ŽIVOTINJA I HOHŠTAPLER! ZAŠTO GA OČEVI DEVOJAKA NISU PREBILI? Olivera Katarina zgrožena slučajem Miroslava Aleksića
Foto: Velja Lukić, Dado Đilas

intervju nedelje

ŽIVOTINJA I HOHŠTAPLER! ZAŠTO GA OČEVI DEVOJAKA NISU PREBILI? Olivera Katarina zgrožena slučajem Miroslava Aleksića

Društvo -

Glumica i pevačica Olivera Katarina oduvek je važila za jednu od najlepših glumica na našim prostorima, zbog čega je, kako kaže, plaćala visoku cenu. Mnogi su želeli da je skinu na filmu, što za nju nikada nije dolazilo u obzir, pa su uloge često izostajale. Iako će kroz nekoliko meseci napuniti 81 godinu, Olivera i dalje voli da čita, kao i da prati šta se dešava u zemlji i svetu, a jedna od najbolnijih tema joj je Kosovo. Veliki utisak na nju je ostavila i afera koja je ovih dana potresla Srbiju - slučaj mladih glumica, koje je, prema navodima iz optužnice, seksualno uznemiravao i silovao učitelj glume Miroslav Mika Aleksić. Kaže da je i ona nešto slično doživela dok je svojevremeno pohađala časove glume kod Bate Miladinovića, ali da ga je prozrela i pobegla.

Kako komentarišete slučaj Miroslava Mike Aleksića i mladih glumica koje su ga prijavile za seksualno zlostavljanje?

- Kada sam čula tu vest, bila sam u šoku, potresena, nisam mogla da verujem. To je strašno. Miroslav je zloupotrebio svoj položaj, manipulisao je decom, to je najstrašnije. Bio je veliki autoritet za njih, one su ga gledale kao velikog čoveka, bitnog za njihov život, gledale su ga kao neko više biće, što je normalno za mladost... Ali, eto, lija lija, pa dolija. Nema opravdanja. Zanima me samo zašto očevi tih devojčica nisu došli i prebili ga. Pa da vidi. Mada, verovatno je birao one emotivnije osobe, slabije, pa ih iskorišćavao. Životinja i hohštapler. Kaznila bih ga bez milosti. Pre njega je bio Bata Miladinović, držao je časove na Radio Beogradu. I on je bio mutan isto. Sećam se, ja sam to osetila onako mlada i napustila sam grupu. Udvarao se devojčicama. Svaka iole inteligentna devojka može da oseti i da se skloni. A neke se boje jer nemaju podršku roditelja.

Poznajete li Aleksića? Kakav utisak je odavao?

- Nisam ga lično poznavala, ali sam znala za njega. Nikada ništa nisam čula negativno, moram da priznam. Nisam mogla da pomislim da je to radio, on je imao ugled. Mada, njegovo lice mi se ne sviđa. Može sve da se vidi. Ima nešto, baš sam se zagledala u lice, ne dopada mi se. Ima vodene oči...

Šta biste rekli tim ženama koje su ga prijavile?

- Te devojke su bile hrabre da to kažu i svaka im čast. Čestitam im na tome. Treba hrabrosti da izađete u javnost sa istinom. Pokazale ste put i drugima da ne ćute, nego da se suprotstave. Mnogim opasnostima su zbog toga sada izložene. Zato, svaka im čast. Uz njih sam.

Da li ste se i vi susretali s problemima takve prirode tokom karijere?

- Jedan od problema jeste što su hteli da me svuku. Po svaku cenu. Ali nikada to nisam htela. Nikada se nisam skinula. Danas, kad imam odraslog sina, mnogo mi je milo što je bilo tako u mladosti, što nema zbog čega da me bude stid pred njim. Uvek sam držala do sebe, a svi su hteli da me skinu. I to su uvek bile svađe, rasprave, čak su nasilno neki hteli da me skinu. Na primer, sećam se, dok smo snimali „Derviš i smrt“, tu su se dogovorili da mi pocepaju haljinu. Ali ja sam se snašla, pa sam to sprečila. Bilo je oštro, bila sam ljuta. „Šta imate vi da vršite nasilje nada mnom, ako neću - neću“, rekla sam im.

