Halo, moram hitno na poligraf! Kad mogu da dođem sa devojkom kod vas u policiju da idem na poligraf kako bih joj dokazao da je volim? Ovako mi ne veruje. Ne znam šta da radim, to je, verujte, jedini način da joj dokažem.
Ovaj neobični zahtev uputio je jedan Beograđanin policiji pozivom na broj 192, a koji je samo jedan od oko 1.200 poziva koje dnevno evidentira Operativni centar (OC) beogradske policije.
Posebne želje
Potpukovnik policije Dragana Stevanović Obradović, šef smene Dežurne službe PU za Grad Beograd, kaže za Kurir da se neretko događa da građani pozivaju 192 kako bi prijavili ili zatražili nešto što nema nikakve veze sa radom te službe.
- Ti pozivi su simpatični i uvek nas nasmeju. Građani zovu i pitaju za red vožnje autobusa, raspituju se za kupovinu karata za koncert. Smatraju da smo mi služba koja sve to treba da zna - kaže Dragana.
Ona dodaje da zovu i mlađi i stariji, a da mnogi imaju posebne želje.
- Sećam se poziva kada je mladić zvao, rekla bih da je bio uznemiren, objasnio je da mu je pobegao poslednji autobus i tražio patrolu da ga odveze kući jer ne sme roditeljima na oči. Ponekad zovu stariji sugrađani samo da nam požele dobro jutro, dobar dan ili laku noć. Pošto se uglavnom na telefon javljaju policijske službenice, dešava se da nas zovu starije gospođe i daju nam recepte za kolače - kaže sagovornica.
Kako kaže, ljudi treba da znaju da je 192 broj koji se zove isključivo ukoliko im je bezbednost ugrožena i da linija za takve slučajeve mora da bude stalno dostupna.
- Apelujemo da se broj ne zloupotrebljava, jer je često brzina naše reakcije izuzetno bitna, od nje zavisi da li ćemo nekom spasti život - upozorava ona, podsećajući da oni rade 24 sata, 365 dana u godini.
Hitno postupanje
Ona objašnjava da u toku razgovora sa građanima policijski službenik koji prima poziv procenjuje hitnost postupanja u datoj situaciji.
- Kada se prijavljuje da je došlo do upotrebe vatrenog oružja ili su izvršena najteža krivična dela, kada je došlo do narušavanja javnog reda i mira u većem obimu, težih saobraćajnih nezgoda, požara većih razmera i događaja u kojima ima povređenih, zahteva se hitno postupanje, pa se prikupljene informacije odmah prenose radio-vezom patroli koja je najbliža datoj adresi. Kada to zahteva data situacija, upućeni smo na saradnju sa ostalim hitnim službama, tj. 194 - Hitna pomoć, i 193 - vatrogasci - objašnjava Dragana.
Oči i uši grada
NAJMODERNIJA OPREMA
Zahvaljujući najmodernijim kamerama i telefonu 192, s pravom se može reci da zaposleni u Operativnom centru predstavljaju oči i uši grada.
- Opremljeni smo najmodernijim sistemom video-nadzora, koji se nadograđuje, sada imamo preko 200 kamera koje pokrivaju Beograd, a biće ih i više, koje će umnogome olakšati rad. Nisu retki slučajevi da zahvaljujući video-nadzoru vrlo brzo rasvetlimo prijavljena krivična dela i pronađemo izvršioce - objašnjava Dragana Stevanović Obradović.
Žene vode centar
UVEK SMO SPREMNE
Dragana Stevanović Obradović ističe da su joj neposredni saradnici, njen zamenik i pomoćnik, takođe policijske službenice i da je to jedinstven slučaj u OC PU za Grad Beograd, a možda čak i na nivou MUP. Navodi da su za uspešnu realizaciju poslova najvažniji međusobno poverenje, ažurnost i preciznost, bez obzira na težinu posla.
- Nekada je nemoguće objasniti pod kakvom tenzijom radimo i sa kojom količinom adrenalina, ali moramo biti spremni uvek. Nas tri radimo relativno dugo zajedno i razumemo se pogledima. Ovo je služba u kojoj se radi sada i odmah - navodi Dragana.
(Kurir.rs / Jelena Rafailović / Foto:Ana Paunković ,Shutterstock)