SRBI AGRESORI, ORIJENTALNI I ZAOSTALI HEGEMONISTI: Zapadni mediji su nas ovako gledali i pre početka ratova 90-tih KAMPANJA LAŽI
Foto: Kurir Televizija

DR ALEKSANDAR MITIĆ U USIJANJU

SRBI AGRESORI, ORIJENTALNI I ZAOSTALI HEGEMONISTI: Zapadni mediji su nas ovako gledali i pre početka ratova 90-tih KAMPANJA LAŽI

Politika -

Tokom građanskog rata u Jugoslaviji, izveštavanje zapadnih medija, cenzurisanje podataka i činjenica, manipulacija dezinformacijama, zamagljivanje ili skrivanje istinitosti događaja doveli su do slike Srbije koju je zapad i želeo da stvori. Srbi su bili agresori, zločinci i gubitnici.

Ko stoji iza antisrpskih naslova u vodećim francuskim, britanskim i američkim medijima? Zašto je Medlin Olbrajt egzodus Srba iz Krajine prikrila zločinom u Srebrenici? Kako je Račak zbog jedne pogrešne rečenice postao "zločin protiv čovečnosti"?

Gost "Usijanja" je dr Aleksandar Mitić, predsednik Centra za strateške alternative, dugogodišnji novinar francuske agencije AFP i član Međunarodne komisije o istraživanju zločina nad svim narodima u području Srebrenice.

Aleksandar Mitić, Usijanje
foto: Kurir Televizija

-Vlada Republike Srpske je osnovala tu komisiju, suštinski se radi o dve komisije. Jedna se bavi istraživanjem stradanja Srba u Sarajevu od 91 do 95 godine i nju je predvodio izraelski naučnik Rafael Izraeli. Druga komisija je vezana za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkom regionu od 92 do 95 i nju je vodio čuveni izraelski istoričar Gideon Grajf, jedan od najeminentnijih stručnjaka u svetu za pitanje Aušvica i Jasenovca, objasnio je gost Kurir televizije.

Obe komisije su, kako je opisao, imale više međunarodnih članova i svaki od njih se bavio određenom tematskom celinom, dok je Mitić bio zadužen za medijski deo istraživanja, konkretno istraživanje medijske slike koja je formirana pre početka sukoba u regionu devedesetih.

- Taj moj rad je integrisan i u sarajevskom i srebreničkom izveštaju, zato što daje osnovu za ono što se dogodilo kasnije, za imidž koji je stvoren pre početka rata o protagonistima sukoba, objasnio je Mitić i dodao da je analizirao dva ključna slučaja - izveštavanje ključnih zapadnih medija: londonskih Ekonomista i Tajmsa i pariskog le Monda, od decemra 1990. do juna 1991. godine kada su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost i kada je došlo do otcepljenja SFRJ.

On je analizirao termine vezane za Srbiju, za tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića, Jugoslovensku armiju i narod u celini, kako kod nas, tako i u Hrvatskoj i Sloveniji.

04:09

Dr Aleksandar Mitić u Usijanju

- Rezultati su pokazali da je u Tajmsu 63 dsto termina vezano za Srbe bilo negativno, a svega 3 pozitivno, u Le Mondu 56 odsto negativnih, tri pozitivnih, a slično je bilo i u Ekonomistu, takođe samo tri odsto pozitivno, pritom tu ne mislim afirmativno, već i termine koje nas opisuje kao potencijalne žrtve i opisuju patnju Srba", podsetio je Mikić.

Paralelno sa tim, Slovenci i Hrvati, a kasnije i Bošnjaci, su se tretirali proporcionalno obrnuto.

- Stvorena je jedna negativna slika i to treba naglasiti, da su se pre početka sukoba, pre početka masakara u ratu, Srbi tretirali po pitanju političkih razlika kao hegemonisti, centralisti i iredentisti, a Hrvati i Slovenci žele slobodu od hegemonije, u ekonomskom smislu Srbi žele centalno-planiranu ekonomiju, a ovi drugi tržišnu ekonomiju. U ideološkom smislu Srbi su bili komunisti, Slovenci i Hrvati antikomunisti, u pitanju kulturoliškim razlika Srbi su se tretirali kao militaristi, orijentalni, nekooperativni, tvrdi i zaostali, a Hrvati i Slovenci otvoreni za pregovore, zapadno orijentisani, demokratski i razvijeni i po pitanju istorijskih razloga za sukob Srbi su od kraja I svetskog rata bili hegemonisti, a ovi drugi žrtve srpske hegemonije, zaključio je dr Aleksandar Mitić.

