Mrga, junak koji je otišao u večnost, a da ni dvadeset godina nije nabrojao. Ako je neko predodređen da bude junak, onda je to on, mladić koji je imao život prepun trnja i mladalačke neizvesnosti, buran i dinamičan, a na kraju, i pored svega, izuzetno uspešan i častan.

Usamljeno detinjstvo

Mrgin život imao je dva poluvremena. Jedno, ono dečačko, trnovito i usamljeno, bez roditeljske ljubavi i nege, i drugo, vreme vojnikovanja, koje mu je donelo mnogo druženja, prijateljstva i slave. Postao je cenjen borac i komandir u jedinici koja je pronela slavu srpske borbe širom ratišta.

Posle ovih operacija, od interventnih vodova Kiseljaka, Lokanja i Pilice, formirana je interventna četa "Sever" koju je predvodio starešina Milan Stanojević. Stvaranjem Podrinjskog odreda specijalnih snaga, četa "Sever" ulazi u njegov sastav, a Mrga, iako sa samo sedamnaest godina i bez odsluženja vojske, postaje komandir voda na predlog upravo pomenutog starešine.

- Bio sam svestan njegove mladosti, ali i iskazane sposobnosti koju je pokazao u prvim akcijama u kojim je učestvovao. Stekao je dosta iskustva i rutine, a hrabrosti mu nije ni falilo. Svoje zadatke je izvršavao na vreme i na najbolji način. Njega je krasilo i izuzetno poštenje i iskrenost, i kada je nešto rekao, znam da je i bilo tako, opravdanja i izvlačenja nije tražio - ispričao je svojevremeno starešina Stanojević.

Mrgina poslednja bitka

Iz stroja srpskih junaka otišao je Dragan Milićević Mrga, jedan od najmlađih i najhrabrijih komandira u srpskoj vojsci. Sa svojim "Vukovima" stizao je uvek gde je bilo najteže, pa je i Srebrenica bila njegova poslednja, teška bitka i pobeda kojoj se mnogo radovao.

Rođen je u Kiseljaku i vrlo mlad je osetio svu težinu usamljenosti. Njegovo detinjstvo žrtvovano je neuspelim brakom njegovih roditelja. Majku je retko viđao, a oca upoznao tek godinu dana pre njegove smrti na sarajevskom ratištu. Iz ovog vremena prijatne uspomene vežu ga samo za deda Žarka koji ga je gajio do 12-te godine, kada je i bez njega ostao. Iz takvog detinjstva izrastao je mladić besprekornog ponašanja, iskren i pošten, odan svom poslu.

Golobradi komandir

Kada je počeo rat, Mrga se nalazio u Valjevu gde se školovao i radio. Vratio se u rodni Kiseljak, pa iako ni vojsku nije odslužio, priključio se u redove branilaca. Voleo je oružje više od svega, a i ono mu je išlo od ruke. I pored toga, prijem u jedinicu išao je dosta teško, zbog njegove mladosti, pa je na vlastiti rizik postao borac sa 16 godina.

Prve borbene akcije pokazale su da oni koji su sumnjali u njega nisu bili u pravu. Mrga je izrastao u pravog borca, mudrog, hrabrog i disciplinovanog. Posle provedenih mesec dana na liniji sa Draganom Tekićem, prešao je u interventi vod tadašnjeg Trećeg bataljona. Sledile su prve žestoke akcije, na Žlijepcu, blizu Jošanice, 23. decembra 1992. godine, pa onda na oslobađanju Kamenice, Džafinog kamena, Konjević Polja i drugih ratišta u kojima se iskalio u pravog junaka.

Sa "Vukovima sa Drine" nastavio je sve uspešniju boračku karijeru. Jurišao je uvek među prvima, pa i u Srebrenici, rame uz rame sa Zengom, Maksom, Pumom i Brzim. 

Pogibija

- Za vreme napada na Baljkovici stalno smo se čuli motorolom. Jednog momenta mi se javio i rekao da su odsečeni, i ja sam mu poslao grupu za povezivanje. Međutim, od tog javljanja više ga nisam čuo, a posle desetak minuta na njegovu motorolu javio se turčin. Bilo mi je jasno da je poginuo, što se kasnije i potvrdilo - ispričao je komandant Legenda, pa nastavio:

- Mrga je bio takav, hrabar i uporan, pred neprijateljem se nikad nije povlačio bez nečijeg odobrenja. I kad je to činio, uvek je ostajao poslednji, omogućavajući svojim borcima da se izvuku. To ga je i koštalo života. Malo je takvih junaka.

Njegove vojničke sposobnosti cenio je i neprijatelj, pa se tako 16. jula i na njihovim vezama moglo čuti da je "poginuo jedan veliki ćetnik". Ispostavilo se da su muslimani mislili na Mrgu.

Kurir/Boro Miljanović/Revija 92