7 srpskih političara koji su vladali iz senke

Imali udela u vlasti

7 srpskih političara koji su vladali iz senke

Politika -
Pojedine vojvode imale su toliku podršku da su mogle da se suprotstave Karađorđu i Milošu

1. Vlasnik harema

Milenko Stojković, gospodar Krajine u vreme Prvog srpskog ustanka, imao je 42 ženeMilenko Stojković, rođen 1769. u selu Kličevcu kod Požarevca, imao je modernu i razrađenu krojačku radnju u Smederevu.Mreža zaverenikaUoči izbijanja Prvog srpskog ustanka on je već imao mrežu zaverenika, pa je odmah posle Seče knezova u februaru 1804. mogao da podigne vojsku u celom Podunavlju. U maju te godine svoj pohod krunisao je oslobađanjem Požarevca, a odmah zatim došao je s jedinicama pod Beograd.Milenku Stojkoviću zapalo je da ubije četvorica beogradskih dahija: Kučuk Aliju, Mulu Jusufa, Fočić Mehmed-agu i Aganliju - koji su pobegli na dunavsko ostrvo Ada Kale. Posle okršaja koji je trajao osam sati, glave prve trojice odrane i napunjene vunom odnete su u Beograd veziru. Četvrtu dahijsku glavu, Aganlijinu, Stojkovićevi momci perući je od krvi ispustili su u Dunav...Ugled i moć Milenko Stojković učvrstio je hrabrom i mudrom pobedom nad Turcima kod Ivankovca u leto 1805, ključnom za dalji razvoj celog ustanka.Već naredne godine on je praktično gospodar Negotinske Krajine, a „prestonica“ mu se nalazi u Poreču, blizu današnjeg Donjeg Milanovca. Tu je smestio i svoj harem. U ono vreme, naime, na višeženstvo nije se gledalo popreko, pa je nekoliko ustaničkih vojvoda imalo po dve žene. Stojković je - i sam oženjen - još na početku ustanka, po osvajanju Rama, iz harema komandanta tvrđave poveo nekoliko žena sa sobom. A kad su 1807. srpske ustaničke vlasti u dve lađe Dunavom u Carigrad poslale udovice Turaka pobijenih pri oslobađanju Beograda, Stojković je presreo ovaj karavan i odabrao najlepše. Njegov harem imao je u jednom trenutku 42 devojke i žene, koje je povremeno menjao. One koje je otpuštao udavao je za svoje sluge i oficire, a decu iz harema davao je na usvajanje srpskim porodicama. Stanarke harema domaćinski je ustupao svojim uglednim gostima. Tako se Milan, stariji brat Miloša Obrenovića, zarazio sifilisom, od kojeg je i umro u Bukureštu tražeće sebi leka...Beg u RusijuČuvajući svoju neprikosnovenu vlast u Poreču sukobio se s Karađorđem. Odbio je da se povinuje naredbama ustaničkog rukovodstva, između ostalog nije prihvatio ni funkciju ministra inostranih dela, pa je 1811. morao da beži u Rusiju. Pre toga raspustio je harem, a sve svoje ljubavnice uredno je isplatio i zbrinuo. U progonstvo je poveo samo jednu od njih, izvesnu Katinku, kojom se kasnije i oženio. Posle uspešne službe ruskom caru, umro je 1831. u