- Zapad je ostao slep na činjenice koji su plasirali Srbi iz Hrvatske i BiH. J0š 1988, 1989, 1990. imamo albanski iredentizam i pokušaj stvaranja Republike Kosovo, to je bilo pristuno u zapadnim medijima tokom 80-ih. U Njujork tajmsu je u to vreme pisano da su Srbi žrtve na Kosovu od strane većinske albanske zajednice, ali se nešto promenilo, možda zbog albanskog lobiranja, ključlni centri njihovi su bili Vašington, NJu Jork i Brisel. i Hrvati Slovenci su imali svoju dijasporu, ali ne treba zanemariti ni geopolitiku i pad komunizma, i tad se Srbi koji se posmatraju kao neko ko je istorijski bliži Rusiji.

Aleksandar Mitić, Usijanje
foto: Kurir Televizija

- Tokom izrade moje magistarske teze boravio sam u Briselu i pričao sam sa jednom diplomatom koliko su mediji nemački uticali na NEmačku da tako jendostrano pomognu Sloveniji i Hrvatskoj, i on je rekao da su mnogo uticali, i da je čak i sam Genšer bio protiv brzopoteznog priznanja, ali da su mediji pritisli i Genšera i rukovodstvo da to urade. Očigledno je da je postojala organizovana aktivnost koja je uticala na izveštavanje medija, bilo je više elemenata, emigracija, crkva, tajne službe, a nemački mediji su gledali paralelu između Baltika i Balkana.

- Mislim da nikome ni na Zapadu nije odgovaralo da se rat produži, ne mogu da zamislim taj bolesni um koji je bio spreman da priredi takve patnje ljudima. Srbgi nisu želeli nezavisnu BiH i Hrvatsku, a Zapad apsolutno nije uvažio strah Srba od života u nezavisnim državama, i to je dovelo do propasti politike sprečavanja sukoba. ne mislim da je Zapad želeo toliku eskalaciju, želeli su raspad Jugoslavije, ali ne mislim da su 91. planirali Haški trubinal. Ali su tu Amerikanci imali prljavu ulogu, setimo se samo Kutiljerovog plana, a u medijima je bila ista slika kao u Nemačkoj. još pre svega za šta su Srbi optuživani i slati u Hag. Već tada je stvorena ta slika u vezi Srba u BiH, Srbi su unapred bili osuđeni, bilo je jasno da že biti krivci.

- U Gardijanu je objavljeno svega nekoliko dana posle Oluje, da objavljivanje dokaza u Srebrenici kada neke zemlje EU kritikuju SAD zbog blagonaklonog stava prema Hrvatskoj, a odna se sa Srebrenciom uradio jedan pravi medijski spin čime krivica opet bačena na Srbe, Madlen Olbrajt se trudila da zataška ono što se desilo u Krrajini a da se naglasak stavi na Srebrenicu.

- Vrlo malo toga se promenilo posle Dejtona, iako se u Beogradu mislilo da će se promeniti, ali nije, a kad se desio Račak cela medijska priprema je već bila obrađena, a Račak je samo bio vrh toga. Mnogi mediji su imali sumnje prema tomešta se tmao desilo, pogotovu kad je vilijam voker naterao novinare da odu sa njim tamo, izjavljujući da se radi onajstršanijem masakru. Na kasnijom pres konferenciji u Prištini svi su čekali kada će Helena Ranta izgovoriti ono što bi bio uzrok tza bombardovanje, odnosno d a kaže da se tamo desio zločin protiv čovečnosti. Ali ona to nije rekla, Voker je bio sve nervozniji, i u jednom trenutku se javio američki novinar sa naručenim pitanjem, pitao je da li se desio zločin protiv čovečnosti, u tom trenutku Voker je bio besan i slomio je olovku, i tek da je ona to izgovorila, i time se završilo, taj trenutak se čekao , to je bilo zeleno svetlo za napad. Posle tofga sve što se dešavalo u Rambujeu je bila farsa, da se potvrdi ono što je već bilo odlučeno. Bilo je mnogo laži koje su širili Tači i OVK a prihvatali zapadni mediji.

(Kurir.rs)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja