"Poginuo je jedan veliki četnik": Čak mu je i neprijatelj odao priznanje - Dragan Milićević Mrga sa 17 godina postao komandir a sa 19 poginuo
- Dragan Milićević Mrga postao je komandir sa 17 godina, iako nije služio vojsku, a brzo je stekao ugled hrabrog i poštenog borca.
- Poginuo je sa 19 godina u borbama kod Srebrenice, tokom napada na Baljkovici, kada je ostao odsečen sa svojim ljudima.
Imao je samo 19 godina kada je njegov život prekinut na ratištu, ali je iza sebe ostavio priču o hrabrosti, odanosti i prijateljstvu koju njegovi saborci ni decenijama kasnije ne zaboravljaju. Dragan Milićević Mrga bio je jedan od najmlađih komandanata, mladić koji je uvek išao tamo gde je bilo najteže i koji se iz svoje poslednje bitke nikada nije vratio.
Iza njegovog kratkog života ostali su duboki tragovi za sećanja i priču onih koji su ga poznavali, koji su se sa njim družili. Dragan Milićević Mrga, junak koji je otišao u večnost, a da ni dvadeset godina nije nabrojao. Ako je neko predodređen da bude junak, onda je to on, mladić koji je imao život prepun trnja i mladalačke neizvesnosti, buran i dinamičan, a na kraju, i pored svega, izuzetno uspešan i častan.
Usamljeno detinjstvo
Mrgin život imao je dva poluvremena. Jedno, ono dečačko, trnovito i usamljeno, bez roditeljske ljubavi i nege, i drugo, vreme vojnikovanja, koje mu je donelo mnogo druženja, prijateljstva i slave. Postao je cenjen borac i komandir u jedinici koja je pronela slavu srpske borbe širom ratišta.
Posle ovih operacija, od interventnih vodova Kiseljaka, Lokanja i Pilice, formirana je interventna četa "Sever" koju je predvodio starešina Milan Stanojević. Stvaranjem Podrinjskog odreda specijalnih snaga, četa "Sever" ulazi u njegov sastav, a Mrga, iako sa samo sedamnaest godina i bez odsluženja vojske, postaje komandir voda na predlog upravo pomenutog starešine.
- Bio sam svestan njegove mladosti, ali i iskazane sposobnosti koju je pokazao u prvim akcijama u kojim je učestvovao. Stekao je dosta iskustva i rutine, a hrabrosti mu nije ni falilo. Svoje zadatke je izvršavao na vreme i na najbolji način. Njega je krasilo i izuzetno poštenje i iskrenost, i kada je nešto rekao, znam da je i bilo tako, opravdanja i izvlačenja nije tražio - ispričao je svojevremeno starešina Stanojević.
Mrgina poslednja bitka
Iz stroja srpskih junaka otišao je Dragan Milićević Mrga, jedan od najmlađih i najhrabrijih komandira u srpskoj vojsci. Sa svojim "Vukovima" stizao je uvek gde je bilo najteže, pa je i Srebrenica bila njegova poslednja, teška bitka i pobeda kojoj se mnogo radovao.
Rođen je u Kiseljaku i vrlo mlad je osetio svu težinu usamljenosti. Njegovo detinjstvo žrtvovano je neuspelim brakom njegovih roditelja. Majku je retko viđao, a oca upoznao tek godinu dana pre njegove smrti na sarajevskom ratištu. Iz ovog vremena prijatne uspomene vežu ga samo za deda Žarka koji ga je gajio do 12-te godine, kada je i bez njega ostao. Iz takvog detinjstva izrastao je mladić besprekornog ponašanja, iskren i pošten, odan svom poslu.
Golobradi komandir
Kada je počeo rat, Mrga se nalazio u Valjevu gde se školovao i radio. Vratio se u rodni Kiseljak, pa iako ni vojsku nije odslužio, priključio se u redove branilaca. Voleo je oružje više od svega, a i ono mu je išlo od ruke. I pored toga, prijem u jedinicu išao je dosta teško, zbog njegove mladosti, pa je na vlastiti rizik postao borac sa 16 godina.
Prve borbene akcije pokazale su da oni koji su sumnjali u njega nisu bili u pravu. Mrga je izrastao u pravog borca, mudrog, hrabrog i disciplinovanog. Posle provedenih mesec dana na liniji sa Draganom Tekićem, prešao je u interventi vod tadašnjeg Trećeg bataljona. Sledile su prve žestoke akcije, na Žlijepcu, blizu Jošanice, 23. decembra 1992. godine, pa onda na oslobađanju Kamenice, Džafinog kamena, Konjević Polja i drugih ratišta u kojima se iskalio u pravog junaka.
Sa "Vukovima sa Drine" nastavio je sve uspešniju boračku karijeru. Jurišao je uvek među prvima, pa i u Srebrenici, rame uz rame sa Zengom, Maksom, Pumom i Brzim.
Pogibija
- Za vreme napada na Baljkovici stalno smo se čuli motorolom. Jednog momenta mi se javio i rekao da su odsečeni, i ja sam mu poslao grupu za povezivanje. Međutim, od tog javljanja više ga nisam čuo, a posle desetak minuta na njegovu motorolu javio se turčin. Bilo mi je jasno da je poginuo, što se kasnije i potvrdilo - ispričao je komandant Legenda, pa nastavio:
- Mrga je bio takav, hrabar i uporan, pred neprijateljem se nikad nije povlačio bez nečijeg odobrenja. I kad je to činio, uvek je ostajao poslednji, omogućavajući svojim borcima da se izvuku. To ga je i koštalo života. Malo je takvih junaka.
Njegove vojničke sposobnosti cenio je i neprijatelj, pa se tako 16. jula i na njihovim vezama moglo čuti da je "poginuo jedan veliki ćetnik". Ispostavilo se da su muslimani mislili na Mrgu.
Kurir/Boro Miljanović/Revija 92