EPISKOP SERGIJE O PAPINOJ POSETI SRBIJI, RATU: Mnogi su obračun s Rusijom prepoznali kao vrijeme za konačan obračun sa Srbima

Svjedoci smo jednoumlja koje se nameće, rusofobije koja se stvara bez potrebe, a sve sa željom da se čitav jedan veliki narod okrivi za sva zla ovoga svijeta. Upravo to nameću oni koji bi, da je zemaljske pravde, odavno bili u tamnicama i tribunalima, jer zla koja su oni počinili teško je i pobrojati. Licemjerna je stvarnost kojoj smo svjedoci, ali naša želja da, kao mali ali pravdoljubivi narod, budemo na strani dobra i mira nadjačaće svaku prisilu kojoj smo izloženi. Naše iskustvo sa sankcijama nije od juče i o sankcijama znamo i bolje i više nego bilo koji drugi evropski narod. Zato vjerujem da će državno rukovodstvo, imajući blisko istorijsko iskustvo na umu, iznaći najbolje rješenje, a ono se ogleda u tome da ne zatvorimo vrata Zapadu, a da Rusiji nikada ne uvedemo sankcije - kaže u intervjuu za Kurir episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije (Karanović).

Da li će SPC dati bezrezervnu podršku svakoj odluci zvaničnog Beograda, pa i eventualnim sankcijama Rusiji?

- Politika je vještina mogućeg, pa se od državnika očekuju odluke koje će biti najmanje štetne za naš narod i državu u ovom delikatnom geopolitičkom trenutku, dok se Crkva vodi isključivo aršinima jevanđeljske istine. Mi smo na strani mira, ali treba priznati, istini za volju, da mnogi iz nekih svojih razloga ne žele mir, već sukob koji će biti dug i krvav. Dobro je poznato da naša država nema nikakav interes od ovog sukoba, da je iskreno zainteresovana za mir, pa smo po pitanju Ukrajine na istom putu - putu mira, na koji nas poziva i sam Gospod u Besjedi na Gori: "Blaženi su mirotvorci, jer će se oni sinovima Božjim nazvati".

Ovaj Vaskrs svet je dočekao s ratom u Ukrajini. Ima li nade za vaskrsenje razuma?

- U svijetu kakav jeste, ratovi su samo vidljiva projava nevidljivih borbi. Sva neriješena pitanja i odnosi na kojima se ne radi u jednom času kulminiraju i izađu na vidjelo u svoj svojoj strahoti. Ispunjeni smo užasom zbog sukoba na tlu današnje Ukrajine, jer je riječ o ratnoj vatri upaljenoj spolja. U danima kada praznujemo Vaskrsenje Hristovo, mnoga naša jednovjerna braća dočekuju isti praznik u podrumima straha, sa zavežljajima preostale nade, ali i sa vjerom da će Vakrsli Hristos preobraziti srca onih koji odlučuju o ratu i miru. Zajedno sa braćom u Ukrajini preživljavamo ovaj rat, nadajući se skorom završetku sukoba i pobjedi onih koji žele istinski mir.

Kosovo je počelo da se naoružava uz pomoć Britanije, strahujete li od novih sukoba?

- Kosovo i Metohija godinama su žarišna tačka potencijalnog sukoba. Takav status južne srpske pokrajine mnogima odgovara, jer su time u poziciji da izazivaju sukobe kada im zatreba. Naoružavanje kosovskih Albanaca ne može ničim biti opravdano, i to nam uliva strah da će to isto oružje biti iskorišteno za ponovni sukob sa nama, ali me to ne čudi od Velike Britanije, čija je uloga, blago rečeno, na ovim prostorima oduvijek bila sporna. Njihova javna deklarisanost za mir nikada nije potvrđena iskustvom. Naprotiv. Zbog toga moramo biti jako obazrivi, ili kao što se kaže u Svetom pismu, "mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi". Takav stav je uslov našeg opstanka, jer naš položaj u podivljaloj Evropi nalikuje životu srne u šumi prepunoj okrutnih zvijeri. Oprez bi trebao biti naš svakodnevni čuvar, da bismo opstali u svijetu kakav je danas.

