NIJE LAKO BITI HRVAT I IGRATI USTAŠU LUBURIĆA... Kako su Reneu Bitorajcu i hrvatskim (nažalost i srpskim) glumcima Vučić i Srbija postali savršen alibi za sve
Retko šta može toliko da ogoli suštinu licemerja kao obraćanje politički ostrašćenih glumaca. Novi povod za jeftino političarenje dalo je ostvarenje Lordana Zafranovića "Zlatni rez 42: Djeca Kozare", film o najstrašnijem srpskom stratištu i ustaškim zločinima koji su decenijama čekali ekranizaciju.
Deo srpskih glumaca i reditelja bojkotuje Fest, koji su otvorila "Djeca Kozare", a politički bojkot pokušali su da predstave kao solidarnost sa hrvatskim glumcima koji navodno dobijaju pretnje zbog učešća u ovom filmu. Međutim hrvatski glumci su ih demantovali rekavši da je njihov bojkot povezan sa opstrukcijom glumaca iz Srbije!
Čak ih je demantovao i jedan od glavnih glumaca u filmu Rene Bitorajac, rekavši da mu niko nije pretio i da hrvatski glumci ne žele "sudjelovati u političkoj propagandi za koju će se film očito iskoristiti prema mnogim najavama".
No, da razjasnimo nešto - politička propaganda u vezi s "Djecom Kozare" dolazi isključivo od strane Hrvatske i glumaca iz Srbije (nažalost).
Hrvatski glumci se svojoj javnosti moraju pravdati za uloge u filmu, uloge ustaša, koljača iz Jasenovca. Čini se da im je bojkot premijere u Beogradu od strane srpskih kolega dao dobro opravdanje da se ne pojave na Festu.
Rene Bitorajac takođe nije došao na premijeru (bio je u Beogradu početkom godine na premijeri filma "Svadba"). On javno govori o svojoj odluci da igra ozloglašenog ustaškog zapovednika i koljača Maksa Luburića, koji je dizajnirao i uspostavio sistem logora Jasenovac, direktnog zapovednika masovnih pokolja srpskog stanovništva u jugoistočnoj Lici početkom jula 1941. godine.
Bitorajac u svom obraćanju na Fejsbuku kaže kako je ulogu Luburića prihvatio jer je reč o "izazovu" i istorijskoj ličnosti koju "nije mogao lako propustiti ni sa ljudske strane", ali onda naglo skreće s teme umetnosti i stiže na teren politike. I naravno, ko je dežurni krivac za sve njegove profesionalne nelagode? Srbija, njene političke prilike i doskorašnji predsednik Aleksandar Vučić.
Bitorajac optužuje srpsku stranu za politizaciju i propagandnu zloupotrebu filma, tvrdeći da je ostvarenje iskorišćeno u političkoj kampanji.
- Mi smo taj film snimali 2023. godine kada su okolnosti u Srbiji bile nešto drugačije nego danas. Tada nije bilo studenata, nije bilo ćacija i retorika je nešto drugačija. Ugovor tada potpisujemo sa uglednom producentskom kućom Minakord medija Željka Joksimovića, dakle ni sa kakvim Dodikom, Vučićem i ovim što nam se danas pripisuje - govori Bitorajac na Fejsbuku.
Dalje kaže kako se film montirao tri godine...
- I na kraju se bezočno zloupotrebljava u političkoj kampanji jedne stranke i jednog čoveka.To prepoznaju i srpski glumci i reditelji i traže da se film povuče sa FEST-a. Međutim, kako se to nije dogodilo jedina opcija svih aktera bila je to osuditi i da se ne pojavimo na premijeri filma. Niko od nas nije mogao pretpostaviti da će se umetničko delo iskoristiti u propagandne svrhe jedne stranke. Iako film i dalje nisam pogledao, smatram da je tema veoma važna i da bi bilo dobro prikazati taj film na svim ovim prostorima - rekao je Bitorajac.
Međutim, činjenice govore potpuno suprotno. Niko iz političkog vrha Srbije nije zloupotrebio film "Djeca Kozare".
Aleksandar Vučić je o ovom ostvarenju govorio sa dubokim poštovanjem prema žrtvama, istakavši tek tolikoda je imao čast da film pogleda pre premijere i da "srpski narod, na žalost onih koji su želeli da Jasenovac ne bude zapamćen, ima režisere koji su snimili filmove koji govore o tome šta se u Jasenovcu dešavalo".
Ništa više i ništa manje od toga. Nije bilo političkih parola, niti je državni vrh Srbije prisustvovao premijeri filma na otvaranju FEST-a u Sava centru, upravo da bi se izbegla svaka vrsta politizacije.
Ako je iko u ovoj priči politički zloupotrebio film i stradanje na hiljade nevinih ljudi, onda je to Hrvatska, hrvatski glumci i deo njihove sabraće iz Srbije. Oni su u ekranizovanoj priči o kozaračkoj deci i ustaškim logorima smrti - a svi odreda govore kako film nisu ni pogledali - prepoznali tek još jednu priliku za napad na zvanični Beograd i Srbiju. Iz Srbije su zatim, razumljivo, došli odgovori na napade.
Reneu Bitorajcu svakako treba odati priznanje za hrabrost što je prihvatio da glumi Maksa Luburića, tvorca pakla u Jasenovcu, lično odgovornog za zverstva nad srpskim, romskim i jevrejskim narodom. Nesumnjivo je glumački izazov bio igrati sopstvenog sunarodnika koji je ostao upamćen po najgorim zločinima u istoriji ovih prostora.
A analizu političkih prilika u Beogradu neka ipak prepustiti drugima. Kada se ugase reflektori, stišaju buka i bojkoti, komentari na društvenim mrežama, ostaje samo film i gorka istina o Kozari i Jasenovcu koji će nadživeti sve političke računice.