jednoj varošici na Krimu, kao „polkovnik“.2. Svirepi moćnikToma Vučić Perišić bio je drugi najmoćniji čovek u Srbiji prve polovine 19. veka, auspeo je i da smenjuje vladareSvakako najmoćniji čovek u Srbiji posle vladara koji su se smenjivali tokom prve polovine 19. veka bio je Toma Vučić Perišić. Rođen je 1788, a pred Prvi srpski ustanak kratko vreme je pohađao školu. Nikada nije naučio da piše, samo je znao je da čita štampana slova i kao državnik bio je pretplaćen na razne listove, ali je u javnosti krio da zna da čita „da mu ne bi škodilo kod naroda“.Vojna obukaPosle 1804. prošao je vojnu obuku i postao član Karađorđeve garde, ali je zbog nekog prestupa pobegao 1810. kod Hajduk Veljka. Nakon sloma Prvog srpskog ustanka ostao je u Srbiji, pa je 1814. stupio u službu Miloša Obrenovića, čime započinje njegov politički uspon. Narednih 13 godina čvrstom rukom upravljao je Gružom. Zbog svoje surovosti došao je u sukob i s Milošem. Godine 1827. Toma Vučić Perišić zaljubio se u jednu Grkinju i oteo je od muža, ostavivši zbog nje zakonitu ženu. Iste godine krvnički je pretukao svoga sina iz prvoga braka i dao slugi da nastavi da ga tuče, a kad se u to umešala Tomina majka, pretukao je i nju. Zbog toga je smenjen.Vučić se vratio u Miloševu službu godinu dana kasnije i nastavio da mu verno služi. Taj položaj koristio je za bogaćenje, tvrdeći da trguje u Miloševo ime, zbog čega ga je knjaz kažnjavao. Kad je 1837. konačno pao u Miloševu nemilost, prešao je na stranu opozicije, koja je tražila da se kneževa vlast ograniči Ustavom. Svojim političkim delovanjem i intrigama uspeo je da s vlasti otera Miloša Obrenovića, a zatim i Mihaila, iako je ovom drugom bio postavljen za namesnika. Ugušio je u krvi nekoliko narodnih buna, vešajući i razapinjući pobunjenike duž puteva. Toma Vučić doveo je na presto kneza Aleksandra Karađorđevića, a onda i njega oterao. Ali tu je sreća prestala da ga prati - nije uspeo da spreči povratak kneza Miloša na presto. Zatvorio se u svoju kuću blizu Kalemegdana, gde je imao toliko oružja i municije da se Miloš bojao tuda da prođe. Knjaz je uspeo da ga na prevaru zatvori. Toma Vučić Perišić tek tada je optužen za surovost u gušenju buna. Sva imovina mu je oduzeta...TrovanjePrema jednom sećanju, Vučić je izašao pred Miloša izgovarajući svoju molbu: „Praštaj, gospodaru, svi smo grešni. Samo je Gospod nepogrešiv!“ Knjaz mu je odgovorio kratko: „Zato se samo njemu i ne sudi.“ Miloš ga je mesecima držao u vojnoj bolnici kao u pritvoru, pa su izaslanici velikih sila u Beogradu s kojima je sarađivao u doba moći zbog toga protestovali. Umro je u leto 1859. Sahranjen je na groblju na Tašmajdanu, bez odela, samo u gaćama i košulji.

RAZAPINJAO BUNTOVNESvojim političkim delovanjem i intrigama uspeo je da s vlasti otera Miloša Obrenovića, a zatim i Mihaila, iako je ovom drugom bio postavljen za namesnika. Ugušio je u krvi nekoliko narodnih buna, vešajući i razapinjući pobunjenike duž puteva

3. Pet godina robije za izaslanika Avram Petronijević stvorio je srpsku diplomatiju i bio jedan od poštovanih posetilaca sultanovog dvora, ali i evropskih vladara Tamnica Infarkt zbog vesti

4. Prvo političko ubistvo u SrbijiPetar Nikolajević Moler bio je jedan od najuticajnijih Srba, ali njegovo insistiranje na zakonu smetalo je knezu MilošuPrva žrtva političkog ubistva u novijoj srpskoj istoriji Petar Nikolajević rođen 1775. u valjevskom kraju, nazvan je Moler jer je bio školovan slikar. Oslikao je freskama neke crkve, a među njima i Karađorđevu zadužbinu u Topoli. U isto vreme učestvovao je u Prvom srpskom ustanku, u svim borbama s Turcima na Drini i oko Drine, na Mišaru i na Ceru, a prilikom odbrane Loznice 1813, zbog nedostatka mastila, svojom krvlju napisao je pismo ustaničkim vođama u kojem je tražio pomoć. Nisu mu pomogli, pa je tu izginulo šeststo Molerovih vojnika, a on je razočaran posle propasti ustanka prešao u Srem.Greota i sramotaUoči podizanja Drugog srpskog ustanka Miloš je tražio podršku najuglednijih Srba u Sremu - prote Mateje Nenadovića i Molera.Moler je tražio da rukovođenje ustankom bude kolektivno, umesto da se sve preda u ruke jednog čoveka, kako je to bilo u Prvom ustanku. Miloš je prihvatio da ustanak vodi uz pomoć Narodne kancelarije, čiji bi predsednik bio Moler. Na taj način je trebalo kontrolisati Miloševu samovolju.Mudrim vođenjem narodnih poslova Moler je sticao sve veći ugled u narodu, što je Milošu počelo da smeta. Osim toga, smetala mu je i Narodna kancelarija jer mu je ograničavala vlast. Miloš Obrenović vladao je Srbijom kao gazda svojim seoskim domaćinstvom, beskrupulozno se bogateći.„Miloš niti zna što je od Boga greota, ni što je od ljudi sramota“, zabeležio je pesnik Sima Milutinović Sarajlija. Dovodio je na vlast ljude sumnjive prošlosti, koji su mu bili verni i koji su mu bezrezervno pomagali u pljačkanju, a Moler se tome se protivio, pa je knjaz doneo odluku da ga likvidira.Mito za glavuMoler je zato optužen za proneveru državnog novca, mada je kasom upravljao Milošev čovek. U narod su puštene glasine da je Moler pokrao državnu kasu, da je spremao atentat na knjaza, da radi za Turke i da se zalagao za veće poreze narodu. U režiranom glasanju starešina falsifikovani su glasovi onih koji nisu bili za to da se Moler uhapsi i preda beogradskom Marašli-paši da ga pogubi. Znajući Molera, paša je to odbio i rekao da će on svojim novcem pokriti manjak u kasi. Miloš je onda Marašli-paši saopštio da je Moler spremao ustanak protiv Turaka, a kad ni to nije imalo efekta, podneo je paši navodnu peticiju viđenih starešina u kojoj je traženo Molerovo pogubljenje. Paša je rekao: „Jok!“, a onda je Miloš pribegao pouzdanom načinu - dao je novac Marašli-paši.Petar Nikolajević Moler uhapšen je i ubijen u turskom zatvoru leta 1816.

CENAMoler je uhapšen i predat Marašli-paši da ga pogubi. Paša je to odbio i rekao da će navodni manjak u kasi sam da pokrije. Miloš je onda Marašli-paši saopštio da je Moler spremao ustanak protiv Turaka, a kad ni to nije imalo efekta, dao mu je novac

5. Proterani opozicionar

Petar Dobrnjac bio je toliko moćan i cenjen da nije mario za Karađorđa, pa mu je ovaj naredio da se iseli iz Srbije Nemar za Vožda Proteran

SAMOVOLJAMilan Đ. Milićević zabeležio je Karađorđevu opasku kad je Dobrnjac u Paraćinu na svoju ruku pobio turske poslanike koji su pošli na pregovore u Beograd: „Govoriti a mom k...., a Petru Dobrnjcu, svejedno je!“

6. Zla sudbina osionog velikaša Mladen Milovanović bio je na rđavom glasu jer se obogatio na državni račun Zao glas Slom ustanka

PUCANJ U MEĐUNOŽJEMladen Milovanović je skrivio tragediju na Čegru, pa je posle ove bitke izašao pred Karađorđa, a vožd ga je, besan, pretukao pa pucao u njega dok je ležao na zemlji. Ranio ga je u međunožje, posle čega je Mladen Milovanović ostao impotentan

7. Odan dinastiji

Stevča Mihajlović bio je oženjen ćerkom Jakova Obrenovića, pa je od ulaska u politiku bio odan dinastiji Krojač i carinik Uništena grobnica

SKRNAVLJENJEGrobnica Stevče Mihajlovića u Jagodini osamdesetih godina prošlog veka oskrnavljena je - obijena i razvaljena, a posle lupanja mozaika i zapaljena iznutra. Tek pre dve godine nađene su pare za njenu obnovu

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track