ALEKSANDRA JERKOV: Dogodine na Tajvanu
Foto: Lična Arhiva

Srbija i 21. vek

ALEKSANDRA JERKOV: Dogodine na Tajvanu

Lični stav -

Prošle nedelje gotovo neopaženo su prošle dve vesti - jedna je da je Ruskinja Elena Koposova od Bezbednosno-informativne agencije proglašena za pretnju po nacionalnu bezbednost i da će zbog toga biti proterana iz Srbije, a druga je vapaj beloruskog aktiviste i novinara Andreja Gnjota da ne bude isporučen diktatorskom režimu u Belorusiji, gde ga vrlo moguće čeka smrt. Razlozi za proterivanje iz Srbije i izručenje Belorusiji pravno su nepostojeći, nedemokratski, uz kršenje osnovnih ljudskih prava. Elena Koposova živi u Srbiji s porodicom već četiri godine i 2022. je potpisala antiratni apel koji je bio razlog da je BIA označi kao pretnju za bezbednost Srbije, a novinar i poznati protivnik diktatorskog beloruskog režima Andrej Gnjot, koji je zadržan od policije istog momenta kad je kročio u Srbiju i već četiri meseca je u Okružnom zatvoru u Beogradu, nije ni saslušan kad je stigao beloruski zahtev za njegovo izručenje.

Ove vesti vremenski su se poklopile sa izjavom predsednika Aleksandra Vučića, koji je u Kini rekao: „Tajvan je Kina, a na vama je šta, kada i kako ćete to učiniti, tačka.“ I stvarno, tačka. Jer ovom izjavom, kao i eventualnim proterivanjem Koposove i izručenjem Gnjota, Srbija se nedvosmisleno, ko zna koji put, svrstala među one koji podržavaju diktatorske, autoritarne i jednopartijske sisteme i ko zna koji put nepogrešivo stala na stranu suprotnu celokupnom demokratskom svetu i Evropskoj uniji, kojoj navodno teži. U vreme kada sve demokratske zemlje upozoravaju na opasne kineske aktivnosti prema Tajvanu, u vreme kada se u demokratskim zemljama intenzivno povlače opasne paralele između Putinove politike prema Ukrajini i Sijevih pretenzija na Tajvan, u vreme dok kineski zvaničnici prete ratom i vojnom intervencijom koja bi Tajvan vratila pod okrilje Kine, Aleksandar Vučić kao predsednik zemlje kandidatkinje za članstvo u EU odlučio je da podrži ovu kinesku politiku, moguću vojnu intervenciju i budući rat. Baš kao što su, uprkos protivljenjima UN i odlukama Evropskog suda za ljudska prava, Turskoj i Bahreinu izručivani pojedinci koje tamo čekaju samo progon, tortura i smrt, baš kao što uporno izbegava da uvede sankcije Rusiji, koja u Ukrajini čini ratne zločine, ubija civile i razara gradove, Srbija ni ovaj put ne propušta priliku da se svrsta na pogrešnu stranu.

Važno je da cenu ove neodgovorne i opasne politike plaćaju građani, za koje Evropska unija postaje sve nedostižniji cilj. Jer kakvu poruku režim u Srbiji zapravo šalje svojom podrškom ovim režimima? On poručuje da deklarativno radi na pridruženju Srbije Evropskoj uniji, a da zapravo podržava režime koji su u svemu direktno suprotni onom što EU predstavlja i za šta se zalaže.

I to nas dovodi do jednako velikog problema kao i uzroci ovakvog ponašanja. A to su motivi naše vlasti da se pretvaraju da žele članstvo u Evropskoj uniji. Ukoliko gajimo nadu da je moguće koristiti evropske fondove, a širom sveta podržavati diktatore i svoju zemlju voditi po ugledu na njih, grdno smo se prevarili. Evropska unija je pre svega skup vrednosti, a ne bankomat, a kome to nije jasno, ili se pretvara da ne razume - ili za sve ove godine u politici nije naučio baš ništa. I jedna i druga mogućnost su loše za Srbiju.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track