Slušaj vest

Politički analitičar i urednik Nove srpske političke misli (NSPM) Đorđe Vukadinović smatra da Studentski pokret ima drugačiju startnu poziciju od opozicije koja je posle 5. oktobra 2000. godine došla na vlast, ali upozorava da će očuvanje jedinstva biti jedan od izazova.

U razgovoru za nedeljnik NIN, Vukadinović je ocenio da su studenti u specifičnoj poziciji jer, za razliku od DOS-a, iza sebe nemaju već formirane velike stranke, njihove lidere i razvijenu stranačku infrastrukturu.

- To ne znači da među njima nema različitih ideoloških pozicija i ambicija, ali imaju mogućnost da izbegnu neke od najvećih zamki u koje je upao DOS. Od međusobnih odnosa unutar pobedničkog bloka zavisiće uspešnost čitavog procesa preuzimanja vlasti. To je bio jedan od ključnih problema i 5. oktobra - rekao je Vukadinović.

On je ocenio da su dve ključne greške DOS-a bile "preveliko i naivno poverenje u spoljni faktor i njegovu dobronamernost".

- Ljudi iz DOS-a verovali su da je glavni problem u odnosima Srbije sa Zapadom bio Milošević i da će njegovim odlaskom nestati problemi sa susedima i međunarodnom zajednicom. Potcenili su egoizam, cinizam i brutalnost međunarodne politike. Druga velika greška bio je ulazak u kombinacije sa bivšom vlašću, uz međusobne sukobe i prerano razilaženje. Studenti ne bi smeli da ponove te greške i da ulaze u dilove sa delovima bivšeg režima - smatra Vukadinović.

peti-oktobar-5.oktobar-revolucija-prevrat-dos.jpg
Petog oktobra 2000. pao je Slobodan Milošević Foto: Pro

Međutim, upravo bi pitanje jedinstva moglo da postane jedan od najvećih izazova za studentski pokret. Vukadinović kaže da studenti trenutno zauzimaju gotovo čitav politički prostor, ali da je takvo stanje privremeno i da će se vremenom pojaviti jasnije razlike među njima.

- Najveća opasnost jeste da se prerano posvađaju i raziđu, pre nego što demontiraju ostatke bivšeg režima. Ali isto ne valja ni da predugo i na veštački način ostaju zajedno. Iz sadašnjeg pokreta verovatno će nastati najmanje dve ili tri stranke ili političke grupacije. To samo po sebi nije ni strašno ni loše. Problem bi nastao ako bi se to dogodilo pre demontaže čitave režimske hobotnice - smatra Vukadinović i dodaje da bi bilo dobro "da izdrže najmanje godinu do dve".

Studentska lista Radomir Saičić
Štab Studentske liste, izborna noć 25. oktobra 2026. Foto: Dejan Živačević/Tanjug

Posebnu pažnju Vukadinović je posvetio unutrašnjoj strukturi dva politička bloka. DOS su činile već formirane stranke, sa prepoznatljivim liderima, infrastrukturom i različitim interesima, dok studentski pokret okuplja raznorodne društvene i ideološke grupe.

- Studenti su u tom smislu u prednosti. Nemaju unapred formirane velike stranke i lidere sa čitavom stranačkom infrastrukturom i interesnim grupama iza sebe. To ne znači da među njima nema različitih ideoloških pozicija i ambicija, ali imaju mogućnost da izbegnu neke od najvećih zamki u koje je upao DOS - naveo je Vukadinović.

On ne veruje da je za Srbiju realan model dvopartijskog sistema po uzoru na SAD, ocenjujući da je politička stvarnost zemlje suviše složena za takvu podelu. Kao moguće pravce budućeg političkog profilisanja, Vukadinović je naveo tri bloka: evroformistički, centristički i nacionalno-konzervativni.

Politički analitičar kaže da je teret nasleđa prethodne vlasti koji će preuzeti Studentska lista "ogroman" i da će se njegove posledice - u različitim segmentima društva, od nacionalne i državne politike do ekonomije - tek pokazati.

- Drugi veliki problem su nejasne veze sa sivom i podzemnom sferom kriminala. To je čitava hobotnica sa kojom će nova vlast tek morati da se suoči - rekao je Vukadinović.

O plenumima: Kontrolna funkcija u prelaznoj fazi

On je komentarisao i studentske plenume, tela nastala na fakultetima, preko kojih su pokrenuti protesti, blokade fakulteta i građena čitava organizacija. Plenumi su izabrali kandidate na Studentskoj listi, a svi kandidati potpisali su poseban dogovor, izjavu o odgovornosti i prohramski minimum prema studentskom pokretu. 

Od tada je glavno pitanje ko donosi odluke: da li i dalje plenumi odlučuju o svemu ili poslanici i budući ministri imaju zakonsku samostalnost.

Đorđe Vukadinović misli će plenumi vremenom sve više postajati neka vrsta savetodavnog tela, glavnog odbora ili saveta pokreta. 

- Teško je očekivati da neposredna demokratija može da opstane u okolnostima u kojima se svakodnevno moraju donositi odluke i vršiti vlast. Ipak, nije loše da se makar u prelaznoj fazi zadrži neka kontrolna funkcija. Važno je pronaći model u kojem će postojati i funkcionalna vlast i mehanizam njene kontrole - zaključio je.

(NIN)