Olivera Karatina
foto: Marina Lopičić

Da li su vam nudili ulogu u zamenu za nešto?

- Nisu se usuđivali da mi prilaze s takvim ponudama! Znali bi da bi dobili žestok odgovor. Nisam bila iskorišćavana, jer ne bih to dozvolila. Mnogo to zavisi i od ličnosti. Razumem kada je suviše mlada, pa naivna, pa željna nekog uspeha, pa onda popusti, ali ja nisam bila od tih. Bila sam svoja uvek.

Koja je cena biti dostojanstven i ne popuštati?

- Velika. Tako se za vas opredeljuju teže, jer imate neke zahteve, niste otvoreni za sve što njima padne na pamet. Uvek sam držala do sebe i moje dostojanstvo je iznad svega. Uloge su trpele. Ubeđena sam da sam mogla više da postignem da sam bila malo „otvorenija“. Da sam htela da se svlačim, to bi bilo - iz uloge u ulogu.

Važili ste za jednu od najlepših glumica. Koliko je teško nositi takvu titulu?

- Nije lako jer ste na udaru. Svi bi nekako hteli da vas osvoje, da vas polome, da vama vladaju, da zloupotrebe odnos. Ali nisam dopuštala da se pređe granica. Osećala sam i ljubomoru koleginica. To vidiš u pogledu, tu ne treba ništa drugo... Da li te gleda prijateljski ili sa zlobom. Mene su te stvari pogađale, patila sam, plakala sam u krilu kod majke. S vremenom sam i ojačala i to drugačije prihvatala.

Šta mislite o novoj ministarki kulture Maji Gojković?

- Eh... Šta da kažem. Mislim da ne može mnogo da uradi za kulturu.

Šta biste vi promenili da ste na toj poziciji?

- Glumci i umetnost su nekako mnogo zapostavljeni. Prvo su pozorišta zatvorili. Ko šiša pozorište... Generalno, treba raditi na obrazovanju naroda, to je osnovno. Od malih nogu intenzivno raditi na tome. Mi smo taj segment zapostavili, a on je veoma važan. I to od dole do gore - od nas do onih koji vladaju narodom. Masovno bih se angažovala da se narod obrazuje. A onda malo veću pažnju obratila na umetnike koji su vrlo ugroženi, koji jako teško žive, koji su nekako skrajnuti...

Mislite li da je naš narod zaboravio na kulturu? Da slabo ide u pozorište, posećuje izložbe...?

- Ne mislim. Sve to njih zanima, ali je u pitanju materijalna strana. Teško se živi i nije baš lako odvojiti novac da se prate svi događaji. Žedan je narod kulture, mi to volimo. Nije nama svejedno, nego prosto ne možemo.

Kažete da su umetnici skrajnuti. Kako vi izdržavate finansijski?

- Imam penziju, ali nemam stan, tako da mi sve pare odu na to. Teško izdržavam, ali nekako preživljavam. Moja penzija nije baš neka, da mi nisu dali dodatak od 50.000 dinara, ne bih imala da platim stan. Jer osnovna penzija je mala. Krpim nekako, nije lako, ali sam ja optimistična, nasmejana, pozitivna po prirodi. Nisam od onih što kukaju. Lepo je meni iako se teško živi.

Mnogi se pitaju kako to da ste toliko radili, a nemate stan.

- Nemam ništa. A nisam ni pila, ni kockala se, nego sam živela vrlo skromno. Ali, da vam kažem, nisu to neke pare. To ljudima izgleda... Ali sve je na život otišlo. A i što nemam stan, on mnogo odnosi, dok platite režije... Meni nikad ništa nisu dali, sve sam sama zaradila. Osim nacionalne penzije, ništa mi nisu dali, a i ona mi pripada, nisu mi je poklonili. Sad vidim, skočile su cene nekretnina van Beograda. Drugi kupuju, a ja sam prodavala. Morala sam da živim od nečega, jer nisam mogla da radim dugo. Nisam ni u kakvim klanovima, niti sam povezana s nekim ljudima.

Bojite li se korone?

- Ja ne, ali moj sin se brine za mene. Upravo me je zvao, muči ga što izlazim iz kuće. U mojim godinama, kada bih je dobila, ne bi bilo dobro. Inače, ne izlazim mnogo, ja uživam u knjigama.