NE OPTEREĆUJEM SE EPITETIMA DA SAM VUČIĆEV VLADIKA

Javno ste najglasniji u podršci predsedniku Srbije, kako je nositi epitet Vučićevog vladike?

- Ne opterećujem se epitetima već istinom, za koju sam spreman stradati. Narodu kojem sam episkop potrebna je istinska podrška, razumijevanje, bratski ispružena ruka. Kad smo sve potrebno dobili od predsjednika Vučića, nekome je to zasmetalo iz sitnopartijskih interesa, pa mogu reći i iz zlobe. Nisam ćutao tada, a neću ni ubuduće. Važno je istaći svačije dobro djelo, ali i postidjeti one koji su mogli učiniti možda i veće dobro, ali nisu iz njima znanih razloga. Predsjednik Vučić nije nas obasuo praznim obećanjima, već podrškom, pažnjom i posjetama. Mnogi nisu i ne mogu biti svjesni kakav je nama podstrek kad se za naš položaj zainteresuje država Srbija. To je znak da smo živi, da nas ima, da u svom našem beznađu još uvijek ima nade.

Ako je nekom problem to što smo javno pohvalili onoga koji nam je pomogao i pomaže, taj neko je onda u velikom problemu. Ti isti kritičari svega i svačega bili su i ostali nijemi na svaki naš vapaj, a prvi su kad treba osuđivati druge. To su oni isti "koji vide trun u oku brata svoga, a ne vide brvno u oku svome".

Pitajte Drvarčane danas zahvaljujući čijoj pomoći imaju radna mjesta, zahvaljujući čijoj pomoći primaju plate, čijim sredstvima asfaltiraju puteve i ko im dijeli stoku. Ja to znam i znam koliko su ti isti ljudi zahvalni Srbiji i predsjedniku Vučiću, ali to ne zanima one koji jedva čekaju da svoje lične frustracije pretoče u mržnju na portalima finansiranim sa tog istog Zapada koji danas protjeruje blistave ruske umove i velikane svjetske umjetnosti zato što ne odgovaraju novostvorenim političkim agendama. Ponoviću i ponavljaću koliko god treba da smo Srbiji i njenom predsjedniku zahvalni na svemu. Oni su garant našeg opstanka, ali i naš ponos, jer privredno-politički uspon Srbije doživljavamo kao najveći uspjeh nas samih.

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit upotrebio je Bonska ovlašćenja, čemu se protivi Srbija. Šta taj potez po vama znači i gde je tu Dejton?

- Naša braća Bošnjaci imaju izreku "Od nameta nema selameta", što u prevodu na savremeni jezik znači da nema sreće od bilo čega što se nameće, bilo kome i bilo gdje. Svako nametnuto rješenje vremenom se ispostavi kao problem koji nas dodatno destabilizuje. Naravno, u savremenoj politici ništa se ne dešava slučajno. Mnogi su obračun s Rusijom prepoznali kao vrijeme za konačni obračun sa nama Srbima. To nije dobro za bilo koga, naročito ne u BiH, koja se od rata pa naovamo iscrpljuje unutrašnjim sukobima. Važno je čuvati i sačuvati mir, jer BiH su najpotrebniji mir i stabilnost. Ako u prošlosti svi zajedno nismo imali dovoljno političke mudrosti, trebamo je imati danas i ne dozvoliti nikome da nas uvuče u sukobe koji nam nisu potrebni.

Opet se priča o mogućoj poseti pape Franje Srbiji. Vode li se pregovori SPC i Katoličke crkve?

- Odnosi pravoslavnih i rimokatolika oduvijek su bili opterećeni naslagama krvave prošlosti. Teško je jednoj generaciji u potpunosti iskoračiti iz klišea u koje smo stavljeni rođenjem. To ne znači da ne treba da razgovaramo, da jedni druge ne treba da doživljavamo kao braću u Hristu. Razgovaralo se i razgovara se, ali važne odluke nikada ne treba donositi preko noći, jer to neće donijeti nikakav plod. Eventualna posjeta rimskog pape doći će u vrijeme kada sazriju uslovi za takav događaj. Suštinski važnije od same posjete je da komuniciramo i bratski razgovaramo.

