Kolaju priče da Rtanj pohode čak i vanzemaljci, bilo je i dana kad su se tu, pod Šiljkom iliti piramidom od brda, i od smaka sveta sklanjali. A danas silni pohode Svetilište, da se nakupe dobre energije. Kamenje na Vrelu odavno je izlizano - svi bi da osete elektromagnetno zračenje i okrepe se. Dan je lep, al' sunce zubato. Na kamenju i grupa Leskovčana, dece na sve strane. Biljana Stojilković, učiteljica, ne mrda s velikog oblog kamena. Nekih pet minuta je tu.
- Ljudi, meni trnu ruke. Skroz, od ramena pa naniže. Evo, krenula leva, pa sad i desna! - povika. - Ma, ajde. Sad ti radi sugestija - Jelena će, "uljez" međ južnjacima. - Ma trne, boli. Neke igle idu... - ona će. - Noge su mi još ledenije. Zalediće se skroz - ču se Milica. - Mama, mama, meni je hladno! - eto je Jovana. - Pa, beži, šetaj da se zagreješ! Ode, pokupi i brata, on joj je verni trabant. - Eee, idemo i mi - začuše se muški glasovi. Polako izlaze. Tu su sto i klupa. Noć je bila teška za stolom s kariranim stolnjakom. Valja malo sesti. Maleni Gojko dreči. Neće korak napred, a neće ni nazad. Ovi što kupe energiju u Svetilištu već kolutaju očima. Al' tata Vladimir ne popušta. Ne mrda s klupe. Pa ko više izdrži... - Joj, i meni desna ruka trne - Jelena će iz Kraljeva, drugi "uljez" na "južnoj pruzi". - Stigla te sugestija - dobacuje ona prva Jelena. - Ja baš ništa ne osećam - Dragana će, Leskovčanka sa adresom u Pančevu.
- Eeeee, neke igle mi idu kroz dva prsta desne ruke - eto ga opet neverni Toma od Jelene, pa nastavi: - Ma, to je samo sugestija. Gore, iznad, beli se Šiljak. Uživanje.
Prođe i 15 minuta. Valja da se izlazi. Jer, pravilo kaže ne smeš biti duže od 15-20 minuta, i to samo dva dana zaredom. Pa sledeći krug tek za 15 dana. "Energija je jaka."
Meštani Naš je ceo Rtanj
Jelena, koja od minulog leta vodi jedan konak na Rtnju, veli da su gosti oduševljeni Vrelom i da tamo stvarno "nešto ima". - Jeste da sam išla jednom, ali ja s prstima na rukama problem više nemam. Da li je do Vrela ili je do samog Rtnja, ne znam, ali ovde neka magija postoji, moji prsti "štrikaju" - veli Jelena, dok meštanka u prolazu dobacuje: - Eee, mi od posa o tome pojma nemamo. To vole gosti. A mi imamo naš Rtanj. Ceo. U tom sa šerpom nailazi jedan gazda: - Ma, mani, tamo samo zadnjica strada, na ladnom kamenu - smeje se.
Smenu preuzimaju Beograđanke. Drugarice uhvatile koji dan da same uživaju u prirodi i magičnoj energiji. - Ne osećam ništa. Ovde jeste elektromagnetno polje jako. I to je čista fizika, ništa drugo. Al' meni je najjači vazduh. Astmatičar sam i na Rtnju prodišem - veli Marija.
Narod priča i da čovek ovde oseti strujanje, bol, trnjenje baš tamo gde ima neki problem. A možda ga i ne zna. - Velika je hladnoća u stopalima. Gotovo nepodnošljiva - Gaga će, dok Majda oseća toplotu u grudima. - Pušač sam, možda ima veze s tim - ona će. - Evo, sad je i neki pritisak u grudima. Al' pre svega osećam pozitivnu energiju - nasmeja se Gaga. I zaista, pozitivna energija je na svakom koraku. A i kako ne bi bila kad je oko tebe dobro društvo, priroda, čist vazduh, domaća hrana... A posao daleko...
(Kurir.rs/J. S. Spasić)