A da li ćete se vakcinisati?

- Neću, ne volim da me bodu. Zapravo, neću do daljeg, da prođe malo vremena... Ne izlazim previše iz kuće, nisam u gužvi. Ukoliko bude moralo, onda hoću, ali sada prepuštam to onima koji se boje i koji žele to.

Kako provodite dan sada dok traje pandemija?

- Čitam mnogo, po ceo dan. Uglavnom sam sama, ni s kim se ne družim, ne idem ni u kakve posete. S knjigama sam stalno. Neko vreme sam izgubila koncentraciju, sada mi se sve to vratilo, što mi je mnogo drago. Ne doživljavam tu samoću strašno, imam dobru biblioteku, knjige me jako bogate. Velika je stvar imati naviku čitanja.

Kakvu literaturu čitate?

- Trenutno imam nekoliko. Uglavnom čitam ono što je važno za Srbiju i za naš narod, to me zanima. Kako da našem narodu bude što bolje. Jer mi smo jedan narod s velikom dušom. Proputovala sam ceo svet i videla sam koliko je taj Zapad egoističan. Mi svakog primimo, ugostimo, damo deo svoje duše... Mnogo sam ponosna na to. Veliki sam patriota. Pa kad sam išla po Republici Srpskoj, i to za vreme rata, bila sam na prvim linijama, upadala sam u Skupštinu sa ženama sa Kosova, da tražimo njihovu zaštitu, prava za Srbe... One su spavale kod mene. Dolazile su ovde da demonstriraju, ja sam ih podržavala u svemu. Jer nije lako, treba otići tamo i videti.

Olivera Katarina
foto: Damir Dervišagić

Pratite li politiku? Kako vam izgleda stanje u državi?

- Da vam kažem, ne bavim se politikom, izbegavam to. Ali nije lako. Nije lako ni onima koji nas vode, jer je prosto teška situacija, razumem ih... Nije im lako, ni njima, ni narodu.

Kako biste vi pomogli Srbiji?

- Kao što sam rekla, obrazovanjem, jer se tako svest širi i pravilnije mogu da se postave u društvu i da pomognu društvu. A kada je neko slep kod očiju, kada ne zna šta se dešava, onda kao da vezanih očiju ide kroz život. Treba taj povez skinuti i ljudima dati šansu da otvoreno uđu u probleme, u bitku... I vaspitanje je jako važno. Kako je ono teklo, tako će i u društvu da se odrazi. Važno je baviti se svojom decom, razumeti ih i pomoći im. Ne samo roditi i pustiti ih, pa da se podiže samo kako zna. Ovi moderni roditelji se vade da su mnogo zauzeti, da nemaju vremena... Moraju da imaju. Najvažniji je odnos roditelja i dece. Ako je to stabilno i puno ljubavi, onda će i deca da se rascvetaju na pravi način.

Sećanje na koleginicu

MIRA FURLAN JE PRERANO OTIŠLA

Mira Furlan
foto: JDP

U petak nas je napustila još jedna glumica - Mira Furlan...

- Mnogo mi je žao, potresla sam se kad sam čula. Prerano je otišla, darovita jedna glumica... Nisam bila u kontaktu s njom, otkako je otišla je u Ameriku, izgubila sam je iz vida. Mnogo glumaca je otišlo u poslednje vreme... Bata Živojinović, s njim sam bila bliska... Onda Madžgalj, Glogovac... Dobri glumci koji su otišli prerano.

Podrška Srbima na KiM

KOSOVO NAM IZ SRCA NE MOGU IŠČUPATI

Kosovo vam je bolna tema?

- Kosovo iz naših duša i srca nikada se ne može iščupati. Ono je duboko u nama. Nekako verujem da će ipak da se nađe neko rešenje, da uvek ima nade... Samo se treba boriti za to, ne pristati da nas neko gazi. Znam da je teško, išla sam tamo, videla. Naši ljudi tamo žive pod jednim pritiskom, u okruženju koje nije prijateljsko. Zato moramo da budemo uz njih svim bićem. Ma šta se desilo, to će uvek biti naše. Kako bismo mi bez Kosova? To je naša kolevka. Šta s tim manastirima tamo? Dati to tako? Ne slažem se.

Kurir.rs/Jelena Stuparušić

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track