Koji je to uslov SPC bez čijeg ispunjenja ne može biti realizovana poseta pape i gde je tu NDH?

- Naša iskustva sa Rimokatoličkom crkvom crpimo iz odnosa sa klirom te crkve iz hrvatskog naroda, tako da naša slika o rimokatolicima suštinski jeste naša slika o Hrvatima rimokatolicima, koji su, statistički gledano, samo jedan mali dio sveukupnog rimokatoličkog svijeta. Nasljeđe NDH nije u potpunosti iščezlo. Ono vaskrsava na političko-medijskom nebu Hrvatske, a to je najveći problem upravo za njih, jer ni nakon 80 godina teško se mogu osloboditi prošlosti koja ih je sramno obilježila. Upravo ta reafirmacija tekovina NDH i jeste najveća prepreka za ostvarivanje bolje saradnje dvije crkve, pa i dva naroda, srpskog i hrvatskog. Nadamo se da će vrijeme koje je pred nama poroditi nove političke snage, spremne za suočavanje sa sramnim dijelovima sopstvene prošlosti, što i jeste jedan od hrišćanskih obrazaca.

SVIMA NAM JE POTREBNO MALO STRPLJENJA

Šta da očekujemo od predstojećeg Sabora SPC u maju? Ko će biti izabran kao novi mitropolit zagrebačko-ljubljanski? Najveće šanse ima sadašnji vikarni episkop njegove svetosti patrijarha Porfirija, episkop marčanski Sava?

- Javnost često ispušta iz vida da su jedno predsaborska nagađanja, a sam Sabor nešto sasvim drugo. Govorim ovo iz potrebe da predočim onima koji nisu dovoljno upućeni da saborski oči, na samom početku zasjedanja, vrše priziv Svetog duha, da nas sve zajedno rukovodi u donošenju najboljih odluka, ne po nekoga od nas lično, već po Crkvu Hristovu. Tako će biti i sa eventualnim izborom novog mitropolita Zagrebačko-ljubljanske eparhije, o čemu će javnost biti blagovremeno obavještena. Svima nam je potrebno malo strpljenja, kako bismo ostavili prostora da se u miru donesu odluke koje će dodatno izgraditi Srpsku crkvu.

I NAMA SAMIMA JE POTREBNA POMOĆ

Ima li u vašoj eparhiji izbeglica iz Ukrajine?

- Na području Eparhije bihaćko-petrovačke i rmanjske nema značajnijeg broja izbjeglih s područja Ukrajine, jer je valjda i njima poznato koliko je ovo područje već nekoliko godina opterećeno migrantima s Bliskog i Dalekog istoka. Nisu naše mogućnosti takve da pomažemo bilo kome, jer nam je i samima potrebna pomoć. To, naravno, ne znači da nismo spremni podijeliti i posljednji zalogaj hljeba sa onima kojima je to potrebno.

Kurir.rs/J. S. Spasić

OBELEŽITE USKRS UZ KURIR! UZ KUPLJENO IZDANJE DNEVNIH NOVINA DANAS VAS ČEKA POKLON – OSVEŠTANA BROJANICA

Srpska pravoslavna crkva i svi njeni vernici u nedelju, 24. aprila, obeležavaju Uskrs, najveći hrišćanski praznik. Tradicionalno uoči Uskrsa, KURIR DARUJE SVOJIM ČITAOCIMA VREDNE POKLONE.

Danas poklanjamo OSVEŠTANU DRVENU BROJANICU

Brojanica koju ćete dobiti sadrži 33 drvene perle i krstić. Osveštana je za zdravlje, sreću i blagostanje u Beogradu, u Crkvi Svetog Marka, u četvrtak, 14. aprila 2022. godine. Molitva pomoću brojanica jedan je od najstarijih načina molitve, koji su naročito negovali pravoslavni monasi. Same brojanice imaju simbolički karakter.

bonus video: